Zazovi me (Jer 33,3)

Zazovi me
I odazvat ću ti se
I objavit ću ti velike i nedokučive tajne
O kojima ništa ne znaš
Jer 33,3
 
Ovo mi je jedan od omiljenih stihova. Uvijek me iznenadi koliku ulogu ima molitva u razumijevanju Pisma, u poznavanju Boga.
Nekako kao da sve ono dobro ima korijen u molitvi.
Najvažniji pokreti misije i obnove crkve su začeti u molitvi.
Izak, Jakov, Josip, Samuel, Samson, Ivan Krstitelj sve su to ljudi koji su "začeti" u molitvi.
Iz neplodnosti se pojavio vapaj, krik koji se popeo do neba i otvorila su se nebesa, otvorile su se utrobe i rodili su se ljudi koji su bili nositelji obećanja, obnovitelji i lideri.

Ovo je poticaj na molitvu, braćo i sestre, ovdje nas sam Gospod motivira da ga zazovemo. Ovo je riječ koju je Jeremija primio u zatvoru. Očigledno je bio obeshrabren i nije vidio smisao svog bivanja u zatvoru. Ali Gospod ga motivira moliti. S obećanjem da će se odazvati. S obećanjem da će mu otkriti tajne o kojima nema pojma.
 
Možda se ti osjećaš kao Jeremija, obeshrabreno i jadno. Možda si u nekoj vrstu zatvora iz kojeg ne možeš izaći. Možda je tvoja molitva posustala, glava klonula.
Ako je tako, onda ove riječi neka te ohrabre, neka te okrijepi ovo obećanje: Zazovi me i odazvat ću ti se. Objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš.

Što napraviti u tjeskobi? (Ps

Što napraviti u tjeskobi?
Kad nas „stisne“ sa svih strana?

Kad nam se ne mili ići na posao?
Kad dan ispred nas izgledao kao snježna lavina koja će nas pregaziti?

U tjeskobi ... kaže psalmist u Psalmi 118.
Svi poznajemo osjećaje tjeskobe – kad nam je „tijesno u ovoj koži“. Kao u filmu: Tesna koža.
Što tada napraviti?

U tjeskobi zazvah Gospoda ...
Neki uzimaju praxiten, neki alkohol, a mi zazivamo Jahvu Gospoda.
Koji dobar savjet, kad si u tjeskobi zavapi, poviči Jahvi Gospodu.

Što se događa kad mi zavapimo Jahvi?
I On me usliša – kako prekrasno – On me usliša.
Braćo i sestre, naš Bog nije gluh!

Kako me je uslišao?
... izvede me na prostrano mjesto.
Na pašnjake zelene, na tihane vrutke.
Hallelujah!
Hallelujah!
Hallelujah!
Slava našem Bogu.

Kad smo u tjeskobi i kad zavapimo – on će nas uslišati. On nam onda neće filozofirati: Zašto nisi radio onako kako sam ti ja rekao, ili zar ti nisam rekao i sl.

Ne, On će nas uzeti za ruku i odvesti na mjesto gdje nema tjeskobe, gdje je prostrano mjesto. On će reći svojim slugama: Brzo, donesite nove haljine, pečatnjak, koljite ugojeno tele i donesite ono vino što ga čuvam za posebne prilike – ovo je dan fešte, ovo je dan u kojem se trebamo radovati. Jer sin mi se vratio ...

Iz tjeskobe zazvah Gospoda
Gospod me usliši i izvede na prostrano mjesto.
Ps 118,5

Radujmo se ovom danu (Ps 118,24)

Ovo je dan koji stvori Gospod,
kličimo i radujmo se u njemu!
Ps 118,24

Zašto u Bibliji više puta piše da se radujemo?
Zašto ne piše da mrmljamo i gunđamo?
Očigledno, skloni smo zaboravljati što sve imamo, skloni smo mrmljati i zbog najmanje sitnice.

Prijatelji, ovo je Riječ od Boga:
Radujmo se u ovom danu!
Radujte se, ponavljam vam radujte se - veli Pavao, dok okovi zveckaju na njegovoj ruci.

Pa kako se i ne bi radovao?
Bog koji je stvorio nebo i zemlju je zaljubljen u nas!
Mi smo njegov narod, njegova najmilija baština.
Mi smo njegova zaručnica, u njegovim očima nema ljepše.
Ne želim se radovati samo onome što je Bog učinio za mene.
Želim uživati u tome kakav je Bog.

Izmoliti od Boga - (1. Sam,1)

O Ani čitamo u 1. Samuelovoj.

Čitamo da nije mogla imati djece.
Čitamo da je bila tužna, da je plakala i nije htjela jesti.
Čitamo da su kao obitelj išli godinu za godinu pokloniti se Bogu.
Tamo su bili zločesti Elijevi sinovi Hofni i Pinhas koji su ocrnjivali ime Gospodnje pred narodom.
Ipak to nije spriječilo Hanu vjerovati u Jahvu Sebaota, Bog nad svim vojskama. Boga nad svim silama, pa čak i nad njezinim problemom – neplodnošću.

Njezina suparnica ju je stalno provocirala i ponižavala, zato što nije imala djece.
Kako se osjećala Ana možemo samo zamisliti.
Bog je dobar, ja se molim, a opet mi ne daje djece, a i ova Penina me stalno ponižava. Je li Bog stvarno dobar, je li Bog stvarno može meni pomoći?
Ovo je medicinski problem, sve smo pokušali i ne ide.
Zašto Bog ne čuje molitve?

Da li je Bog dobar?
O i te kako! Bog je jako dobar, pun ljubavi i milosti.
Da li Bog može?
Naravno, pa one je Sebaot, Jahve nad svim vojskama, njemu je sve moguće!
Ali zašto onda ne uslišava?

I tako je Ana bila boj vjere.
I u vjeri naučila jednu lekciju: kako od Boga nešto izmoliti.
Kako se uhvatiti za riječ Božju, za njegov identitet, za njegov karakter, kako se „probiti“ do njega.
Kako izmoliti – ona je to naučila kroz suze, kroz godine.
To nije lekcija koja se uči preko noći.

I došla je pred Boga, molila se srcem, jer Bog sluša srce, ne usta.
Zavapila je tako da je izmolila. Samuel, znači izmoljen. Tako je dala ime sinu kojeg je dobila.

Kao da je čitala Heb 4,16 u tihom vremenu:
Pristupajmo dakle smjelo (hrabro, odvažno) prijestolju milosti
Da primimo milosrđe i nađemo milost
Za pomoć u pravi čas.
Heb 4,16

Kažu da ova riječ hrabro u ovom stihu znači: otvoreno, bez oklijevanja i kolebanja, bez straha.
Tako je pristupila Ana, uzdajući se u to da Bog sjedi na prijestolju milosti, prijestolju s kojeg se slijeva milost. Kao kad staviš puno vruće čokolade na sladoled pa se ona prelije po cijelom sladoledu. Naš Bog je takav, braćo i sestre.

Ana je izmolila Samuela („Izmoljen“).
Znamo li mi izmoliti braćo i sestre?
Ima li među nama ljudi koji će hrabro pristupiti prijestolju milosti?
Ima li među nama ljudi koji se neće pomiriti s neplodnošću? Koji neće biti mlaki, ravnodušni i rezervirani? Nego koji će, kako bi rekao naš ministar zdravstva Milinović „puknuti po boku“ dok god ne izmole.

Neka bismo slijedili primjer Ane koja se nije pomirila s neplodnošću. Koja se uzdala, koja je hrabro pristupila prijestolju milosti s vjerom da Bog sjedi na prijestolju milosti, a ne škrtosti, i koja je vjerovala da Bog daje. Naš Bog je, braćo i sestre, Bog neba ali i Bog zemlje. On vlada, njegova ruka nije kratka i slaba.

Slava njemu u vijeke vijekova.
Želim danas svim srcem pjevati svom Gospodu a neka drugi misle da sam lud, ali ja znam da je On Jahve Sebaot, nad svim vojskama, vladar neba i zemlja.
O želim pjevati, svim srcem.

jer sam bijedan i ubog (Ps 86,1)

Prigni uho svoje Jahve i usliši me,
Jer sam bijedan i ubog.
Ps 86,1

Ovdje vidimo kako je David molio. Ratnik, pastir, kralj, čovjek po božjem srcu.
Vidimo kako je tražio Boga. Prigni uho svoje. Ove riječi sigurno nisu izgovorene kad je David bio u nekom emocionalnom oduševljenju. Ali vidimo da je molio i onda kad mu je bilo teško.
Tražio je uslišenje, nije molio tek tako. On je vjerovao da Bog može uslišati molitve.

Jer sam bijedan i ubog – čekaj malo. Pa zar on nije bio kralj. Kako sada bijedan i ubog?!
David je bio kralj a ovdje vidimo da misli o sebi da je bijedan i ubog. Kako mi mislimo o sebi?
Kad smo zadnji put došli pred Boga kao bijedni i ubogi?
Ovo ubog se može prevesti kao: „u potrebi“, siromašan, onaj koji nema.

Nemam Bože i zato dolazim pred tebe. A vjerujem da ti imaš. I vjerujem da si ti dobar, da me voliš i čuješ moje molitve.
I kao ona prosjakinja u Sarajevu nauči me biti uporan. Ona je vidjela da ja imam novaca i nije me pustila dok joj nisam dao novce. Daj da i ja tako dolazim k tebi, jer znam da mi ti možeš pomoći.

Neka bi moja molitva išla prema tebi i onda kad nisam raspoložen, kad sam loše volje, kad mi se ne da. Onda kada se ti trebaš sagnuti kako bi čuo. Ali sagni se, usliši me, trebam te, jer ja sam bijedan i ubog. Otkloni od mene bilo kakvu nadobudnost, oholost i nadimanje. Neka bih bio svjestan koliko si mi potreban i neka bi me svi problemi slomili, a ne otvrdnuli.
O da, neka bih se osjetio bijedan i ubog jer ti si blizu onima koji su slomljena srca (Ps 34,19)

dsan za danom (Ps 63,19)

Blagoslovljen Gospodin
Koji nas dan za danom nosi
Bog spasenja našega
Ps 68,19

Blagoslovljen Gospodin ...
Njemu pripada slava, sila i čast. Veliko je i sveto njegovo ime. On je dobar, pun nježnosti i milosti.

Koji nas dan za danom nosi ...
Gospodine, ti nisi Bog kojeg ljudi nose. Ti si Bog koji nosiš ljude. Iskusio sam to u svom životu. Bilo je dana kad si me nosio i nisam osjećao da na putu ima kamenja o koje se spotiče. Dan za danom kaže tvoja riječ. Želim danas iskusiti da me nosiš. Hvala ti na ovom obećanju, dan za danom nas nosiš. Nije jednom u godini, mjesečno ili tjedno. Dan za danom. Trebam danas da me nosiš. Noge su mi otežale. Ti si uskrsnuo, ti si živ, ti si za mene realnost. Nisi daleko. Ponesi me danas, daj da se odmorim na tvojim leđima i rukama. Prenesi me. Tu je glavna razlika između onih koji se pouzdaju u tebe i svih drugih. Ti držiš svoju riječ. Ti dan za danom nosiš

Bog spasenja našega
Bog spasenja, ne bog religije, pravila, zakona, tereta, nego Bog koji nosi, koji spašava. Kako i ime Isus znači – Onaj koji spašava. Bog spasenja mog

Izlaz Ps 68,20

Naš Bog jest Bog spasenje
I od Gospodina su, Gospodina
Izlazi od smrti
Ps 68,20
 
Naš Bog = Bog spasenja
Spasenje od čega?
Odgovor: od vječne propasti, suda, kazne, pakla, patnje
Je li bi volio se cijelu vječnost družiti sa đavlima i sotonom u paklu?
Trebaš se sjetiti da to duguješ svom Bogu koji je Bog spasenja.
Ali i od grijeha. Bog je slomio moć grijeha u našim životima.
Već sad, na ovoj zemlji Bog nam daje snagu da slomimo moć grijeha. Ovdje se ne radi o volji, nego o vjeri.
Ima li što ljepše nego kad na brdu iznad doline u kojoj si se borio s grijehom digneš zastavu na kojoj piše: Moj Bog je Bog spasenja i s njim sam pobjednik.
 
Exit – to je kod Boga.
Znaš ono kad si u nekoj velikoj zgradi i tražiš izlaz i onda vidiš exit i odahneš jer si našao izlaz.
Izlaz, kad ti se čini da izlaza nema – nalazi se kod Boga.
Koje ohrabrenje mi je danas bio ovaj stih. Stao sam kod njega i nisam se maknuo. I ne želim se maknuti. Neka me danas cijeli dan hrabri i tješi.
 
Moj Bog je veliki i nitko nije kao on.

Ps 63,3 Ljubav je tvoja bolja od života

Bože, ti si Bog moj
Zarana ću te potražiti
Za tobom žeđa duša moja
Za tobom žudi tijelo moje
U zemlji sušnoj
Iscrpljenoj i bezvodnoj.
Tako sam u svetištu gledao tebe
Da bih vidio tvoju silu i slavu tvoju
Jer je tvoja ljubav bolja od života
Moje će te usne slaviti.
Ps 63,1-3 

Bože (Elohim) , ti si Bog (El') moj – ovo je David izgovorio ne onda kad mu je išlo sve po loju, nego kad je bježao niti kriv niti dužan. U trenutku kad nije razumio sve ono što se događa oko njega. Ovo je izgovorio u pustinji. Neka bi naš Bog bio naš Bog ne samo kad smo na zelenim poljanama, nego i onda kad smo u pustinji.
 
Zarana ću te potražiti – baš u pustinji najviše trebamo Boga. Baš u pustinji nam je najpotrebniji izvor žive vode.
 
Za tobom žeđa duša moja – a za čim drugim?! Kuda da idemo? Onaj koji je upoznao, ali stvarno upoznao Boga zna da je sve drugo manje vrijedno. Materijalizam i mammon ti ne mogu nasititi dušu.
 
Za tobom žudi tijelo moje – da naša duša traži Boga, to bi trebalo biti manje više jasno, ali tijelo?! Da, cijelo naše biće neka bi se okrenulo Bogu.Bog je veličanstven i pripada mu cijela duša i cijelo tijelo. Inače ćeš cijelo vrijeme biti podijeljen.
 
U zemlji sušnoj, iscrpljenoj, bezvodnoj – o neka bi nam se otvorile oči. Što mi vidimo kad pogledamo oko sebe? Raj? Prekrasno mjesto na kojem možemo uživati? Ili mjesto na kojem žive ljudi koji su odbacili svjetlo i izabrali tamu? Nemojmo se samozavaravati. Kakva uopće i može biti zemlja na kojoj žive ljudi koji su odbacili Boga i svojim djelima ga niječu. Koji su nominalni (ili čak više niti nominalni) vjernici?  I unatoč tome što ljudi više vole tamu nego svjetlo, Bog im daje kišu, sunce i toliko prekrasnih stvari. Neka bi nam se otvorile oči i neka bismo vidjeli prave realnosti. Ova zemlja je daleko od Boga i treba joj izvor žive vode.
 
Tako sam u svetištu gledao tebe, da bih vidio tvoju silu i slavu tvoju – tražim te da bih te vidio, da bih vidio tvoju slavu i silu, tako kaže David u pustinji. David je tražio Boga. Zanimala ga je slava i sila Božja. David nije bio nezainteresiran, ravnodušan, mlak. On je tražio. Odvojio je vrijeme i otišao u svetište, mjesto koje je odvojeno od grijeha. Mjesto gdje je mir. Gdje vrijeme teče sporije.
 
Zašto David traži takvim žarom Boga? Zašto u pustinji ne traži vodu nego Boga?
Jer je tvoja ljubav bolja od života. Slava Bogu. David je otkrio da je bolja ljubav božja od života, od vode, od komfornog života kralja. Bolje je imati velikih problema i nevolja i biti s Bogom, nego živjeti jedan udoban i miran život – bez Boga. Ljubav je tvoja bolja od života – to je bilo spoznanje, iskustvo koje se utkalo u Davida. Zato je tražio od ranog jutra. Zato je njegova nutrina vapila.
 
Postoje ljudi koji ne traže Boga. Zašto? Jer ne poznaju da je njegova ljubav bolja od života.

Korinćani i njihov identitet

Korinćani su bili crkva koja je imala puno problema.

Svađali su se, bludno su griješili, oholili su se, odbacivali su Pavlov autoritet. Baš da se čovjek zapita jesu li oni uistinu crkva Božja.

Kako takvu crkvu pridobiti za svet život?

Pavao u više navrata podsjeća Korinćane da su dobili Duha:
1. Kor 2,12 - A mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da bismo znali što nam je Bog podario.
Vaš unutarnji identitet se promijenio –to je ono što Pavao govori.

1. Kor 3,16 Ne znate li da ste hram božji? Jer je svet hram božji a to ste vi.Sjetite se da ste hram Božji. Trebate znati da ste vi hram svetog Boga. Kako se onda možete ponašati kao prije kad niste poznavali Boga?!

1. Kor 5,7 Očistite stari kvasac da budete novo tijesto kao što i jeste beskvasni, jer je i Pasha naša, Krist žrtvovana.
Ovdje Pavao kaže, ta bludnost, to je djelo starog čovjeka, to je vaša prošlost, ne ide uz vašu novu narav.

1. Kor 6,15 - Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi?
Naša tijela pripadaju Kristu, ako nas je on otkupio na križu.

1. Kor 6,19 Ili zar ne znate da je tijelo vaše hram Duha svetoga u vama kojega imate od Boga te niste svoji?
Kupljeni ste otkupninom, niste više svoji


2. Kor 6,16 - vi ste hram duha svetoga
Ove činjenice su trebale utjecati na ponašanje Korinćana. Ove spoznaje o identitetu su trebale sve promijeniti. Zamisli da si svinja, živiš u svinjcu. Odjednom postaneš čovjek. I dalje si u svinjcu i živiš kao i prije. Ali, tvoj identitet se promijenio i sada trebaš izaći iz svinjca i početi se normalno ponašati i raditi kao čovjek.
Zašto? Pa, jer nisi više svinja.

Pavao bi rekao: Pa zar da mi, ovakvi kakvi jesmo ostanemo u grijehu da bi milost izobilovala?! (Rim 6,1)

Ove riječi se, da ne bi bilo zabune, ne odnose na "svinje koje su ostale svinje, a samo misle da su ljudi". Svinja ostaje svinja i paše joj blato.
Ove riječi se odnose na one koji su nanovorođeni. Samo takvima više ne paše valjanje u blatu i smrad svinjca. I ovo je poziv za takve da se sjete tko su i što su i da proslave Boga u svojem tijelu.

Mjedena vrata i željezni zasuni (Ps 107)

Psalam 107 je pun utjehe i pokazuje koliku moć ima molitva.
 
10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, Strašno je kad je narod Božji u mraku i tmini, Poražen, sputan bijedom i gvožđima. Ovo gvožđa se može odnositi na svašta, ali svatko od nas najbolje zna što je gvožđe (željezo) u njegovom životu. Zašto narod Božji sjedi u tmini i sputan je bijedom?
 
11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. Bili su tvrdoglavi prema riječima božjim! Bog kaže nemoj! A oni unatoč tome to rade. Bog kaže: Učini to! A oni unatoč tome to ne rade. To znači biti tvrdoglav. Biti neposlušan. Prezreli su naum Svevišnjega. Svevišnji, ali ne viši i od tvrdih glava svoga naroda, ima plan za svoj narod, ali narod ne mari. Na zanimaju ga njegovi putevi i planovi. Oni imaju svoje planove i puteve.
 
 
12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Bog je pravedan. Često puta mislimo kako je Bog milostiv i pun ljubavi. To je istina i to smo razumjeli i proživjeli. Ali ne smijemo zaboraviti da je Bog pravedan. Jako je važno da narod božji ne izgubi iz vida da Bog nije samo milostiv, nego i pravedan. Onda će biti više strahopoštovanja prema Bogu. Onda će biti više ozbiljnosti. Onda ćemo Bogu na taj način dati slavu, da ga ozbiljno uzimamo i ne želimo se igrati s njim. Bog je pravedan, zato im je srce skršio patnjama. Odnosno, zakoni koje je Bog postavio su ih skršili. Onaj koji krši zakone koje je postavio Bog mora snositi i posljedice prijestupa. Tek onda kad nastupi kriza vidimo stvari u pravom svjetlu. Nema nikog. Samo svinje i njihov smrad. To je izgubljeni sin dobro upoznao. Zato se i vratio Bogu, jer mu je srce bilo skršeno patnjama, a nikoga nije bilo da mu pomogne. Nemoj se varati prijatelju, ako prkosiš riječima i planovima Svevišnjeg – onda ćeš posrtati i neće biti nikoga da ti pomogne.
 
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
Obožavam ove zaokrete. Molitva sve zaokreće. Sve mijenja. Ustat ću i poći svome ocu, priznat ću svoj grijeh, moliti za oproštenje – to sve mijenja. Mjedena vrata se razbijaju, oblaci se miču, sunce se probija. U životu pojedinca, u životu crkve, u životu nacije.
Neka bi nas Gospodin naučio vapiti u tjeskobi. Neka bismo doživjeli da je On pomoćnik spreman u nevolji. Neka bismo doživjeli da On ima snagu istrgnuti nas od svih nevolja, iz carstva tame. Nema te sile iz koje nas On ne može „istrgnuti“. Slava Bogu na tome. Ako si u mraku, Bog ima za tebe put. On te može izvesti iz mraka jer On je svjetlo koje svijetli u tami i koje tama ne može obuzeti. On raskida okove tame. Poznajem ljude koji su bili u ropstvu, okovima alkoholizma, droge, pornografije, egoizma i Bog ih je istrgnuo. Kao kad je anđeop udario Petra (Djela 12) i pali su mu hladni okovi s ruku, tako je i njih Bog proveo kroz zatvorena vrata i skinuo njihove okove.
 
 
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
Hvalimo Boga! Dajte danas slavu Bogu! Jer On razbija mjedena vrata i zasune gvozdene. I ne zaboravimo: Božja riječ je poslana da nas ozdravi i da nam spasi život od jame grobne. U ovom svijetu gdje su mediji toliko jaki, gdje nas bombardiraju nekim svojim stavovima (nedavno sam čuo kako mladi u društvu govore: Gej je OK) jako je važno da mi prionemo uz Riječ Božju. Jer ona nam je dana da nas liječi i čuva od propasti.
 
 
16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
Ps 107,16
Bog naš ima snage i sile. Nema mjedenih vrata i gvozdenih zasuna koja mogu opstati pred njim.
Zato ga hvalimo i slavimo.

Pastir (Iz 41,11)

Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.
Iz 40,11

Kao što pastir brine za svoje stado, tako Gospodin brine za svoju crkvu, za svoj narod.
Pastir razmišlja gdje imaju tihani vrutci i smišlja kako da dođe do njih kako bi ugodio svojim ovcama.
Brižljivo pamti gdje ima sočne zelene trave kako bi svoje ovce odveo na zelene pašnjake.
U ruke uzima jaganjce. On nije pastir preko volje, zato što mora nešto raditi da bi preživio.
On je povezan sa svojim ovcama, on ih rado uzima u ruke.
Kad vidi da neka ovca zaostaje, onda je uzima u svoje naručje i nosi.
Brižljivo, s pažnjom njeguje dojilice i one ovce koje ne mogu tako brzo hodati. Ima razumijevanja za njih.

Gospodin Isus je dobri pastir.
Ja mogu posvjedočiti da je ovaj stih istinit.

rane (Ezekiel 34,15-16)

Sam ću pasti ovce svoje
I sam ću im dati počinka – riječ je Jahve Gospoda.
Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, kaznit ću pretilu i jaku. Past ću ih pravedno.
Ezekiel 34,15-16

Jahve pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce.
Sam ću pasti ovce svoje – koje obećanje nam daje naš Gospodin.
O Gospode, trebamo tvoje lice, osvježi nas, obraduj nas. Ispuni obećanje koje si dao. Nasiti nas svojom blizinom. Žedni smo i gladni tebe.

Sam ću ih odmoriti – opet , koje obećanje.
Tvoja riječ je istina.
Tako trebamo odmor, onaj odmor koji se nalazi samo u tebi i nigdje više. Odmori nas, ispuni obećanje koje si dao: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Umorni smo, o Gospode, kad vidimo kako te ovaj svijet odbacuje. Kako te ljudi psuju i kako su daleko od tebe. Kako ih ne zanimaš i ne žele živjeti s tobom. Umorni smo od borbe koja se događa u nama i izvan nas. Trebamo odmor koji je u tebi. Hvala ti Gospodine na ovim riječima. Ti daješ odmor. Dolazim tebi oslonjen na tvoju riječ, znajući da nećeš zanijekati samog sebe. Toliko puta sam ti došao mrtav umoran, a ti si me podigao. Hvala ti Gospodine, da ove riječi nisu isprazne i šuplje. Dolazim ti još jednom, umoran i željan tvoje blizine. Hvala ti da si ti tako blizu i tako realan. Tako opipljiv, kad ti dođemo u vjeri, oslonjeni na tvoju riječ.

Potražit ću izgubljenu – slavim te zbog toga Gospodine. Ovdje mogu vidjeti tvoj karakter. Kako je prekrasan. Tebi nije svejedno kad se netko izgubi. Iako imaš potpuno pravo da grmiš i da se ljutiš zbog naših skretanja s tvog puta, ti, pun ljubavi i milosti, ne ostavljaš nas na putu koji vodi u propast. Ne čekaš, ne spavaš, nije ti svejedno. Ti ideš za svojim ovcama. Hvala ti na toj sigurnosti da ako zalutam, jedno sigurno mogu znati: Ti ćeš me potražiti! I naći ćeš me. Jer nitko me ne može istrgnuti iz tvoje snažne ruke. Slava ti na tome!

Dovesti natrag zalutalu – o hvala ti da ti imaš snage da dovedeš natrag zalutale ovce. Mene si toliko puta „doveo natrag“. U ljubavi, u pravednosti. Ne samo u ljubavi, nego i u pravednosti. Hvala ti na lekcijama koje me učiš. Nekad dovođenje „natrag“ ima cijenu koju moramo platiti.

Povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu – na ovom stihu ti posebno zahvaljujem Gospodine. Toliko puta sam iskusio da ti previjaš moje rane. Da ti sam previjaš moje rane. Ne pošalješ neku neuku medicinsku sestru, nego ti sam previjaš moje rane. To je najljepše u odnosu s tobom. Kad mogu izliti gorke suze na tvojim grudima.
Lijepo je doći u tvoju blizinu Gospodine, nema ništa ljepše. Koliko puta sam bio ranjen. Koliko puta sam bio nemoćan – a ti si me okrijepio, povio, iscijelio. Pitam se kako ljudi uopće žive bez tebe. Tko njima previja rane, tko njih krijepi. Znam da ovaj svijet i sotona ne previjaju rane, ne krijepe. To sam iskusio na vlastitoj koži.

Dolazim tebi, na temelju tvoje riječi: Daj mi odmor koji je u tebi. Povij moje rane i okrijepi me Bože moj.

Zasijani u trnje Mt 13,22

22 Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.
Zasijani u trnje – kakav je to čovjek koji je zasijan u trnje?
Zamisli kako samo grozno zvuči, bit zasijan u trnje.
Gdje god se okreneš oko sebe trnje.
Trnje asocira na grubost, škrtost, bol, nema lišća, ne daje plod.
Je li bi ti htio biti zasijan u trnje?
Iako možda to ne želiš, da li si ti zasijan u trnje?

Ovom čovjeku ne daju naprijed brige i želja za bogatstvom.

Oni guše Riječ koja treba donijeti plod.
Ovdje imamo sliku gušenja. Nemamo trenutnu smrt „Riječi“. Nego gušenje je polagano, sve je manje i manje zraka, na kraju je gotovo.

Ako si zasijan u trnje, onda imaš ozbiljan problem.
Ali barem znaš neprijatelje: briga i zavodljivost bogatstva.

Briga se rješava vjerom - bacite na njega sve brige jer on se brine za vas (1. Pet 5,7)
Zavodljivost bogastva se rješava odlukom. Ne možete služiti i Bogu i bogatstvu, kaže Gospodin.

Nemoj biti zasijan u trnje. Izađi iz trnja, predaj svoje brige Bogu, pouzdaj se u Njega i odluči se da bogatstvo ne bude tvoj gospodar.
Tek kad ljudi prodaju svoj obraz bogatstvu shvate koliko je bogatstvo loš gospodar. Izgube obraz, ugled, ime, prijatelje. Ostane im samo trnje.

1001 noc

Trenutno je jako popularna turska serija 1001 noć.
Zašto ta serija ima toliku gledanost?
Što mislite?
Pa zato što dva glavna glumca svoju romansu ne glume.
Ne znam jeste li to znali, ali Onur i Šeherzada su se zaljubili tijekom snimanja serije.
To je tajna uspjeha.
Oni ne glume. Oni se jednostavno ponašaju prirodno.
 
Nevjerojatna je sila koja vuče Onura Šeherzadi. Stalno joj dolazi na vrata i pomalo je dosadan. Ali on nju voli i zato želi biti blizu nje.
 Spreman je na svaku vrstu žrtve, što odlikuje pravu ljubav.
 
Uvijek razmišljam o toj snazi koja se nalazi u ljubavi.
Onur iskazuje svoju ljubav tako što obilazi Šeherzadu, ko mačak oko vruće kaše.
 
Ljubav je povezana sa žrtvom, sa spremnošću za to da se odreknemo sebe, da stavimo nekoga ispred sebe.
Gospod želi da žrtva paljenica stalno gori:
Žrtvu u čast Jahvi paljenu. Neka to bude TRAJNA žrtva paljenica, od koljena do koljena – na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. TU ću se ja s tobom sastajati da ti govorim.
Izlazak 29,41b-42 
Ovo se nastavlja s Rim 12,1
Zaklinjem vas braćo, milosrđem božjim: Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu kao svoje duhovno bogoslužje. 
Ali Boga zanima motiv, odnosno Bog ne želi da samo prinosimo žrtve, bez pravog temelja. On želi da ga poznajemo i volimo. Da se miris paljenice temelji na ljubavi.
Nije riječ o žrtvama, nego o ljubavi.
Ljubav mi je mila, ne žrtve. Hoš 6,6 
Onur je glumac. U 1001 noći se poklopilo da ne glumi.
Ja ne želim biti glumac. Bog to odmah "skuži".
 

Izreke 1 i spokoj

Poslušajte moju opomenu!
Gle duh svoj pred vas izlijevam
Hoću vas poučiti svojim riječima.
Koliko sam vas zvala a vi ste me odbijali
Pružala sam ruku a nitko je ne opazi.
Izreke 1,23-24

Ove riječi govori mudrost. Mudrost opominje, želi poučiti, ali ljudi ne mare, odbijaju. Mudrost pruža ruku ali nitko ne mari. Ljudi idu svojim putem, misle da znaju, da mogu bez mudrosti.

Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene.
Zato ću se i ja smijati vašoj propasti rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba
Kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor
Kad navali na vas nevolja i muka
Izreke 1,25-27

Ljudi odbacuju savjet mudrosti. Ljudi odbacuju opomene.
Što čeka takve ljude?
To nije šala Prijatelji!
Na one koji odbacuju savjet mudrosti i opomenu, koji misle da oni znaju bolje, na takve dolazi tjeskoba, strah, propast, nevolja i muka.
Kad promatram većinu ljudi upravo to vidim. Većina ljudi zna što je grijeh. Većina ljudi znaju da grijehom vrijeđaju Boga. No, unatoč tome nastavljaju griješiti.
Unatoč tome, čovjek ostaje uporno neposlušan.


Tad će me zvati ali ja se neću odazvati
Tražit će me ali me neće naći.
Jer su mrzili spozanaju i nisu izabrali straha Gospodnjeg
Niti su poslušali moj savjet nego su prezreli svaku moju opomenu
Zato će jesti plod svog vladanja i nasititi se svojih savjeta.
Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.
A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.
Izreke 1,28-33

Tada će me zvati, ali bit će prekasno.
Sada je dan spasenja, sada je dan promjene.
Ako do tebe dopiru ove riječi, ako se ne odbijaju od tvrdo tlo, onda je vrijeme za promjene. Onda je vrijeme da zastaneš i doneseš prave odluke. Onda je vrijeme da izabereš strah Gospodnji.
Ovdje učimo da se strah Gospodnji izabira. Da je to stvar odluke. Nemoj sam sebe dovesti u situaciju kad ćeš zvati ali se nitko neće odazvati, u situaciju kad će biti prekasno.
Sada je vrijeme da se vratiš Bogu. Možeš nastaviti udisati smrad svog svinjca, možeš nastaviti misliti da si najpametniji, ali znaj da ćeš „jesti plod svog vladanja i nasititi se vlastitim savjetima“.
Ili se možeš okrenuti Bogu.
Bog daje obećanje: Približite se Bogu i On će se približiti vama! (Jak 4,8)
„Tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla“ – koliko ljudi danas ovo nema, Prijatelji moji.
Razmišljam o političarima, skoro svaki dan po jedan novi završi u zatvoru, a drugi iznutra misle:“Hoće li se doznati za mene? Hoće li i mene otkriti?“. To je život bez spokoja.
Ili muškarac koji vara svoju ženu – svaki dan postoji mogućnost da će se otkriti njegova nevjera i da će mu život postati ruševina.
Tako je sa svakim koji ima tajne grijehe – nema spokoja.
A ovdje imamo obećanje spokoja, za one koji prionu uz Riječ, za one koji slušaju, za one koji nisu samo nominalni kršćani, nego kod kojih je riječ postala tijelo.

Danas je jako dobar dan da prionemo uz Boga, da se okrenemo njemu, da se obratimo od grijeha.
Danas je dobar dan za obnavljanje zavjeta.
Tko se približi meni, ja ću se približiti njemu – to je obećanje koje imamo.

Amos: Kao što govorite da je Bog s vama (Amos 5,14)

Amos je bio pastir. U to doba je Izrael bio podijeljen na dva kraljevstva (južno- Juda) i sjeverno (Izrael).
Amos je zapravo bio iz južnog kraljevstva, a Bog ga je poslao biti prorokom u sjeverno kraljevstvo. Nije bio teolog i to je išlo na živce teolozima u sjevernom kraljevstvu. Bio je vrlo direktan.
Govorio im je o sudu koji dolazi.
 
Amos je bio božji prorok koji je poticao narod na dobro. Govorio im je:
 
Tražite dobro a ne zlo
Da biste živjeli i da Jahve, Bog nad vojskama odista s vama bude
Kao što velite da jeste.
Amos 5,14 
Tražite dobro, a ne zlo...
Jako čudno da ovo Bog poručuje svom narodu. Što je to narod božji prestao tražiti dobro?! Što su tražili zlo?! Kako je to moguće?!
 
Da biste živjeli ....Ova riječ živjeli znači – da biste uživali u životu ili živjeli iznova.
Očigledno to Izraelci nisu imali, onaj pravi život. Oni su životarili, preživljavali. Ali nisu uživali u životu, nisu živjeli iznova. A kako bi i mogli? Kako može čovjek koji se okrenuo od Boga živjeti iznova i uživati u životu?
 
I da Jahve, Bog nad vojskama odista s vama bude, kao što velite da jeste...
Ova izjava je jako zanimljiva. Ovo: Jahve, Bog nad vojskama nije slučajno ovdje. Upućuje, podsjeća na to tko je pravi i jedini autoritet. Sjeverno kraljevstvo (Izrael) se u to doba podijelio i onda su da bi stvorili neki svoj politički suverenitet, Jeroboam i političko vodstvo, uveli štovanje zlatne krave, kako ne bi Izraelci nastavili ići u Jeruzalem. Jeroboam se bojao da će se Izraelci okrenuti od njega ako nastave hodočastiti u Jeruzalem.

Kao za inat, Bog im šalje proroka, pastira bez diplome teološkog fakulteta, iz južnog kraljevstva koji ih opominje da se okrenu pravom i jedinom Bogu, Bogu iznad svih autoriteta – Jahvi. Koja je to sablazan bila za svećenike koji su brzo prilagodili teologiju zlatnoj kravi kojoj su se klanjali.
 
Zanimljivo, Izraelci su očito govorili Bog je s nama, iako su u hramu imali zlatnu kravu.
Zamisli, ljudi se okrenu zlatnoj kravi ili zlatnoj poluzi, bankovnom računu i klanjaju mu se i dalje misle i govore: Mi smo božji narod i Bog je  s nama?!
 
Ima li ovaj stih ikakvu primjenu danas u našim životima?
Životarimo li mi?
Da li mi preživljavamo ili „iznova živimo“, „uživamo u životu“?
 
Ovaj stih je ujedno i obećanje na koje se možemo pozvati: ako budemo tražili dobro, Bog će nas blagosloviti. Bog ne želi da mi životarimo nego da uživamo u životu.
 
Ako je u našim životima Bog pravi i prvi autoritet, onda smo Bogu dali ono mjesto koje mu pripada.

Ako je u našim životima On „zadnja rupa na svirali“ ili negdje tamo pri kraju – onda On neće biti s nama. Jer Bog se ne da izrugivati. Mi onda možemo govoriti koliko hoćemo da smo kršćani, ali neće biti onog pravog života. I to je pravedno prijatelji.
 
Amos, a to je aktualno i za nas potiče narod:
Tražite dobro a ne zlo
Da biste živjeli i da Jahve, Bog nad vojskama odista s vama bude
Kao što velite da jeste.
Amos 5,14
 

sto to bijase ljubav (otk 2)

U knjizi Otkrivenja Bog Crkvi u Efezu kaže da se treba obratiti.
Zanimljivo je da Bog govori crkvi da se treba obratiti. Obično se to govori onima koji ne vjeruju.
U knjizi Otkrivenja srećemo 7 crkvi. Zanimljivo je da Bog kaže svakoj drugoj crkvi da se treba od nečega obratiti. Od 7 crkvi, 4 se trebaju obratiti!
Tako crkvi u Efezu kaže da se treba obratiti od toga što su napustili prvu ljubav.
Crkvi u Pergamu kaže da se trebaju obratiti od lažnog nauka.
Crkvi u Sardu dase obrate od mrtvih djela.
Crkvi u Laodiceji da se treba obratiti jer je duhovno slijepa, bankrotirala, gola i mlaka.


Obično mislimo da se samo oni koji su nevjerni trebaju obraćati i mijenjati način života, razmišljanja.

Zanimljiva je crkva u Efezu. Počela je sa žarkom ljubavi. Činili su djela „prve ljubavi“.
Kakva su to djela „prve ljubavi“?
To je onaj stav kad ništa nije teško, kad si „lud“, kad si spreman napraviti sve za osobu koju voliš.
Treba dijeliti traktate – nema problema – tu sam.
Treba se priznati Kristovim pred obitelji, susjedima, znancima, na poslu – nema problema, tu sam. Jer postoji ona super žarka prva ljubav koja ne kalkulira.
Treba ostaviti neki grijeh koji ti je postao navika, koji ti je drag – nema problema – tu sam.
Treba uhvatiti neku lisicu u vinogradu (Pjesma nad pjesmama 2,15), odnosno treba promijeniti nešto u našem životu što nije baš klasični grijeh, ali nije baš ni nešto što je Bogu na slavu. Na primjer, umjesto da gledaš svaki dan TV i gubiš dnevno 2-3 sata na TV, Bog za tebe ima bolji plan u životu – nema problema, tko šiša TV, tko je uopće TV u odnosu na Gospoda.
To je prva ljubav. Kad se zna tko dolazi „najprije“, a tko dolazi poslije ovog „najprije“. Prioriteti su jasni, jer je ljubav prva i žarka.

Međutim, crkvi u Efezu se dogodila jedna jako nezgodna stvar.
Prva ljubav je iščeznula. Nije iščeznula ljubav, nego prva ljubav.
Treba dijeliti traktate?! Da, treba, ali možda to i nije najbolji način za širenje evanđelja. Ne osjećam se tako da bih sada baš ja trebao ići dijeliti traktate. Osim toga, baš sada imam nešto drugo za raditi.
Treba se priznati Kristovim pred ljudima – pa, možda to mogu i mudrije napraviti, možda ne moram biti toliko upadljiv i ekstreman. Ne moraju baš svi na poslu znati da ja stvarno vjerujem u Boga.
Tko želi upoznati Boga može ga upoznati i bez mene. Pogotovo na poslu trebamo paziti što će drugi ljudi misliti o nama, jer ako budemo „gnjavatori“ onda ćemo proizvesti kontra-efekt.

Tako, ne razmišlja „prva ljubav“. Tako nismo razmišljali i kalkulirali kad smo se obratili. Nego smo svima željeli govoriti o prekrasnoj osobi koju smo upoznali. O našem Gospodinu. O svemu onom što je On učinio za nas. Željeli smo podijeliti svoju sreću. Na kraju krajeva, On nam je bio toliko važan da nismo mogli a da ne pričamo o njemu.

Treba ostaviti neki grijeh koji ti je postao navika ili koji ti je drag?! E pa to više nije tako lako. Kad nema prve ljubavi nije laka borba protiv grijeha, zar ne?
Treba uhvatiti neku lisicu u vinogradu – uf, ovo je posebno teško jer se ne radi o jasnom grijehu, nego o nečemu za što imamo milijun izgovora i opravdanja. I onda lisice lunjaju našim vinogradom i ljubav prema Zaručniku ne može cvjetati.
TV nije grijeh ... Naravno da nije grijeh. Ali ti krade vrijeme. I umjesto da vrijeme provodiš s Bogom, s ljudima kojima treba pomoć, sjediš pred TV-om i nekako ti je zabavnije s TV-om, nego s Gospodom.

Jer nema prve ljubavi.

Imam protiv tebe što si svoju prvu ljubav ostavio. (Otk 2,4)
Je li bi tebi bilo svejedno kad bi tvoja žena ostavila onu prvu ljubav koju je imala prema tebi?
Sjećaš se kako je bila spremna napraviti sve za tebe, a sada odjednom joj je sve teško.
Voli te, ali nekako to nije to. Kad i napravi nešto za tebe napravi to na takav način da ti prisjedne.

Koji je lijek?
Riječ Božja kaže: Spomeni se dakle, odakle si pao, pokaj se i čini prva djela (Otk 2,5)
Razmisli, prisjeti se kako je bilo na početku. Pokaj se, priznaj da ovo kako je sada nije dobro.
Vrati se na tu prvu ljubav. Počni činiti ono isto što si već činio na početku.

Gospodin ovdje daje i upozorenje, On se neće pomiriti s tim da nema prve ljubavi:
Inače dolazim k tebi ubrzo i maknut ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne pokaješ.

Ako se ne pokaješ, ako budeš ravnodušan, ako ove riječi prođu pored tebe, onda dolazim i uzimam svijećnjak.


Zanimljiva je ova crkva u Efezu.
Imaju li uopće ove riječi primjenu na naše živote? Kako mi stojimo po pitanju prve ljubavi?

Terapeut (Mt 12,20)

Trske stučene prelomiti neće,
Stijenja što tinja neće ugasiti
Mt 12,20


Koji je kontekst ovih riječi?
Ovdje vidimo da je Gospodin Isus izliječio jednog čovjeka koji je imao usahlu ruku u subotu i to se nekima nije svidjelo, jer im je bilo važnije da se poštuju tradicije i religijske uredbe koje su ljudi izmislili, nego da se nekome spasi život ili izliječi ruka.

Tim ljudima uopće nije bio važan čovjek koji ima ruku suhu kao trska. Oni su pokušavali Isusa uhvatiti u kakvom prekršaju obreda (Lk 6,6-7) kako bi ga optužili. Takav stav su imali zato što nisu poznavali niti Boga niti njegovu riječ.

Oni su bili nemoćni sa svojim uredbama i pravilima pred rukom koja je suha kao trska. Milosrđe i ljubav su dva pojma koji oni nisu shvaćali. Ići redovito u sinagogu, plaćati desetinu, žrtvovati se - to su bili pojmovi koje su razumjeli i kojih su se držali. Ali milosrđe i ljubav im je bilo strano. Zato im Gospodin kaže: Milosrđe mi je milo, ne žrtve (Mt 12,7).

Farizeji nisu imali ljubavi za ovog čovjeka sa suhom rukom. Ali s druge strane, u subotu bi se brinuli za svoje ovce i pokušali bi ih spasiti ako bi pali u kakvu jamu. Ovaj čovjek je stvarno bio u jami, svud oko njega zidovi. Hoće posao - ne može dobiti jer ima usahlu ruku. Želi se oženiti - ni jedna ga ne želi, jer žele imati muža koji se može brinuti za obitelj.
Bio je u jami. U očima ljudi imao je manju vrijednost nego ovca.

Ali, u Gospodinovim očima je ovaj čovjek suhe ruke imao veliku vrijednost. Jer "trske stučene prelomiti neće". Isus nije oklijevao da ga izliječi, da učini ono što sve uredbe farizeja nisu mogle napraviti. Iako je znao da to neće biti politički podobno, iako je znao da će kovati zavjeru kako da ga ubiju. Isusu je bio važan taj čovjek kojem je trebala pomoć.

Probajmo se na trenutak staviti u kožu tog čovjeka koji je osjetio ljudsku hladnoću, koji je dobro znao da ljudi ne poznaju riječi: Milosrđe i ljubav su ono što ja tražim, ne žrtva. Cijeli život je trpio prijezir. Bio je u mrkloj jami.
A sada, susreo je onoga koji ima milosrđa, koji ima ljubavi, koji trske stučene prelomiti neće. Zamisli koliko sreće u njemu: Konačno oslobođenje! Konačno mogu živjeti normalno, imati normalan posao, obitelj … Jesi li ti to doživio? Jesi li ti iskusio da je tvoja "usahla ruka" izliječena, da su tvoji okovi spali i da si slobodan kao ptica? Dok drugi ljudi niti mogu niti žele, Onaj koji stučene trske prelomiti neće oslobađa i liječi. Ima nade i za tebe, Prijatelju.

U Mt 12,15 čitamo da su mnogi slijedili Isusa. I da ih je sve izliječio! Ne samo neke, nego sve. On ima snage izliječiti sve koji ga slijede! Naravno, oni koji ga ne slijede nisu izliječeni. Ali svi oni koji ga slijede, iako ih je bilo ogromno mnoštvo, sa raznim problemima, svi su bili izliječeni. Riječ koja se ovdje koristi za izliječiti je "therapeuo" - terapija. Ali ta riječ znači izliječiti na čudesan način. Za "obično" liječenje su se koristile druge riječi (iaomai, sozo,diasozo).

Piše da je to ispunjenje proročanstva iz Izaije 42,1-3:

Trske stučene prelomiti neće,
Stijenja što tinja neće ugasiti
Mt 12,20

Nekad smo mi kao stučena trska. Suhi, bespomoćni i još slomljeni pod "brigama života i zavodljivosti bogatstva" (Mt 13,22). Međutim, Gospodin Isus ima snage za "terapiju", odnosno da izliječi na čudesan način "sve suhe trske i usahle ruke" koje ga slijede. Ne samo da ih neće slomiti, nego će ih izliječiti.

vratite se k meni Zah 1,3

Ovako govori Jahve nad vojskama: Vratite se k meni i ja ću se vratiti k vama – riječ je Jahve nad vojskama.
Zah 1,3

Nevjerojatno je to oproštenje koje je kod Gospoda. Nakon svega što njegov narod napravi, nakon svih razočarenja Jahve nad vojskama još uvijek ima želju da bude s preljubnicima.

Uvijek sam se divio ženama koje muškarci prevare i one prime natrag svog muža.
Nije to mala stvar, primiti natrag muža koji je prevario, prekršio zavjet. Koji je bio s drugom.

Osramtio ju je, ponizio, otišao s nekom drugom ženom i onda se vraća natrag.

Zamisli koja je to rana kad te netko prevari i napusti.
Kao da ti kaže: ti mi nisi dovoljno dobra, nisi mi više lijepa, ja te ne volim. Druga mi je bolja.
I to pred očima svih drugih. To je sramota koja se ne može izbrisati.

Je li bi ti oprostio? Je li bi ti mogao primiti takvog muškarca ili ženu?

U Zah 1,3 se ne radi o tome da nekoga primiš i onda ga cijelo vrijeme gledaš poprijeko.
Ovdje se radi o potpunom oproštenju. O tome da će se Jahve nad vojskama „vratiti“. To znači odvratiti od srdžbe od ljutnje i potpuno promijeniti stav.
Ono što Jahve nad vojskama traži je: Vratite se k meni – sve ostalo je na njemu.

Zanimljivo je da se ovdje dva puta spominje: Jahve nad vojskama, to svakako nije slučajno. Onaj koji ima svu vlast na nebu i nad zemljom, onaj koji može sve.

per gustare la dolcezza del Signore Ps 27,4

Talijanski jezik je prekrasan.

Per gustare la dolcezza del Signore (Ps 27,4)

Guštati u slatkoći Gospodnjoj – kako lijepo rečeno.

Kaže David, jednu stvar tražim od Gospoda: Želim biti blizu njega, želim njega, želim uživati, guštati u Njemu.

Ljudi imaju pretpostavke o vjeri: hladni manastiri, dosadno ponavljanje molitvi, zabrane, patnja

Ali oni koji poznaju Boga znaju da je njegova ljubav bolje od života.

Znaju da nema ništa bolje od gustare la dolcezza del Signore

Ako mi ne guštamo u slatkoći Gospodnjoj, nešto smo fulali ili ne razumijemo

Bog se daje nama, On želi da mi uživamo u njegovoj slatkoći

Želim vas potaknuti: Tražite njegovo lice! Ne samo da vas on blagoslovi, da vam da materijalne blagoslove, zdravlje. Ne, tražite Njega, jer On je bolji od svega toga
Neka bismo se i mi naučili „guštati u slatkoći Gospodnjoj“ – jer to je znak istinskog poznavanja Boga

Kad molitva postane mjesto uživanja, kad njegova riječ postane kao med

Božja volja je da uživamo u Njemu

alternativa Lk 18,1-8

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
A bijaše u onom gradu neka udovica. I dolazila je k njemu govoreći: Obrani me od protivnika mojega!
I ne htjede za neko vrijeme: No nakon toga reče u sebi: Ako se Boga i ne bojim i na čovjeka se ne obazirem,
ipak, jer mi ta udovica dosađuje, obranit ću je da ne dolazi beskrajno mi dosađivati.
Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
Luka 18,1-8
............................................................................................................................................................................................................
 
 
Cilj prispodobe u Lk 18,1-8 je da nas Gospodin Isus nauči da molimo i da ustrajavamo u molitvi. Zašto postoji ova priča u Biblji? Zašto je potrebno da nas Gospodin ohrabri moliti i ne odustati? Što je naš problem da počnemo moliti za nešto i da onda odustanemo?!
 
Sudac iz ove priče je bio takav da se Boga nije bojao, a da za ljude nije mario.
Koji opis, ajme meni. Ne boji se Boga.
Čovjek koji se boji Boga ima jednu kočnicu koja ga spriječava da napravi velike grijehe. Takav čovjek vjeruje da je Bog živ, da kažnjava one koji griješe i žive bezbožno, a nagrađuje one koji žive sveto i dobro. Vjeruješ li ti da Bogu nije svejedno kako mi živimo? Vjeruješ li da On nagrađuje one koji ga traže i žive po njegovoj volji? Koji mu odricanjem od grijeha daju slavu?
 
Ovaj sudac to nije vjerovao, on se nije bojao Boga. Nije se obazirao na ljude. Nije ga zanimalo što misli Bog ili drugi ljudi. On je tjerao po svom. Još poslije ga Gospodin naziva: Nepravedni sudac! Znači, ne samo da se Boga nije bojao, da za ljude nije mario, nego je bio i nepravedan.
 
Zamisli kako se osjećala ova udovica kad je doznala da je njezin slučaj kod suca „Pere Perića“, a on je sudac koji je nepravedan, koji ne mari za ljude, a Boga se ne boji.
Katastrofa! Što sada?! Čini se kao da su sve lađe potonule. Odmah ju je otprašio da nema šanse da joj pomogne.
Je li ona odustala? Ne, ona je nastavila dolaziti do njega i moliti ga. On ju je kontinuirano odbijao. Međutim, udovica nije odustala.
Zašto nije odustala? Imala je sve predispozicije da odustane. On ju je ne jednom, nego jako puno puta odbio. Bio je poznat po nepravdi i po tome da nema dušu. Zašto ipak nije pokleknula i odustala. Mogu zamisliti tu udovicu kako dolazi iz dana u dan. Stoji pred vratima. Moli da je odbrani od njezinog protivnika. Udovica - sigurno je bila jadna. Sigurno je krpala kraj s krajem. Čak da nije imala protivnika njezin život bi bio težak. Uz protivnika i ovakvog suca - njezin život je potpuna katastrofa.
 
Udovica je molila: Obrani me od mog protivnika. Ova riječ: „protivnika“ se koristi još i za sotonu u Bibliju.
I ne htjede za neko vrijeme - ovo je formulacija koja se općenito koristila za duže vrijeme. Moglo bi se prevesti i kao: Nije je htio obraniti dugo vremena.
Međutim, na potpuno iznenađenje suca, udovica nastavlja dolaziti i moliti. Zašto?
To je pitanje alternative, odnosno mogućnosti. Nju nije nitko imao odbraniti. Ona je znala, nemam izbora, nitko drugi osim ovaj sudac mi ne može pomoći.
On mi pak, ako želi, može pomoći.
 
Dakle, udovica je znala dvije stvari, koje su nužne za dobru molitvu:
1) On mi može pomoći
2) Nemam alternativu
 
Ovo nije samo lekcija o molitvi. Ovo je lekcija i o vjeri. Znate što je APP? To je skraćenica od: „Ako prođe – prođe.“ E tako danas mnogi mole. Kucao sam, vrata se nisu otvorila, nemam više vremena, idem dalje, imam ja još vrata na koju ću kucati. Imam druge ideje, kako ću riješiti problem. Ako mi Bog ne želi pomoći, idem onda ja preuzeti stvar u svoje ruke. Ne mogu više čekati. Nemam snage.
 
Udovica je čekala i molila. Dosađivala je, odnosno stvarala je „neprilike“ sucu. Ipak je to pritisak, da ti neka udovica, jadna i sirota stalno „visi“ ispred vrata.
 
Ovo je prispodoba o molitvi, ali govori o ustrajnosti, o naporu, o neprilikama, o alternativama.
 
Kako ti, Prijatelju, moliš?
Probaš, ako ide, ide, ako ne ide, odeš jer si pronašao neku drugu alternativu.
Danas je takvo vrijeme – ako ide -ide.
Ako ne ide -  pronađeš si drugu ženu, posao, crkvu.
Nije išlo. Probao sam.
Kucao sam, već treći dan molim i nema odgovora.
To nije molitva. To je prazan vjetar.
 
Mogu si zamisliti lice suca koji otvori vrata i vidi udovicu kako skrušeno stoji i čeka. Joj, ne, ne i ne. Opet ti! Zar ti nisam rekao da ti neću pomoći!
Ti mi možeš pomoći. Nemam alternativu. Pomozi mi – to je bio njezin stav.
 
Gospodin veli: To je nepravedni sudac. Čak on je uslišao. Ali ljudi, Bog nije nepravedni sudac. Bog je dobri otac koji svojoj djeci ne daje zmiju kad ga zaištu kruha. Kad nepravedni sudac uslišava, koliko više Otac vaš nebeski.
 
Ali kad sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji. Hoće li biti onih koji vjeruju da im ja mogu pomoći. Onih kojima sam ja jedini izbor. Jedina alternativa.
 
 

force majeure (Iz 54,10)

Prvi put sam tu riječ: „force majeure“ sreo kad sam dobio na pregled jedan debeli poslovni ugovor mojih klijenata na engleskom.
U tom je ugovoru bilo propisano doslovno sve. Sve moguće i nemoguće situacije. Što ako se dogodi ovo, što ako se dogodi ono, što ako se ne dogodi ovo ili ono. I onda kad je sve izdefinirano pojavio se članak. Force majeure – ili: Viša sila. Odnosno koja pravila vrijede ako se dogodi viša sila. Na primjer, potres, rat ili nešto slično. Onda ne vrijede normalna pravila. Onda vrijedi članak pod naslovom force majeure.

Prije nekoliko dana je bio potres u Novom Zelandu. Kuće su se prepolovile. Brijezi su se potresli. Ceste su podijeljene na dva dijela.
Za obnovu je potrebno toliko novaca da niti ne mogu to izgovoriti niti imam uopće pojam koliko je to.
Cijela privreda je stala. Više ništa nije normalno.
Svi odnosi se mijenjaju.
Tada stupa na snagu članak u ugovoru koji se zove force majeure – događaj koji je uzrokovala viša sila.
Potres je uistinu viša sila.
Ne znam što se događalo s ugovorima i odnosima na Novom zelandu i što piše u njihovim ugovorima pod: Force majeure

Ali znam jedan drugi ugovor, ili savez, savez mira.
Savez mira ili savez šaloma koji je sklopio Bog s ljudima.
U tom ugovoru ima jedan članak koji se zove force majure. Taj članak se nalazi u Iz 54,10 i tamo stoji:

Nek se pokrenu planine
I potresu brijezi
Al' se ljubav moja neće odmaći od tebe
Niti će se pokolebati moj savez mira
Kaže Jahve koji ti se smilovao.
Izaija 54,10

Bog kaže, stavljam u ugovor članak u slučaju više sile ili potresa, ma i da se ne samo brijezi, nego planine pokrenu – moja ljubav se neće odmaći od tebe.
Planine se mogu kolebati, ali moj savez mira se neće pokolebati. Potres – ne utječe na moj savez mira koji sam sklopio s tobom. To kaže Jahve koji ti se smilovao.

Kako se smilovao. Pa stoji u članku ugovora pod Izaija 53
Za naše grijehe probodoše njega
Za opačine naše njega satriješe
Na njega pade kazna radi našeg mira
Njegove nas rane iscijeliše.

Prijatelji – force majeure, događaj više sile: potres ili situacija kad si nešto debelo pogriješio. Otišao si daleko, daleko.
Trebalo bi te satrijeti. Trebalo bi te probosti. Trebalo bi te kazniti. Tvoje rane bi trebale ostati otvorene, nezacijeljene.
Ali nije tako. Ma kako daleko, ma koliko god puta da si pao: Nepokolebljiv je savez mira koji je Bog napisao svojom krvlju.
Božja vječna ljubav ne prestaje.
Moja ljubav se neće odmaći od tebe. Ma što god da se dogodilo. Ma kakav god force majure, moja ljubav se neće odmaći od tebe.
Vjeruješ li ovo?
Ili misliš da se Njegova ljubav odmakla od tebe?
Sotona je napisao svoj force majure: Ne može se tako živjeti. Nećeš uspjeti. Ti si gubitnik. Bog se odmaknuo jer si pretjerao.
A tvoje emocije viču: da, tako je, tako je, ti si jadan. Trebaš se još i još samosažaljevati.
Ali to je sotonin force majure.

Bog sam kaže: Moja ljubav se neće odmaknuti od tebe. (full stop)
Bog stoji iza svojih riječi. On kad kaže: Moja ljubav se neće odmaći od tebe - to i misli.
Taj ugovor, savez mira Bog sklapa s ljudima koji su prihvatili da za njihove grijehe probodoše njega. Taj savez vrijedi za one koji su svjesni da je to: „Probodoše njega“ – jako boljelo. Da je to bila visoka cijena otkupa. I da nikakav force majeure, nikakav potres to više ne može promijeniti.

Slava Bogu na tome!
Ustanite svi vi koji ste obeshrabreni, svi vi koji ste klonuli – neka vam narastu krila kao orlovima. Jer njegova ljubav se neće odmaći od tebe – Riječ je Božja.
Sjeti se da su njega proboli, da su njega satrijeli, da smo njegovim ranama izliječeni. Pravda je zadovoljena. Zaslužuješ kaznu, to je istina. Ali pravda je zadovoljena.
Vječna ljubav je članak koji je na snazi u tom ugovoru mira koji je Bog sklopio s nama.

Poravnite put!

Glas viče u pustinji
Poravnite put Gospodinu
Poravnajte mu staze
Mk 1,3

Jako čudno. Glas viče u pustinji. Zašto ne ode u grad?!
Ne, ovaj živi glas odjekuje tamo gdje nema života, u pustinji.
To me podsjeća na priču o Ezekielu (Ez 37) koji je počeo propovijedati suhim kostima.

Zanimljivo je da ta pustinja polako oživljava, dolaze ljudi slušati glas koji viče.
Što viče? Koja je bila poruka Ivana Krstitelja?

Poravnajte mu staze! Uskoro dolazi Kralj Kraljeva, Gospodar gospodara!
Uskoro dolazi Kraljevstvo nebesko! Pripremite se, pripremite vaša srca!
Obratite se od zlih djela! Promijenite živote! On dolazi!
Janje Božje koje odnosi grijeh svijeta!
Da, Bog će suditi grijehe! Nitko neće moći pobjeći! Strašan će biti sud Božji!
Sjetite se Noe, sjetite se Sodome i Gomore! Bog se ne šali!
Bog je već stavio sjekiru kojom će posjeći drvo koje ne rađa plod!
Pokajte se za grijehe, priznajte ih, odreknite ih se!
I Bog obećava oproštenje!
On šalje janje koje odnosi grijeh svijeta, svog Sina!
Ako se pokajete i obratite, sve vaše grijehe, ma kako oni crni bili Bog će pokriti. Ako budu kao grimiz pobijeljet će poput snijega!

Tko je ozbiljan u srcu neka dođe i krštenjem potvrdi svoju odluku.
Donosite plodove dostojne obraćenja!

Glas viče u pustinji: Poravnite mu staze, jer On dolazi!

Ps 4

Govori, da te vidim - rekao je jednom dečku Sokrat. Govor oslikava naš karakter. To kako i što molimo govori što mi jesmo. Ovdje je jedna Davidova molitva, kroz koju možemo vidjeti njegov karakter.
 
2 Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!
David se u ovom Psalmu prvo obraća Bogu, pa tek onda ljudima. To je jako dobar redosljed.
Ovdje zapravo u orginalu stoji: Ti si me povećao u nevolji!, a ne ti si me izbavio. Ili ti si proširio moj prostor u nevolji. - koje iskustvo. Ovo je slika vojske koja je teško pritisnuta i onda kao da kaže: ali ti si razbio te stijene uz koje su me pritisnuli i proširio moj prostor. Onda kad mi je bilo najpotrebnije nisi me ostavio na cjedilu, nego si mi dapače proširio prostor. Skoro uvijek je tako. Kad nas pritisne nevolja, a mi umjesto da se samosažaljevamo ili očajavamo i kukamo, okrenemo se Bogu i zavapimo, vidimo puno pravde u toj nevolji. Mnoge naše nevolje nisu slučajno i ako ćemo biti pošteni baš u nevoljama možemo vidjeti da je Bog pravedan i da nas odgaja. Ali ako se u nevolji okrenemo Bogu, ako budemo pošteni i priznamo njegovu pravdu onda ćemo doživjeti nevjerojatnu stvar - On nas u nevolji izbavlja, odnosno da u nevolji poveća naš prostor. Da iz nevolje izađemo veći i jači. I kroz nevolju možemo upoznati milost Božju.  Ljudi puno više dolaze do križa i otkrivaju milost Božju kroz nevolju, a ne kroz udobnu fotelju.
 
3 Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?
Kad bi bilo propovjednika danas koji bi mogli ovako jasno i glasno reći: Ljudi: kad ćete se obratiti? Dokle ćete se Bogu odupirati? Dokle ćete imati prste u ušima i ne željeti čuti što za vas ima Bog? Zar ne vidite da su vam životi isprazni? Da vas sotona vodi direktno u ropstvo? Da ste pod tiranijom grijeha? O kad bi danas bilo takvih božjih sluga, koji bi tako hrabro propovijedali.
Ali sjetimo se da je stih prije David molio. Tek onda je mogao ovako hrabro govoriti. Inače, ako ne molimo, nego odmah "opalimo rafal", naše riječi će biti kao strijelice koje bole. Optužbe koje rađaju kontraefekt. Neka bi nas Gospodin naučio u ljubavi i milosti govoriti. Ali ne mijenjati istinu. Ljudi oko nas su robovi grijeha. Robovi sotonine volje, a toga najčešće nisu niti svjesni. I dok svojim djelima slijede ispraznost, odnosno dok svojim djelima ponovno razapinju Krista i vrijeđaju Boga, trebaju znati da dolazi Kraljevstvo, da dolazi Kralj, Lav iz plemena Judina koji će suditi. Sud će biti strašan i na njemu će opstati samo oni koji su opravdani, samo oni kojima je oprošteno, samo oni koji na ovratnicima svojih domova imaju krv janjeta kojeg su zaklali.
 
 
4 Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.  
Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga ili Jahve je odvojio pravednika za sebe.
Ovdje se radi o tome da Bog razlikuje ljude. Nisu svi prijatelji, nisu svi pravednici pred Bogom. Gospod je izdvojio pobožne, Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem. - ovdje se radi o doktrini izabranja. O tome da je nas sam Gospod odabrao da budemo njegovi. Ovo netko tko nije nanovorođen ne želi slušati. To mu ide na živce. Ipak istina je, da je Onaj koji je izabrao da nas voli, koji je još dok bijasmo grešnici umro za nas, taj ne može a da nas ne čuje kad ga zazivamo.
 
 
5 Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite.
Drhtite i ne griješite - zapravo je duh vremena u kojem živimo potpuno suprotan. Ljudi griješe i nije ih briga. Ne razmišljaju o tome da su njihova djela zla. Ne drhte pred Bogom pred kojim će jednog dana položiti račune. Promislite u svojim srcima na krevetima i budite tiho. Tko god malo promisli o svom životu, vidjet će da je Božji zakon savršen. Da su božji putevi za čovjeka putevi mira, pravednosti, sreće i uspjeha. S druge strane, putevi grijeha, neovisno o tome o kojoj se vrsti grijeha radi - vode u propast. Zato malo promislite u tišini sobe, na svom krevetu kako ti živiš svoj život i kuda ideš. Možda stvarno trebaš malo se umiriti, zadrhtati i prestati griješiti. Jer strašno je upasti u ruke Boga živoga!
 
 
6 Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!
Što znači prinijeti žrtve pravedne? Židovi su prinosili žrtve. Zašto? Zato što je tako Bog odredio. Svaki onaj koji prilazi Bogu mora doći sa žrtvom. Smisao žrtve je bila u tome da podsjeti onoga koji donosi žrtvu da je grešan i da za njegove grijehe netko mora umrijeti. Zato su stavljali svoje ruke na glavu janjeta i govorili: Moji grijesi neka prijeđu na ovo janje! I onda bi to janje zaklali. Krv bi potekla. Ovdje nas Riječ Božja nuka prinijeti pravedne žrtve. Ne samo da zakoljemo janje. Nego da pravedno, u duhu prinesemo žrvu. Svaki onaj koji ima jasan pojam o tome što je pravda, svjestan je da mi ljudi ne zaslužujemo ništa drugo nego kaznu, zbog naših grijeha. Zato i nastavak stiha veli: Stavite svoje pouzdanje u Gospoda, u njegovu riječ. Naime, Božja riječ nas uči od početka do kraja da je Bog obećao poslati rješenje za naše grijehe. On je obećao da će poslati janje koje odnosi grijeh svijeta. Jer obični janjci nisu mogli odnijeti grijeh svijeta. To janje je visilo na križu. Njegovom modricom mi smo izliječeni. Radi naših grijeha njega su proboli. Zato sada možemo biti u miru s Bogom. Nikakve osude sada onima koji su u Kristu Isusu. Slava Bogu na njegovom velikom daru.
 
 
 
7 Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!
Mnogi govore: Nema sreće, nema radosti, sve je crno. Ali tako ne govore i ne misle oni koji poznaju Boga. Oni znaju da ima sreće i da ima radosti i da nije sve crno. Oni znaju da je pred Božjim licem, onda kad naš život je pred Božjim licem, kad nema ničega što bismo htjeli sakriti, kad nema nečega zbog čega bi se crvenili - onda je život pun radosti i sreće. Neovisno o okolnostima. Ako ti okreneš svoja leđa Bogu - onda je normalno da nema sreće i da se pitaš: Pa dobro, kakav je ovo jadan život. Ali ako živiš pred licem Božjim - onda je tvoj život sretan i dobar. Danas biraj što ćeš okrenuti Bogu. Leđa ili lice. Pokaj se za svoje grijehe, priznaj ih i odrekni ih se i doći ćeš pred Božje lice. Nećeš se onda pitati: Gdje je sreća?
 
8 Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode njihova pšenica i njihovo vino.
Bog je tako dobar da daje radost čak i onim ljudima koji ga mrze. Bog čak i njima daje da im obilno urodi pšenica i vino. Da dobiju dobar posao i lijepo zarađuju. Oni Boga psuju, a Bog im daje da im izađe sunce i da ih grije. Nevjerojatno je kako je Bog dobar prema čovjeku. Ali postoji sreća koja je veća od te kad ti rode obilno pšenica i vino. To je sreća koja se nalazi ne u nekom ambaru, ne u nekom podrumu, nego u srcu. Sreća koju ne gricka miš ili mušica. To se ne može usporediti. Nema veće sreće od one koju čovjek može osjetiti kad je blizu Bogu pa ga Bog ispuni. Obilna pšenica, obilno vino, auti, kuće, seks, hrana - sve je to super. Ali ne može se mjeriti s onom srećom kad ti Bog ispuni srce. Jesi li ti doživio tu sreću?
 
9Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.
Industrija lijekova i postdepresiva cvjeta. Čovjek je nezadovoljan i isfrustriran. Postoje mnogi razlozi za to: nesretno djetinjstvo, teška iskustva, zli ljudi koji su nanijeli bol itd.
Medicina se razvija i napreduje. Slava Bogu na tome. Ali ovdje David govori o najboljem lijeku - o miru koji proizlazi iz riješenih odnosa s Bogom. Zamisli da si dobar prijatelj s Bogom. Ništa te ne pritišće, ne optužuje - kako je to lijepo. Ali ne smijemo zaboraviti: krv janjeta Božjega je tekla da bi mi mogli imati mir i biti bez ikakve osude. Dragocjena krv jedinorođenog sina Božjega, za naš oprost grijeha.
 

Imaš ime da živiš, ali si mrtav (Otk 3)

1I anđelu Crkve u Sardu napiši: "Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si.

2 Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.

3 Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.

4 Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni."

5 "Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim."

6 "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!


......................................................................................................

Bog govori: Znam tvoja djela!
Kako se osjećaš kad čuješ da Bog poznaj tvoja djela?
Je li se raduješ što ćeš primiti nagradu, jer živiš onako kako je Bogu ugodno ili se osjećaš posramljeno zato što u tvom životu ima djela zbog kojih bi se trebao crvenjeti?
Kad Bog kaže: Znam tvoja djela! - onda ne pomažu izgovori.
Ali čekaj malo zar Bog nije milostiv? Da, Bog je milostiv, spašeni smo isključivo i samo po milosti, ali to ne znači da je Bogu svejedno kako živimo.

Imaš ime da živiš, a mrtav si.
Uf, mrtav si. Tvoja djela su kao djela od onih što su mrtvi. Nema u tebi života. Postoje ljudi koji za sebe tvrde da su kršćani, ali njihova djela su takva da bi se trebali crvenjeti. Njihova djela govore glasnije od njihovih riječi. Ali čekaj malo, oni za sebe tvrde da su kršćani, oni idu u crkvu! Da, ali što im to vrijedi kad njihova djela odražavaju njihovo duhovno stanje. Sam Bog kaže da imaju ime da žive, ali su mrtvi. Nije bitno što kažu oni, nego Bog. Strašno je kad netko misli da je živ, samo zato što ima ime da bude živ.

Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.
Ipak, ovdje vidimo da postoji neki ostatak. Koji je pred kraj, koji samo što ne umre, ali ipak još uvijek živi. Zato i kaže: Budan budi, jer onome koji spava se kaže: Probudi se. Onome koji je mrtav nećeš reći probudi se. Gospodin gleda djela. Djela su takva da Bog poziva na probuđenje. Hoće li crkva iz Sarda pogledati svoja djela, hoće li se zamisliti, hoće li zastati. Ili će i dalje imati samo ime, bez života.


Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
Spomeni se, prisjeti se, malo prođi kroz svoju prošlost, razmisli. Sjeti se početka, onog kad si zadobio ime da živiš.
Sjeti se vremena kad se tvoja djela nisu razlikovala od imena. Tvoje ime je tada bilo u skladu s tvojim djelima. Prije si primio i poslušao riječ, a sad?!
Ovdje imamo dvije stvari:
a) Riječ si primio
b) Riječ si poslušao
Mnogi slušaju riječ. Ali ne primaju je svi. Od mnogih se odbija. Od većine se odbija. Crkva u Sardu je primila riječ. Jesi li ti primio riječ?
U principu, primiti riječ znači poslušati je.
Kakvo je sada stanje. Kad sam zadnji put primio riječ? Zašto je ne primam? Da li je moguće da mi Bog ne da riječ zato što je ne želim poslušati. Nemam volje čuti, pa mi je onda uho otupilo.
Ovo je problem. Zbog nedostatka volje da se riječ posluša, riječ se više ne čuje. Ne dopire. Senzori su otupili. Otupili smo ih time što smo znali da nešto nije dobro, ali unatoč tome, protuprirodno smo napravili nešto što znamo da nije dobro. To se zove grijeh. Tako uho otupi. Ili smo znali da nešto dobro trebamo napraviti a to ne napravimo. Onda uho otupi.
Zato Bog govori: Obrati se! Promijeni se dok je još vrijeme. Ne tražiš, ne primaš, ne slušaš, od svega je ostalo samo ime. Imaš ime, a mrtav si.
Ne budeš li budan, doći ću iznenada. Nemoj zaboraviti da sve ovo što vidiš prolazi, a moje Kraljevstvo dolazi!

Duh govori, pitanje je samo da li ima uha koje čuje.

Mogu li ove kosti oživjeti? Ez 37

I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju.

Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe!

Reče mi: "Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!"
Tada mi reče: prorokuj za te kosti i kaži im: suhe kosti, čujte riječ Gospodinovu.
Ovako govori Gospodin Gospodin ovim kostima, gle ja ću staviti svoj duh u vas i oživjet ćete.
I stavit ću na vas žile i obložit ću vas mesom i navući na vas kožu i stavit ću u vas duh i oživjet ćete i onda ćete spoznati da sam ja Gospodin.

I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati.

Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
Tada mi reče: I prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječji i reci: Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra duše dođi i dahni u ova trupla da ožive.
I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.
..................................................................................................
Ovo je jako zanimljiva priča. Zamisli da te sam Bog uzme i odvede u dolinu punu suhih kostiju?!
Bog ga je detaljno proveo kroz tu dolinu i Ezekiel je mogao vidjeti kakve su to kosti (jako suhe), koliko ih ima (jako mnogo) i da tu nema nikakvog života.

Jako čudna priča.

Mogu li te kosti oživjeti? - to je Gospodin Jahve pitao Ezekiela.
Što bi ti odgovorio?
Ezekiel je odgovorio: Jahve, Gospode, to samo ti znaš!
Kao da je htio reći: Nema šanse!
Ali većina kršćana danas ne bi rekla Nema šanse! Ne, mnogi bi rekli: Naravno Gospodine. Tebi je sve moguće. To bi rekli ali ne bi propovijedali. Znaš, to im je malo neugodno i glupo: Propovijedati suhim kostima?! Tko je to još vidio?!


Kako te kosti mogu postati žive? Koji način, koje sredstvo je Bog odredio da kosti postanu žive?
Bog kaže: Prorokuj tim kostima!
Zamisli, kako bi se ti osjećao da ti netko kaže idi i prorokuj kostima!
Smiješno? Glupo? Besmisleno?

Ovdje imamo jedan preduvjet da bi te kosti oživjele. Ezekiel je bio živ. Onaj koji prorokuje mora biti živ. Ne može mrtva kost propovijedati mrtvim kostima.
Nedavno je bila jedna izložba na kojoj su bila izložena tijela i kosturi (bodies revealed). Nevjerojatno kako izgledaju ti kosturi. Ali ipak … Mrtvo i beživotno.
Idi i propovijedaj kostima? Čudan nalog. Probaj zamisliti da vidiš nekoga kako u nekoj dolini u kojoj kosti leže uokolo viče i propovijeda proročku riječ. Što bi ti mislio?
Zovi hitnu, ovaj luđak misli da ga kosti, suhe kosti mogu čuti.
Baš se naglašava da su kosti bile jako suhe. Već dugo su "mrtve". Proročka riječ je ovdje obećanje o životu. O tome da Gospodin Jahve govori da će dati život suhim kostima. Da će dati tetive, meso, mišiće, kožu i duha.
Ovo je nevjerojatno: Bog obećava da će oživjeti mrtve kosti. To je jednako nevjerojatno kao i obećanje: Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina da nijedan koji vjeruje u njega, ne pogine, nego da ima život vječni.

Ezekiel ne razmišlja što će o njemu misliti susjedi. On se ne oslanja na vlasiti razum (zamisli propovijedati suhim kostima?!). On se oslanja na riječ koja mu je bila zapovjeđena: Idi i prorokuj. I on je poslušan. On propovijeda kako mu je naređeno.
I što se događa?!
I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se počeše pribirati.
Baš si mogu zamisliti Ezekiela kako mu "ispadaju oči" dok gleda kako se kosti miču i sklapaju u jednu cjelinu. Još uvijek na zemlji. Nisu na nogama.
Ali Ezekiel nastavlja prorokovati i duh ulazi u njih i diže suhe kosti, jako suhe kosti, sada već obložene tetivama, mesom, mišićima, kožom, na noge.

Mogu li ove kosti oživjeti?
Što bi ti odgovorio?
Može li ovaj narod, ova zemlja se promijeniti?
Kad gledam političare, situaciju u narodu, kako ljudi na sve strane kradu, varaju, lažu i povode se za svojim požudama - sve u meni govori: Nema šanse.
Sve je više razvoda, sve je više preljuba - ovaj narod je sve dalje i dalje od Boga. Kosti su sve više i više suhe.
Mogu li ove kosti oživjeti?

Prorokuj proročku riječ - to je Gospodin rekao Ezekielu, proroku nad kojim je bila ruka Jahvina, kojeg je Bog u duhu prenio u dolinu punu suhih kostiju.
Prorokuj proročku riječ suhim kostima!
Idite i učinite sve narode mojim učenicima, učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio i krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Što kad nestane radosti? Iv2

Ivan 2
1Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." 4 Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" 5 Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" 6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8 Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika 10 i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." 11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
........................................................................................
Odnosi su uvijek aktualna tema. Muž-žena, svadba - to su uvijek aktualne teme.
Zamisli situaciju o kojoj govore prethodni retci: Nestalo je vina! Zamisli svadbu na kojoj nestane vina.

I stvarno, kad ti dođu roditelji, rođaci, prijatelji i svi se sjednu i počnu ti "popovati" i davati savjete u najboljoj namjeri - nestane vina. Volim svoju majku i braću i sestre, ali kad njih počnem slušati - brzo mi nestane i vina i vode. Tako je i ovdje u ovoj priči. Sve je krenulo super. Zaljubljeni su, ima vode, ima vina, ma miliina. I jede se i pije se i veseli se. I onda - odjednom - nema vina. Potrošilo se.


U ovoj priči se rai o bogatoj obitelji. Imali su više sluga. Imali su nadstojnika stola, koji je obično bio gradonačelnik sela, imali su kamene posude za čišćenje da se cijelo selo moglo očistiti. Ali novac i bogatstvo nisu garancija da vina neće nestati.

Marija je znala da Gospodin Isus nema neki kanister vina ispod stola koji će on sada rasporediti na par stotina ljudi. Ona nije znala kako će Gospodin riješiti problem. Ali je znala da On može riješiti problem. Zašto mi ne dolazimo Gospodinu kad imamo neki problem. Zašto tako malo molimo? Ima li to veze s našom vjerom?!

Molio sam, nije uslišano. Znam da ću opet moliti, da opet neće biti uslišano - takva razmišljanja nisu od Boga. To je od Sotone. To nije od Riječi Božje. Riječ kaže: Molite, dat ću vam. Gospodin se nije šalio kad je to rekao. Zašto mi ipak ne molimo?!
Ispada kao da je Gospodin odbio Mariju - ipak, ona je rekla slugama: Što god vam kaže - učinite!
Zašto?!
Kao da je znala da će Gospodin reagirati kad čuje za problem. Ona je poznavala Njegovo srce. On nije takav da je ravnodušan za probleme ljudi.  Marija je došla s vjerom i rekla: Nema vina. Znala je da Gospodin ima mogućnosti riješiti problem. Sve što je rekla slugama: Učinite sve što vam kaže.

Međutim, problem je bio malo dublji. Nije bio problem da oni nisu imali samo vino. Oni nisu imali niti vodu! Inače ne bi Gospodin rekao: Napunite posude vodom!

Ovdje je zanimljivo da su sluge napunili posude do vrha. Mogli su napuniti do pola i reći: evo, mi smo napunili posude. Mogli su "sfušati". Ne, oni su bili odgovorni, ozbiljni, revni i napunili su do vrha. Kako mi punimo naše posude za čišćenje? Oprosti mi Gospodine ova dva grijeha, a treći nisi ni spomenuo, nekako ti se ne da. Bole te noge i leđa da još jednom odeš do zdenca, zahvatiš vodu, nosiš je do svadbe i prospeš u posudu za čišćenje. Ta već ima dovoljno vode u posudama. I bubneš u krevet i zaspeš jer ti se ne da "poravnati račune s Gospodom"? Zanimljivo je da ovi ljudi nisu imali vina. Ali još zanimljivije je da nisu imali niti vode!

Zašto nisu imali vode za čišćenje? Je li ih bilo briga, nisu mislili da im uopće treba voda. Ta okupali su se jednom davno, davno prije i sada im ne treba voda Potcijenili su vrijednost i važnost svakodnevnog "čišćenja"?! Ili je svadba bila tako velika da su gosti sve potrošili?! Dobro, ali ako su potrošili, zašto nisu ponovno napunili?! Zašto se nitko nije brinuo oko toga?! Zanimljivo da Gospodin nije rekao: Dobro, uzmite one posude u kojima je bilo vino koje ste popili i napunite ih vodom, a onda nosite predstojniku stola. Ne, on kaže: Uzmite ove posude koje služe za čišćenje i njih napunite vodom! Idi i pozovi svog muža. Nemam muža. Pa znam da ga nemaš - rekao je Samarijanki u Iv 4. Ali ako hoćeš živu vodu od koje se ne žeđa, ako želiš vino kojeg nema - onda moramo malo porazgovarati o tvom mužu.

Cijeli život sam mislio: Nije bilo vina, potrošilo se tokom vremena, onda je Gospodin vodu koja je ostala pretvorio u vino. U smislu, dvoje ljudi su se oženili, bilo je vina, bilo je radosti života, bilo je lijepo, ali onda, nekako kroz vrijeme se to vino potrošilo. Ostala je samo voda. Bez boje, okusa i mirisa. Ali ovdje je problem bio puno veći: Nestalo je vode!
Posude za čišćenje su bile prazne. Puno toga se nakupilo i sada je to trebalo biti riješeno. Napunite posude vodom! - kaže Gospodin. I uvijek sve kreće od riječi božje koja traži poslušnost.

Razmišljam o tim slugama. Što su si oni mislili: Što je ovom stolaru, što se tu kočoperi, kakva voda, ovdje je potrebno vino! I kakve to veze uopće ima s posudama za čišćenje!? Jedan je mogao reći: Čovječe, pa to su posude od 75 do 100l, znaš ti koliko je to? I znaš ti gdje je zdenac uopće? A treba posluživati oko stolova, ima drugih stvari koje su preče. I ne da mi se raditi posao koji ne razumijem, koji mi se ne sviđa. Cijelu noć sam lovio, i zašto bih sada bacao mreže s druge strane. Umoran sam. Iscrpljen sam. I nema mi to sve uopće smisla. Zašto bih to napravio? Odgovor glasi: Jer je to Riječ Božja!

Poslušajte sve što vam kaže. Učinite sve što vam kaže. Nekad vam se to neće činiti logičnim, nekada ćete biti umorni i iscrpljeni, ali učinite, poslušajte. I vidjet ćete slavu Božju. Vidjet ćete mreže pune riba. Vidjet ćete kako ta voda postaje vino. Vino kakvo nikad nisi i nikada nećeš piti. Jer ga je On napravio. Kroz tvoju poslušnost.

Ima puno onih koji nikada neće osjetiti ovo vino. Jer ne žele slušati.
 
Ima li vina u našim odnosima? Ima li uopće vode u našim odnosima? U kakvom su stanju posude za čišćenje naših života?
O hvala Bogu, ovdje su stajale posude. Bilo ih je nekoliko, bile su velike ali prazne.
Kod nekih ne stoje odmah tu blizu. Spremljene su u podrum, izvan vidokruga. Znaš kad negdje staviš Bibliju, ne tražiš je i neznaš gdje je, jer si zaboravio. Imao si važnijeg posla. A vina je nestalo. Vode je nestalo. Posude su prazne. A mi se pitamo zašto?
 
Da li je danas dan kad trebamo doći Gospodinu i reći mu: Gospodine, u mom životu je nestalo vina. Imam goste, imam rodbinu, prijatelje a nemam vina. Nema radosti, nema boje, nema mirisa, nema okusa. Ti si pozvan u moj život, ovo je "kršćanska svadba", tu su i tvoji učenici, ja idem u crkvu, a svejedno nema više vina. Pomozi mi, učinit ću sve što kažeš. Ako kažeš da napunim 600 litara vode u moje prazne posude za čišćenje. Ako je toliko vode potrebno, odmah sada ustajem i idem do zdenca i punim vodu. Neka bih obnovio dobre zavjete koje sam ti dao. Neka bih se oprao od prašine koje se zalijepila za mene. Ne želim puniti stare mješine koje se brzo prazne i da opet povičem: Gle nema vina. Želim ono vino koje ti daješ, ono koje do sada još nisam iskusio. Koje je bolje od onoga s početka. Da, vjerujem da ti možeš dati da moj život sada bude bolji, sretniji i kvalitetniji nego prije 17 godina. Bolji nego ikad do sad.


Prijatelji, užasno je živjeti bez vina. Kad ti život postane bez boje, okusa i mirisa. Kad odnosi više ne pričinjavaju zadovoljstvo. Ako je tako, onda je vrijeme da odemo do Gospodina Isusa, jer On može i zna koje kamene posude treba napuniti s vodom. On može pretvoriti vodu u vino. Vino, koje je bolje nego ono s početka.

Otac siročadi (Ps 68,5-6)

Father to the fatherless
Defender of widows
This is God, whose dwelling is holy
God places the lonely in families
He sets the prisoners free
And gives them joy
But he makes rebellious live in a sun scorched land
Ps 68,5-6

Otac siročadi
Branitelj udovica
To je Bog, čije je prebivalište sveto
Bog stavlja samce u obitelji
On oslobađa one koji su u ropstvu
I daje im radost
Ali buntovnike – njima daje da žive u suncu sprženoj zemlji
Ps 68,5-6

Slava Bogu!
Ja sam oduševljen s ovim stihom!
Zašto volim Boga – zato što je ovakav kako je opisano u ovom stihu.

Dakle – On je otac siročadi
Siročadi su svima problem. Hrpa problema je povezana s njima. Svi se pokušavaju odmaknuti od tog problema.
Ali ne i On, naš Bog. Dok se svi izmiču, on ih ne usvaja, On im postaje Otac. Tretira ih kao svoju djecu.
O koji sretnici, zamisli kakvog oca su dobili!

Branitelj udovica
Danas to i nije tako strašno kao prije. Danas imamo mirovine, socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
Međutim, prije – to je bio veliki problem. Udovice su bile na meti, nisu imale zaštitu.
Ipak, bio je Jedan koji ih štiti! Slava Bogu! Njegovo prebivalište je sveto. Nema mjesta nikakvoj tami u tom svjetlu.
U ovom svijetu u kojem mi živimo nije lako opisati svetost. Što je to uopće?!

On samce stavlja u obitelji
O kako volim ovaj stih. Nisam samac – ali zamisli, kako se Bog brine za samce. Bog ne želi da je netko usamljen. Zato je napravio Crkvu. O neka bi Crkva bila uistinu obitelj i neka nitko u njoj ne bi bio usamljen. Zamisli, Bog se brine za tebe i ne želi da si usamljen.

On oslobađa one koji su u ropstvu
Ovo je uistinu Bog čije je prebivalište sveto. To je naš Bog!
On ima snage, njegova ruka nije prekratka (Br 11, Iz 50,2) da izbavi.
Bog ne želi da si ti u ropstvu!
On ima snage pomoći, osloboditi, njegova ruka nije kratka!
Slava Bogu!
Vidio sam alkoholičare, narkomane, ovisnike o pornografiji koji su slobodni!
I Bog tim ljudima, kojima je depresija tako bliska bila, daje radost.
Osobno svjedočim da je to istina.
Kod Boga je radost.

Ali naš Bog je pravedan – i to je super!
On buntovnicima, onima koji se bune protiv njega i njegove volje daje ono što zaslužuju.
Stavlja ih u zemlju koja je spržena, u kojoj nema rashlade i osvježenja.

Nemojmo biti buntovnici, okrenimo se Bogu koji je prepun ljubavi i milosti, koji je otac siročadi i branitelj udovica.
Tko bi bio tako glup da se buni protiv takvog Boga i da odabire put koji je u suncem sprženoj zemlji.

zah 10 i ratni konji

So my people are wandering like lost sheep;
They are attacked because they have no sheperd.
Zah 10,2b

Moj narod luta kao izgubljene ovce
Napadnuti su jer nemaju pastira
Zah 10,2b

Ove riječi se odnose na narod božji Izrael.
Ali nekada se čini da i kršćani tako izgledaju: izgubljeni, napadnuti.
Uistinu, kada gledamo crkvu vidimo koliko u njoj ima „samostalnih jahača“, koji misle da mogu sami, koji lutaju. Neki se osjećaju kao izgubljene i napuštene ovce, neki nemaju taj osjećaj. Svejedno nisu po Božjoj volji ugrađeni u Hram Božji, nisu uz stado, ne osjećaju blizinu drugih ovaca, ili što bi jedan propovjednik rekao: ne gledaju u stražnjicu druge ovce. To ponekad nije lijep pogled. Zato idu sami okolo i lak su plijen.

Napadnuti, uplašeni, raspršeni – tako su izgledali Izraelci.

I onda u toj tami Bog daje obećanje:
Fot the Lord of the Heavens Armies has arrived
To look after Judah, his flock
He will make them strong and glorious
Like a proud warhouse
Zah 10,3

Gospod nad vojskama je stigao
Potražiti Judu, svoje stado
On će ih učiniti snažnima i slavnima
Kao ponosne ratne konje.
Zah 10,3

Razmišljam o raspršenom stadu, ovcama koje lutaju, ovcama koje su napadnute.
Zar je moguće da se te ovce mogu pretvoriti u moćne i snažne ratne konje?
Negdje sam čuo da su ti konji tako istrenirani da kad je tvrđava u plamenu oni stoje mirno i čekaju da krenu naprijed u vatru.
To su ratni konji, koji se ne boje. Oni su spremni na rat. Vatra, povici, buka, graja – to njih ništa ne plaši. Oni strpljivo čekaju da zid koji gori padne, kako bi jurnuli na neprijatelje. Zamišljam si onog dobrog konja iz Gospodara prstenova koji se ne plaši onih ružnih i zlogukih orka i ostalih čudovišta.
Oni nisu kao ovce koje su napadnute, u strahu. Ne, oni su obučeni da napadaju, da se bore.
Zar je moguće da raspršeno stado može postati takvo?!

Da, moguće je. Jer će to učiniti Jahve nad vojskama.

On ima snage:
Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Iz 50,2

Gospod nad vojskama ili Onaj koji je nad svima, koji ima svu vlast, moć i autoritet ima snage da raspršeno stado koje je napadnuto pretvori u ratne konje koji se ničega ne boje.

By my power (or in the Lord) I will make my people strong, and by my authority they will go wherever they wish. I the Lord , have spoken!
U Gospodu, ili u Njegovoj snazi će njegov narod biti jak, i mojim autoritetom će ići kamo žele. Ja, Gospodin sam rekao!

Neka bi Gospodin stado ovaca koje je napadnuto, od kojih su mnogi na putu da otpadnu, pretvorio u moćne i nepokolebljive ratne konje koji se ne boje ničega.

radujem se i veselim u tebi

Hvalit ću te Jahve
Svim srcem svojim
Ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i veselim u tebi
Pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Ps 9,1-2


Hvalit ću te Jahve, svim srcem svojim ...
Hvalit ću te, negdje prevode sa slavit ću te, negdje priznavati ću te. U riječniku kaže da se radi o priznanju i izjavi, radije nego o hvaljenju.
Jahve je ime za one koji imaju odnos s Njim, za one koji znaju da On jest onaj koji jest. Baš mi treba ovaj stih sada kad idemo na ulicu dijeliti traktate i knjige, govoriti ljudima o Bogu. Već vidim kako ljudi odmahuju glavom, govore da sam sekta, misle da sam budala. Moje emocije „pucaju“ i popuštaju pod tim pritiskom i sam se pitam – što ja to radim. I onda mi dođe ovaj stih – priznat ću te, hvalit ću te Jahve, svim srcem svojim. Ne sa pola, nego sa cijelim srcem. Ne želim igrati na dvije karte, biti prihvatljiv društvu, a privatno ipak vjerovati da si ti Bog. Želim da drugi lijepo misle i govore o meni, da ne trpim ljudski prijezir, a s druge strane, kad zatvorim vrata – onda sam kršćanin i imam pravo na sva obećanja koja si mi dao. To je tako jadno. Želim Bože svim srcem priznati: Da, ja vjerujem i volim Boga. Želim dati Bogu slavu. Pa neka misle o meni što god da misle. Neka me vidi tko god da me vidi. Svim srcem – jer Bog ne priznaje pola srca. Kako ćemo uopće priznati Boga s pola srca?! Pa sotona će nas isti čas satrat. Ili kako ćemo hvalit i slavit Boga s pola srca? Za pravo slavljenje je potrebno cijelo srce.

Ispovijedam sva čudesna djela tvoja ...
Koje je moje svjedočanstvo? Bio sam alkoholičar i preljubnik, a sada sam slobodan od toga, iako i dan danas tu i tamo padnem na tome?! Koma. To nije svjedočanstvo. Imam li ja uopće što za svjedočiti?! Ili je moj odnos s Jahvom samo puka religija, koja je nekada bila u obliku katoličke crkve, a sada je u obliku zajednice?
Jahve je pastir moj. Mogu li to reći? Da li sam iskusio njegovu ljubav i zaštitu? Jesam! Hallelujah! Mogu reći, mogu viknuti, jer je istina, jer sam doživio i živim da je Jahve, moj pastir. Poznajem ga i On poznaje mene. Ne oskudijevam ni u čemu. Čak što više, moja se čaša prelijeva. Na pašnjake zelene me vodi. Sve su staze Jahvine istina i ljubav za one koji ga se boje. O kako je dobro ići Jahvinim stazama. Kako blagoslovljeno. Nemam tereta na srcu. Čist sam ko suza. Hallelujah! Imam mir, imam radost i imam budućnost, a imam i sadašnjost. Na tihane vrutke, tamo gdje je ugodno, gdje je voda svježa i okrepljujuća me ti moj Bože vodiš. I zato te slavim. I zato želim govoriti da imam Boga kakvog nitko nema. Ne moram se napinjati i naprezati da bih svjedočio o tebi. Daleko bilo to od mene. Ja sam proživio i živim u tvojoj ljubavi i milosti – puna je zemlja tvoje slave kako jučer reče tvoja riječ.

Radujem se i veselim u tebi ...
Zašto danas ima tako malo kršćana koji se iskreno raduju i vesele u Bogu? Ima puno više onih koji se „bore“, kojima je teško, kojima nekako na licu čitaš neko nezadovoljstvo koje se tiče toga da im život nije po njihovoj volji. Nije to grč na licu koji se tiče neke opake bolesti ili neke iznenadne velike nevolje. Više je to grč koji govori: U mom životu nije po mojoj volji i to mi se nikako ne sviđa! Traže svoju volju i nikako da si ostvare ono što si žele i nekako su blago razočarani, mrvicu gorki i trun kritični. Taman toliko koliko je potrebno da bi im lice odražavalo da im je život narušio komociju koju bi si oni željeli.
Radujem se i veselim u tebi – gdje je ispunjenje ovog stiha. Da li je povezano sa stihom ispred? Da li je povezano s ovim „svim srcem“? Mislim, pola srca je za Boga, a pola srca je da ugodi mojim osobnim željama i planovima koji graniče s grijesima, ili su tu i tamo „preko granice“. Nemojmo se zavaravati, oni koji su s pola srca pred Bogom, ne mogu se radovati i veseliti u Bogu.


Pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Ovo je ime Božje koje je prvi put objavljeno jednom velikom slugi Božjem. Bio je umoran i iscrpljen nakon jurnjave za neprijateljem. Upravo je oslobodio Sodomce i Gomorce. Puno su trčali i jurili i borili se. Negdje oko 200 km. I sada je bio umoran. Nije ni znao da mu uskoro dolazi kralj sodome koji će ga iskušati riječima: uzmi si blago (ovdje se radilo o blagu dvije države - sigurno je riječ o dijamantima, zlatu, Mercedesima, Armani odjeći i sl.), a meni daj ljude. I u tom trenutku, kad je bio umoran i iscrpljen, pred kušnju, objavljuje mu se Svevišnji Bog – El Elion. I to preko svećenika Melkisedeka, kralja mira koji mu je donio kruh i vino. Kad je vidio Boga – ono što mu je nudio sotona je bilo smeće. Kad jednom vidiš Boga, shvatiš da je ono što sotona nudi smeće. Zato pjevam imenu tvome Svevišnji! I koliko puta sam doživio da onda kad mi je najpotrebnije, niotkuda se pojavi Melkisedek s toplim kruhom i najboljim vinom.

Zato želim pjevati, veseliti se i radovati u svom Bogu!

Covjek koji nema kontrolu nad sobom (Izreke 25,28)

Grad razvaljen i bez zidina
Takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom
Izreke 25,28
 
 
Grad razvaljen i bez zidina je strašna slika.
Upućuje na borbu i poraz.
Mjesto gdje bi ljudi trebali uživati i živjeti u miru je razvaljeno i opljačkano.
Sav onaj trud koji su ljudi ulagali da bi si napravili lijepe kuće, da bi ih lijepo uredili – sve to je sada uništeno, razvaljeno i opljačkano.
Nema zidina, svatko može preskočiti i raditi što ga volja.
Takvi gradovi koji su bez zidina baš privlače svake vrste nametnike. Brzo se pročuje – onaj grad nema zidina i onda svi navale na njega.
Čak i oni koji inače ne bi navalili.
 
Takav je čovjek bez vlasti na sobom – kaže Božja riječ.

Priblizite se meni ... (Jak 4,8)

Približite se Bogu ...
Kako se mi približujemo Bogu?
Što znači približiti se Bogu?
Kako se ja mogu praktično i konkretno približiti Bogu?
 
Braćo i sestre – ova riječ je jako dragocjena. Meditirajmo malo o ovome: Približite se Bogu!
To je zapovjed!
Bog nas zove k sebi.
Zove nas da priđemo bliže.
Nisi imao već mjesecima dobro tiho vrijeme  s Bogom– unatoč tome, Bog te sada zove da se smiriš pred njim i da mu priđeš bliže.
Obeshrabren si, klonuo si, razočaran si, nemaš nadu, ne vidiš smisao – Bog te sada zove da mu priđeš bliže.
Bog te želi utješiti, ali ne želi vikati. Moraš prići bliže da bi ga čuo.
Padaš na nekom grijehu ili si rob nekog grijeha – Božja riječ je: Približi se Bogu.
 
Dođi bliže, Bog te voli.
Narode Božji, priđi bliže svom Bogu.
Nismo pozvani da budemo daleko. Pozvani smo da kao pojas što prianja uz bedra, tako da mi prionemo uz Gospodina. Što će ti pojas ako ga nećeš koristiti da prione uz bedra.
Tako Gospodin želi da prionemo uz njega. Kao pojas.
 
Bog ne viče. Ali danas ove riječi – viču, zovu, traže.
Približi se meni, ja te volim.
Bog zna sve. Bog zna sve tvoje padove i razočarenja. Bog zna one najcrnje tajne o tebi.
Bog zna sva tvoja buntovništva.
I zove te da mu priđeš.
Ljubomorno čezne za nama.
 
Volim Boga.
Jer znate zašto? Zato što je prekrasan. Zato što je nastavak stiha – i On će se približiti vama.
Ovo je obećanje Ljubljeni.
Zamisli da trebaš prići Bogu, izmoliti ne znam koliko krunica, ispostiti dušu kroz neka hodočašća i onda će možda se On primaknuti tebi.
To bi bila katastrofa.
Svi oni koji poznaju Jahvu, znaju kako je veliko njegovo srce.
Znaju da je On ljubio svijet i poslao svog jedinorođenog sina ...
„... i On će se približiti vama.“
Ovo je obećanje, kad ispunimo naš dio, On će ispuniti svoj dio.
 
Zanimljivo da ne stoji: Bog će se približiti vama, a vi se onda približite Njemu.
Prvo stoji naša slobodna volja. Mi smo prvi na potezu. Bog je svoj potez napravio poslavši svog Sina.
 
O kad bismo spoznali da nemamo izbora. Da smo izbor već donijeli, onog dana kada smo predali svoj život Njemu, onog dana kad smo bili ispod križa. Kad smo vidjeli Njega, razapetog, mučenog i krvavog i kad smo shvatili da je to napravio za mene, za tebe.
Kad smo shvatili koliku bol je ponio, kad smo ga vidjeli slomljenog, popljuvanog i osramoćenog.
Tada smo otkupljeni i više nemamo prava na to da biramo hoćemo li se približiti ili ne.
 
Kad Bog zove sunce – sunce dođe.
Kad Bog zove zvijezde – one se poslušno sjate.
Kad Bog zove vjetar – neukrotiv i gord, on se utiša.
Kad Bog zove životinje – poslušno ulaze u arku kao da idu na najljepše polje, a ne u neki kavez gdje će biti 40 dana
Sada Bog zove nas ...
Što ćemo odgovoriti?
Tko se usuđuje oklijevati?!
Ali mi se Njemu ne približavamo samo zato što je On Onaj koji jest.
Nego zato što je On naš Otac nebeski.
Približite se meni – nemojmo oklijevati na ove riječi. Ustanimo, zavapimo, zazovimo – približimo se.

On mora rasti, a ja se umanjivati (Iv 3,30)

On mora rasti, a ja se umanjivati (Iv 3,30)
 
On mora ...
Kod nas u mnogim Biblijama stoji treba, ali zapravo je bolji prijevod – On mora. Jer ta riječ znači mora. Mora se dogoditi nužno po prirodi stvari. Još se spominje kad Gospodin kaže u Mk 8,31 – Sin Čovječji mora pretrpjeti. To je nešto što se moralo dogoditi. Da bismo mi bili spašeni. Tako je Bog odlučio. Isto tako i u ovom slučaju: On mora rasti!
 
... a ja se umanjivati
Ja, mene, moje – to se mora umanjivati. Umanjivati – smanjivati svoj utjecaj ili gubiti značaj u hijerarhiji je opis ove riječi. Ako želiš da On raste više nisi ti, tvoji planovi, užici i snovi u prvom planu. Nego On.
 
Koji je kontekst ovog stiha?
Učenici Ivana Krstitelja dolaze do Ivana i kažu mu: Svi trče za Isusom. Više ne idu za nama. Čak su bili malo ljuti i neke raspre su tu bile. Hej, stani, mi gubimo tlo, utjecaj, važnost. Zamisli koji udarac na ego Ivana i njegovih učenika.
 
Ivanov odgovor je: Tako treba biti. Tako mora biti. To je prirodno.
 
Kako se mi osjećamo kad pročitamo „On mora rasti, a ja se umanjivati.“
Znače li meni nešto te riječi?
Imaju li one neku primjenu u mom životu?
Da li je to proces koji se događa u mom životu?
Raste li Gospodin u mom životu?
 
Koji stav je imao Ivan Krstitelj!
On mora rasti.
Isto kao i kod: On mora pretrpjeti. To je Bog rekao i tako mora biti. Brda se mogu tresti, planine mogu nestati -  ali to se mora dogoditi. Nema izbora. Tako mora biti.
On mora rasti!
Kako to izgleda praktično kad On raste, a ja se umanjujem?
 
Ova riječ: On mora rasti, a ja se umanjivati, kuca danas na naše srce.
Bog nam želi govoriti. Ovo je aktualno.
Na nama je odluka hoćemo li „preskočiti“, „zaobići“ ili pustiti ovu riječ u srce.
On mora rasti. To je prirodno. Ako nije tako – na koljena! Molimo da Gospod preuzme uzde našeg života.
Pa i kroz to što ga tražimo da On vodi, da se On proslavi, da On vlada – kroz to se mi umanjujemo, a On raste!
 

Isplati li se moliti? (Husaj Arcanin, Davidov prijatelj - 2. Sam 15)

Ima li smisla moliti?
Čuje li Bog naše molitve?

Pogotovo kad nam je teško, kad smo u nevolji – isplati li se moliti?

Isplati! I te kako.
Kad mi počnemo moliti stvari se počnu događati. Neka čudna slučajnost, ali uvijek bude tako.

U 2. Sam imamo jako zanimljivu priču o tome kako se isplati moliti.

David je bio u velikoj nevolji. Njegov vlastiti sin se okrenuo protiv njega. Njegov najbolji savjetnik Ahitofel se okrenuo protiv njega. Njegov narod se okrenuo protiv njega.
Urota je bila sve jača a pristaša sve više. (2. Sam 15,12)

Umoran i slab, sada već u odmakloj dobi života, David bježi od kuće u neizvjesnost, u pustinju.

Ipak, ima jedna dobra stvar u tim velikim nevoljama. Iako se čini da sve propada, nekada se naš duhovni život baš u nevoljama obnavlja.

Tako piše da se David uspinjao na goru, išao je prema vrhu gdje se klanja Bogu.
I na tom putu se molio: Obezumi Ahitofelove savjete. David je znao da je Ahitofelova mudrost opasnija od tisuća ratnika.

David je iz slomljenog srca, iz peta, zaustio ovu molitvu.

Probaj zamisliti kako bi se osjećao na njegovom mjestu: vlastiti sin ti traži život, bježiš i sve je protiv tebe. Ne znaš što će sutra biti.

Kad molimo iz takvog stanja – Bog uvijek odgovara.

I nije se ni popeo do vrha brda, tamo gdje se klanja Bogu, a već je stigao odgovor na molitvu.

Znate kako je izgledao odgovor na molitvu?

Hušaj Arčanin. Prijatelj Davidov - To je bio odgovor na molitvu.

To je čovjek koji je osujetio Ahitofelov dobar plan. To je čovjek koji je bio veliko ohrabrenje za Davida. Kad su ga mnogi ostavljali, kad se činilo da David propada – ovaj čovjek je dokazao svoje prijateljstvo i lojalnost. To je čovjek koji je „stavio svoju glavu na panj“ poradi Davida.
To je čovjek koji je doslovno spasio Davida.

Kao odgovor na molitvu Bog je poslao Davidu prijatelja.

Isplati li se moliti?
I te kako!
Čuje li Bog naše molitve?
I te kako!

Obratite se i zivite (Ez 18,31-32)

Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili
I načinite sebi novo srce i nov duh!
Zašto da umirete, dome Izraelov.
Ja ne želim smrti nikoga koji umre
Riječ je Jahve Gospoda.
Obratite se dakle i živite!
Ez 18,31-32
 
Ovdje imamo proroka Božjeg, Ezekiela.
I kao i svi drugi proroci božji kroz povijest, Ezekiel poziva na obraćenje. Kaže obratite se i živite!
Prijatelji, ovdje Bog govori čovjeku, ovdje Bog govori svom narodu. Poslušajmo što Bog govori svom narodu.
 
Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili ...
 
Odbacite ...
Riječ odbaciti se koristila za to kad uzmeš neki objekt i baciš ga daleko od sebe. Više nije kod tebe. Ova riječ nekada povlači sa sobom silu, moraš se namučiti da odbaciš od sebe, ali nekada ne zahtijeva silu. I uistinu, neke stvari koje su loše u našim životima možemo odgurnuti bez problema. Ali neke imaju korijen, povijest, naviku i potrebna je sila da bismo ih odgurnuli od sebe
 
... od sebe ...
Nije lako priznati grijeh. Nije lako povezati sebe s nedjelima, prijestupima i grijesima. Priznati: Da, JA imam problem. Trebam pomoć. Mi ne volimo biti u kontekstu grijeha.
 
... sva ...
Uvijek iznova u Božjoj riječi vidimo Božji karakter. Bog nije neki mlakonja koji se da prevariti. Ne možeš s njim igrati pola- pola kao u milijunašu. On traži sve. On traži da odbacimo, „zafrljacimo“ sva nedjela. Ne samo neka, pa će On biti zadovoljan. Bog traži potpuno obraćenje.
 
... nedjela ...
Ovdje za nedjela imamo riječ koja znači: svjesno kršenja puta pravednosti, prelazak preko crte, pobuna protiv božjeg autoriteta.
To je dobar opis nedjela.
 
... koja ste činili ...
Može se još prevesti koja ste griješili, kojima ste se bunili, kojima ste me vrijeđali. Ova riječ se koristila kad bi jedna strana agresivno prekinula odnos koji je bio između dvije strane. Zanimljivo – ova riječ je u izvorniku jedan od oblika riječi – pasha.
 
I načinite sebi novo srce i nov duh!
Čekaj malo! Pa zar ne kaže Bog da će On načiniti za nas novo srce i nov duh?! Zar nije On taj koji sve radi?! Mi samo trebamo stajati na mjestu i čekati na njega? Kad On bude htio da mi izađemo iz grijeha, mi ćemo izaći iz grijeha.
Takva razmišljanja sam čuo ne jedamput, nego više puta. Međutim, često puta, iza ovih pobožnih misli stoji nespremnost za obračun s grijehom. Nemam snage, to je jače od mene i slične izjave nisu u duhu Boga, nego u duhu čovjeka koji ljubi grijeh i ne želi ga ostaviti.
Jasno je da bez Boga ništa ne možemo i da On nije poslao svog Sina nitko ne bi vidio raj. Jasno je da nanovo rođenje dolazi od njega, a ne u sili i mišici čovjeka.
Međutim, čovjek ima odgovornost i to jasno vidimo na ovom mjestu. Bog nije neki nasilnik koji ljude tjera živjeti protiv svoje volje. Ako netko toliko ljubi grijeh da ga ne želi ostaviti, Bog će ga prepustiti grijesima i požudama.
Za božje djelovanje je potrebna naša odluka. Nemojte zanemariti ovaj stih, prijatelji. Bog želi dati novo srce i nov duh, ali na nama je da se okrenemo i vratimo k njemu.
Ono što iznenađuje je izjava: Načinite sebi novo srce i nov duh. Kao da smo mi ti koji mogu načiniti novo srce i nov duh. Ipak, znamo, Bog od nas ne traži nikada nešto što mi ne možemo.
Riječ načiniti se može prevesti i s: napraviti, steći, izgraditi, zaraditi, žrtvovati – to su sve glagoli koji su povezani s akcijom, a ne s izgovorima. Nemoj se izgovarati nikada! Srce i duh su iznutra, u tebi i tu se trebaju donijeti neke odluke. Bog ih ne želi donijeti umjesto tebe. Bez volje i želje s tvoje strane, Bog te neće siliti na puteve pravednosti, niti će ti dati snagu za pobjedonosan život.
 
Zašto da umirete, dome Izraelov.
Ja ne želim smrti nikoga koji umre
Ovdje vidimo božje srce. Pogledajte i vidite kakav je Bog. Koje su njegove želje i putevi s nama.
Zašto da umirete? Zar je to što te odvaja od Boga uistinu vrijedno? Toliko vrijedno da je bolje od mira, radosti, sigurnosti, sreće, blagoslova?
Dome Izraelov – kućo Izraelova, božji narode, narode među kojem želim prebivati. Ja želim biti s vama, kao što čovjek ima dom i želi živjeti u svom domu. Zašto me tjerate svojim lažima, prevarama, požudama, grijesima od sebe?
 
Ja ne želim smrti ili ja nemam zadovoljstva u smrti onih koji umiru. Nema zadovoljstva – Bog. Zar je moguće da onda pravo zadovoljstvo može imati čovjek na takvim putevima? Tko nas to laže i vara prijatelji, da oni putevi na kojima nema Boga ima zadovoljstva?
 
Obratite se dakle i živite!
Ova riječ – obratite (shuv) znači vratite se s mjesta s kojeg ste krenuli. Kao onaj izgubljeni sin u Lk 15 koji je lijepo ustao i krenuo na dalek put s kojeg je došao. Zar bi mu išta koristilo da je samo pričao: pogriješio sam, ovo ne valja, kriv sam. Ne, on je ustao, i krenuo natrag. Dug put je prešao od Boga, sada se vraća dugim putem k Bogu. Netko prijeđe kratak put, netko dug, ali i jedan i drugi moraju proći put natrag. Neki misle da mogu biti s Bogom a da se ne vrate, da se ne okrenu. Da mogu ići putevima laži, nepravednosti, grijeha i biti s Bogom. Ne možeš biti u svinjcu s Bogom. Ne ide jedno s drugim. Nemoj se samozavaravati. Možeš ići u crkvu svaki dan po 100 puta, ako je tvoje srce u svinjcu – izvanjski obredi pobožnosti ti neće pomoći.  Bog traži srce. Cijelo srce. I obećava život. Snagu i pobjedu.