jer sam bijedan i ubog (Ps 86,1)

Prigni uho svoje Jahve i usliši me,
Jer sam bijedan i ubog.
Ps 86,1

Ovdje vidimo kako je David molio. Ratnik, pastir, kralj, čovjek po božjem srcu.
Vidimo kako je tražio Boga. Prigni uho svoje. Ove riječi sigurno nisu izgovorene kad je David bio u nekom emocionalnom oduševljenju. Ali vidimo da je molio i onda kad mu je bilo teško.
Tražio je uslišenje, nije molio tek tako. On je vjerovao da Bog može uslišati molitve.

Jer sam bijedan i ubog – čekaj malo. Pa zar on nije bio kralj. Kako sada bijedan i ubog?!
David je bio kralj a ovdje vidimo da misli o sebi da je bijedan i ubog. Kako mi mislimo o sebi?
Kad smo zadnji put došli pred Boga kao bijedni i ubogi?
Ovo ubog se može prevesti kao: „u potrebi“, siromašan, onaj koji nema.

Nemam Bože i zato dolazim pred tebe. A vjerujem da ti imaš. I vjerujem da si ti dobar, da me voliš i čuješ moje molitve.
I kao ona prosjakinja u Sarajevu nauči me biti uporan. Ona je vidjela da ja imam novaca i nije me pustila dok joj nisam dao novce. Daj da i ja tako dolazim k tebi, jer znam da mi ti možeš pomoći.

Neka bi moja molitva išla prema tebi i onda kad nisam raspoložen, kad sam loše volje, kad mi se ne da. Onda kada se ti trebaš sagnuti kako bi čuo. Ali sagni se, usliši me, trebam te, jer ja sam bijedan i ubog. Otkloni od mene bilo kakvu nadobudnost, oholost i nadimanje. Neka bih bio svjestan koliko si mi potreban i neka bi me svi problemi slomili, a ne otvrdnuli.
O da, neka bih se osjetio bijedan i ubog jer ti si blizu onima koji su slomljena srca (Ps 34,19)