rane (Ezekiel 34,15-16)

Sam ću pasti ovce svoje
I sam ću im dati počinka – riječ je Jahve Gospoda.
Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, kaznit ću pretilu i jaku. Past ću ih pravedno.
Ezekiel 34,15-16

Jahve pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce.
Sam ću pasti ovce svoje – koje obećanje nam daje naš Gospodin.
O Gospode, trebamo tvoje lice, osvježi nas, obraduj nas. Ispuni obećanje koje si dao. Nasiti nas svojom blizinom. Žedni smo i gladni tebe.

Sam ću ih odmoriti – opet , koje obećanje.
Tvoja riječ je istina.
Tako trebamo odmor, onaj odmor koji se nalazi samo u tebi i nigdje više. Odmori nas, ispuni obećanje koje si dao: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Umorni smo, o Gospode, kad vidimo kako te ovaj svijet odbacuje. Kako te ljudi psuju i kako su daleko od tebe. Kako ih ne zanimaš i ne žele živjeti s tobom. Umorni smo od borbe koja se događa u nama i izvan nas. Trebamo odmor koji je u tebi. Hvala ti Gospodine na ovim riječima. Ti daješ odmor. Dolazim tebi oslonjen na tvoju riječ, znajući da nećeš zanijekati samog sebe. Toliko puta sam ti došao mrtav umoran, a ti si me podigao. Hvala ti Gospodine, da ove riječi nisu isprazne i šuplje. Dolazim ti još jednom, umoran i željan tvoje blizine. Hvala ti da si ti tako blizu i tako realan. Tako opipljiv, kad ti dođemo u vjeri, oslonjeni na tvoju riječ.

Potražit ću izgubljenu – slavim te zbog toga Gospodine. Ovdje mogu vidjeti tvoj karakter. Kako je prekrasan. Tebi nije svejedno kad se netko izgubi. Iako imaš potpuno pravo da grmiš i da se ljutiš zbog naših skretanja s tvog puta, ti, pun ljubavi i milosti, ne ostavljaš nas na putu koji vodi u propast. Ne čekaš, ne spavaš, nije ti svejedno. Ti ideš za svojim ovcama. Hvala ti na toj sigurnosti da ako zalutam, jedno sigurno mogu znati: Ti ćeš me potražiti! I naći ćeš me. Jer nitko me ne može istrgnuti iz tvoje snažne ruke. Slava ti na tome!

Dovesti natrag zalutalu – o hvala ti da ti imaš snage da dovedeš natrag zalutale ovce. Mene si toliko puta „doveo natrag“. U ljubavi, u pravednosti. Ne samo u ljubavi, nego i u pravednosti. Hvala ti na lekcijama koje me učiš. Nekad dovođenje „natrag“ ima cijenu koju moramo platiti.

Povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu – na ovom stihu ti posebno zahvaljujem Gospodine. Toliko puta sam iskusio da ti previjaš moje rane. Da ti sam previjaš moje rane. Ne pošalješ neku neuku medicinsku sestru, nego ti sam previjaš moje rane. To je najljepše u odnosu s tobom. Kad mogu izliti gorke suze na tvojim grudima.
Lijepo je doći u tvoju blizinu Gospodine, nema ništa ljepše. Koliko puta sam bio ranjen. Koliko puta sam bio nemoćan – a ti si me okrijepio, povio, iscijelio. Pitam se kako ljudi uopće žive bez tebe. Tko njima previja rane, tko njih krijepi. Znam da ovaj svijet i sotona ne previjaju rane, ne krijepe. To sam iskusio na vlastitoj koži.

Dolazim tebi, na temelju tvoje riječi: Daj mi odmor koji je u tebi. Povij moje rane i okrijepi me Bože moj.