Sve sam izgubio! Job 19,25-27

Da Bog da imao pa nemao – kažu da je to najgora Židovska kletva.
 
Upravo to se dogodilo Jobu.
Sve je imao.
I onda je sve izgubio.
I sada leži u čirevima.
I sada ga njegovi prijatelji optužuju
Svi misle da mora imati razlog zašto je upao u takvu nemilost. Da ima neki tajni grijeh.
Čak mu i žena zvoca.
On sam ne razumije zašto je to sve Gospodin dopustio.
Vjera mu se lomi.
 
Ipak, iz njega dolazi glas vjere i kaže:
 
Ja znadem dobro:
Moj izbavitelj živi
I posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim k sebi će me dići
Iz svoje ću puti vidjeti tada Boga
Njega ja ću kao svoga gledati
I očima mojim neće biti stranac:
Za njime srce mi čezne u grudima.
Job 19,25-27
 
 
Prijatelji, ove riječi je Job rekao dok je gledao u svoje čireve. Dok je na njemu bila rastrgana odjeća.
Gledao je ruševine svog života. Grobove svoje djece.
 
Ali što drugo, unatoč okolnostima, da vjera kaže nego:
Ne razumijem ovo što mi se događa niti zašto je to Gospodin dopustio.
Ali jednu stvar znam i to jako dobro. Moj spasitelj živi.
 
To je vjera Ljubljeni.
 
Moj izbavitelj živi.
I On je pobjednik. Njegova je zadnja.
I mojim očima neće biti stranac.
Za njime mi srce čezne u grudima.
 
Ako nam netko može biti primjer, onda je to stvarno Job. U takvoj situaciji on kaže: Srce koje mi je  ugrudima čezne za mojim Izbaviteljom.
 
To je vjera Ljubljeni.