Ps 63,3 Ljubav je tvoja bolja od života

Bože, ti si Bog moj
Zarana ću te potražiti
Za tobom žeđa duša moja
Za tobom žudi tijelo moje
U zemlji sušnoj
Iscrpljenoj i bezvodnoj.
Tako sam u svetištu gledao tebe
Da bih vidio tvoju silu i slavu tvoju
Jer je tvoja ljubav bolja od života
Moje će te usne slaviti.
Ps 63,1-3 

Bože (Elohim) , ti si Bog (El') moj – ovo je David izgovorio ne onda kad mu je išlo sve po loju, nego kad je bježao niti kriv niti dužan. U trenutku kad nije razumio sve ono što se događa oko njega. Ovo je izgovorio u pustinji. Neka bi naš Bog bio naš Bog ne samo kad smo na zelenim poljanama, nego i onda kad smo u pustinji.
 
Zarana ću te potražiti – baš u pustinji najviše trebamo Boga. Baš u pustinji nam je najpotrebniji izvor žive vode.
 
Za tobom žeđa duša moja – a za čim drugim?! Kuda da idemo? Onaj koji je upoznao, ali stvarno upoznao Boga zna da je sve drugo manje vrijedno. Materijalizam i mammon ti ne mogu nasititi dušu.
 
Za tobom žudi tijelo moje – da naša duša traži Boga, to bi trebalo biti manje više jasno, ali tijelo?! Da, cijelo naše biće neka bi se okrenulo Bogu.Bog je veličanstven i pripada mu cijela duša i cijelo tijelo. Inače ćeš cijelo vrijeme biti podijeljen.
 
U zemlji sušnoj, iscrpljenoj, bezvodnoj – o neka bi nam se otvorile oči. Što mi vidimo kad pogledamo oko sebe? Raj? Prekrasno mjesto na kojem možemo uživati? Ili mjesto na kojem žive ljudi koji su odbacili svjetlo i izabrali tamu? Nemojmo se samozavaravati. Kakva uopće i može biti zemlja na kojoj žive ljudi koji su odbacili Boga i svojim djelima ga niječu. Koji su nominalni (ili čak više niti nominalni) vjernici?  I unatoč tome što ljudi više vole tamu nego svjetlo, Bog im daje kišu, sunce i toliko prekrasnih stvari. Neka bi nam se otvorile oči i neka bismo vidjeli prave realnosti. Ova zemlja je daleko od Boga i treba joj izvor žive vode.
 
Tako sam u svetištu gledao tebe, da bih vidio tvoju silu i slavu tvoju – tražim te da bih te vidio, da bih vidio tvoju slavu i silu, tako kaže David u pustinji. David je tražio Boga. Zanimala ga je slava i sila Božja. David nije bio nezainteresiran, ravnodušan, mlak. On je tražio. Odvojio je vrijeme i otišao u svetište, mjesto koje je odvojeno od grijeha. Mjesto gdje je mir. Gdje vrijeme teče sporije.
 
Zašto David traži takvim žarom Boga? Zašto u pustinji ne traži vodu nego Boga?
Jer je tvoja ljubav bolja od života. Slava Bogu. David je otkrio da je bolja ljubav božja od života, od vode, od komfornog života kralja. Bolje je imati velikih problema i nevolja i biti s Bogom, nego živjeti jedan udoban i miran život – bez Boga. Ljubav je tvoja bolja od života – to je bilo spoznanje, iskustvo koje se utkalo u Davida. Zato je tražio od ranog jutra. Zato je njegova nutrina vapila.
 
Postoje ljudi koji ne traže Boga. Zašto? Jer ne poznaju da je njegova ljubav bolja od života.