Priblizite se meni ... (Jak 4,8)

Približite se Bogu ...
Kako se mi približujemo Bogu?
Što znači približiti se Bogu?
Kako se ja mogu praktično i konkretno približiti Bogu?
 
Braćo i sestre – ova riječ je jako dragocjena. Meditirajmo malo o ovome: Približite se Bogu!
To je zapovjed!
Bog nas zove k sebi.
Zove nas da priđemo bliže.
Nisi imao već mjesecima dobro tiho vrijeme  s Bogom– unatoč tome, Bog te sada zove da se smiriš pred njim i da mu priđeš bliže.
Obeshrabren si, klonuo si, razočaran si, nemaš nadu, ne vidiš smisao – Bog te sada zove da mu priđeš bliže.
Bog te želi utješiti, ali ne želi vikati. Moraš prići bliže da bi ga čuo.
Padaš na nekom grijehu ili si rob nekog grijeha – Božja riječ je: Približi se Bogu.
 
Dođi bliže, Bog te voli.
Narode Božji, priđi bliže svom Bogu.
Nismo pozvani da budemo daleko. Pozvani smo da kao pojas što prianja uz bedra, tako da mi prionemo uz Gospodina. Što će ti pojas ako ga nećeš koristiti da prione uz bedra.
Tako Gospodin želi da prionemo uz njega. Kao pojas.
 
Bog ne viče. Ali danas ove riječi – viču, zovu, traže.
Približi se meni, ja te volim.
Bog zna sve. Bog zna sve tvoje padove i razočarenja. Bog zna one najcrnje tajne o tebi.
Bog zna sva tvoja buntovništva.
I zove te da mu priđeš.
Ljubomorno čezne za nama.
 
Volim Boga.
Jer znate zašto? Zato što je prekrasan. Zato što je nastavak stiha – i On će se približiti vama.
Ovo je obećanje Ljubljeni.
Zamisli da trebaš prići Bogu, izmoliti ne znam koliko krunica, ispostiti dušu kroz neka hodočašća i onda će možda se On primaknuti tebi.
To bi bila katastrofa.
Svi oni koji poznaju Jahvu, znaju kako je veliko njegovo srce.
Znaju da je On ljubio svijet i poslao svog jedinorođenog sina ...
„... i On će se približiti vama.“
Ovo je obećanje, kad ispunimo naš dio, On će ispuniti svoj dio.
 
Zanimljivo da ne stoji: Bog će se približiti vama, a vi se onda približite Njemu.
Prvo stoji naša slobodna volja. Mi smo prvi na potezu. Bog je svoj potez napravio poslavši svog Sina.
 
O kad bismo spoznali da nemamo izbora. Da smo izbor već donijeli, onog dana kada smo predali svoj život Njemu, onog dana kad smo bili ispod križa. Kad smo vidjeli Njega, razapetog, mučenog i krvavog i kad smo shvatili da je to napravio za mene, za tebe.
Kad smo shvatili koliku bol je ponio, kad smo ga vidjeli slomljenog, popljuvanog i osramoćenog.
Tada smo otkupljeni i više nemamo prava na to da biramo hoćemo li se približiti ili ne.
 
Kad Bog zove sunce – sunce dođe.
Kad Bog zove zvijezde – one se poslušno sjate.
Kad Bog zove vjetar – neukrotiv i gord, on se utiša.
Kad Bog zove životinje – poslušno ulaze u arku kao da idu na najljepše polje, a ne u neki kavez gdje će biti 40 dana
Sada Bog zove nas ...
Što ćemo odgovoriti?
Tko se usuđuje oklijevati?!
Ali mi se Njemu ne približavamo samo zato što je On Onaj koji jest.
Nego zato što je On naš Otac nebeski.
Približite se meni – nemojmo oklijevati na ove riječi. Ustanimo, zavapimo, zazovimo – približimo se.