Izmoliti od Boga - (1. Sam,1)

O Ani čitamo u 1. Samuelovoj.

Čitamo da nije mogla imati djece.
Čitamo da je bila tužna, da je plakala i nije htjela jesti.
Čitamo da su kao obitelj išli godinu za godinu pokloniti se Bogu.
Tamo su bili zločesti Elijevi sinovi Hofni i Pinhas koji su ocrnjivali ime Gospodnje pred narodom.
Ipak to nije spriječilo Hanu vjerovati u Jahvu Sebaota, Bog nad svim vojskama. Boga nad svim silama, pa čak i nad njezinim problemom – neplodnošću.

Njezina suparnica ju je stalno provocirala i ponižavala, zato što nije imala djece.
Kako se osjećala Ana možemo samo zamisliti.
Bog je dobar, ja se molim, a opet mi ne daje djece, a i ova Penina me stalno ponižava. Je li Bog stvarno dobar, je li Bog stvarno može meni pomoći?
Ovo je medicinski problem, sve smo pokušali i ne ide.
Zašto Bog ne čuje molitve?

Da li je Bog dobar?
O i te kako! Bog je jako dobar, pun ljubavi i milosti.
Da li Bog može?
Naravno, pa one je Sebaot, Jahve nad svim vojskama, njemu je sve moguće!
Ali zašto onda ne uslišava?

I tako je Ana bila boj vjere.
I u vjeri naučila jednu lekciju: kako od Boga nešto izmoliti.
Kako se uhvatiti za riječ Božju, za njegov identitet, za njegov karakter, kako se „probiti“ do njega.
Kako izmoliti – ona je to naučila kroz suze, kroz godine.
To nije lekcija koja se uči preko noći.

I došla je pred Boga, molila se srcem, jer Bog sluša srce, ne usta.
Zavapila je tako da je izmolila. Samuel, znači izmoljen. Tako je dala ime sinu kojeg je dobila.

Kao da je čitala Heb 4,16 u tihom vremenu:
Pristupajmo dakle smjelo (hrabro, odvažno) prijestolju milosti
Da primimo milosrđe i nađemo milost
Za pomoć u pravi čas.
Heb 4,16

Kažu da ova riječ hrabro u ovom stihu znači: otvoreno, bez oklijevanja i kolebanja, bez straha.
Tako je pristupila Ana, uzdajući se u to da Bog sjedi na prijestolju milosti, prijestolju s kojeg se slijeva milost. Kao kad staviš puno vruće čokolade na sladoled pa se ona prelije po cijelom sladoledu. Naš Bog je takav, braćo i sestre.

Ana je izmolila Samuela („Izmoljen“).
Znamo li mi izmoliti braćo i sestre?
Ima li među nama ljudi koji će hrabro pristupiti prijestolju milosti?
Ima li među nama ljudi koji se neće pomiriti s neplodnošću? Koji neće biti mlaki, ravnodušni i rezervirani? Nego koji će, kako bi rekao naš ministar zdravstva Milinović „puknuti po boku“ dok god ne izmole.

Neka bismo slijedili primjer Ane koja se nije pomirila s neplodnošću. Koja se uzdala, koja je hrabro pristupila prijestolju milosti s vjerom da Bog sjedi na prijestolju milosti, a ne škrtosti, i koja je vjerovala da Bog daje. Naš Bog je, braćo i sestre, Bog neba ali i Bog zemlje. On vlada, njegova ruka nije kratka i slaba.

Slava njemu u vijeke vijekova.
Želim danas svim srcem pjevati svom Gospodu a neka drugi misle da sam lud, ali ja znam da je On Jahve Sebaot, nad svim vojskama, vladar neba i zemlja.
O želim pjevati, svim srcem.