Dokle ću patiti Gospodine?

Psalam 6
David je u problemima. Zanimljiv čovjek je bio David, stječem dojam da je stalno bio u nekim problemima.
David veli: Iznemogao sam. Dršću kosti moje. Duša mi je duboko potresena. Iznemogoh od jecanja. Svoju postelju plačem zalijevam. Od jada i muke ne mogu spavati.
 
I David pita: Dokle Gospodine? Dokle ću tako?
 
Pitamo li se mi nekad to pitanje: Dokle? Koliko dugo još?
 
Kad smo iznemogli, kad plačemo, kad ne možemo spavati – na koja vrata mi kucamo da bismo riješili naše probleme? Što mi poduzimamo?
 
David je kucao na prava vrata.
Obraćao se Bogu.
On vjeruje da je izlaz iz problema molitva. Iako su oko njega loše okolnosti, iako ga pritišću sa svih strana, on zna da je Bog dobar i moli: spasi me radi svoje dobrote. Radi svoje milosti.
 
Zanimljivo na što se David poziva ovdje. Znao se David pozivati i na svoju pravednost, ali sada je u nevolji, možda baš i zbog toga jer vidi da nije pravedan, ne znamo. Ali znamo da se sada ne oslanja na sebe i svoju pravednost, nego na Boga. Ovo je dobra platforma za dolazak Bogu. Ne na temelju naših sposobnosti, nego na temelju tvoje dobrote i milosti ti dolazim, ponizno, razoružan.
 
David pristupa Bogu po vjeri: jer Jahve je čuo moj plač. Jahve je čuo moju molbu. Jahve je primio moju molitvu. To su tri izjave koje daje David u ovom Psalmu.
On stvarno vjeruje da ga Bog čuje.
David vjeruje da mu Bog može pomoći kod njegovih neprijatelja. Kod njegoviih problema. Vjerujemo li mi to? Može li nam Bog pomoći na poslu, u obitelji, u zdravlju – u našim problemima?!
Psalam počinje s: Nemoj me karati u svojoj srdžbi. A završava sa svojevrsnom proklamacijom pobjede nad neprijateljima. Bog je za mene. Odstupite moji neprijatelji, jer Bog je samnom. On čuje moje molitve. On je dobar.
 
U nevolji se mogu moliti Bogu i očekivati pomoć.
To su vrata na koja trebam kucati kad sam u nevolji. Spasi me jer si dobar, spasi me poradi svoje dobrote. To je način na koji je David molio.