prvine (Izr 3,9-10)

Časti Jahvu
Svojim blagom
I prvinama svega svojeg prirasta.
I onda će tvoje žitnice biti prepune
I tvoje kace će se prelijevati.
 
Izreke 3,9-10
 
 
Časti Jahvu ...
Što znači častiti? Ova riječ u izvorniku ima veze s težinom i mogla bi se prevesti kao: dođi težak pred Jahvu. Ponesi nešto sa sobom što možeš dati. Častiti u principu znači davati nešto što imaš nekome koga cijeniš. To radiš da bi tome drugom ugodio.
Božja riječ nas potiče na to da iskazujemo čast Bogu. Ne samo Bogu, nego ovdje piše Jahvi. To je ime božje za one koji ga poznaju, za one koji imaju s njime odnos.
Bog je Bog koji daje i on svoju djecu uči davati. Ne želi da su skučena srca. Škrti.
 
Svojim blagom...
Svojim ... Bog nikada ne traži nešto od nas što nemamo. Koliko imamo –imamo. I to što je naše, ma koliko to malo bilo, s tim možemo častiti Jahvu.
U jednom engleskom prijevodu ovde prevodi blago sa "substance". S onim što je vrijedno, bitno.
 
 
I prvinama svega svojeg prirasta ...
Ovdje imamo možda ključnu riječ – prvinama. Prvim plodovim. Ne drugim niti trećim, nego prvim.
Koje mjesto zauzima Bog u mom životu?
Ima samo jedno koje mu priliči.
Što će Bogu prvine?!
Dobro pitanje.
Znate što se događalo s tim prvinama?
Bog ih je davao svojim slugama kojima je On sam bio baština – Levijevcima.
Brojevi 18,12: Najbolje od novog ulja i najbolje od novog vina i žita – prvine koje se prinose Jahvi – predajem tebi. Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji što se budu donosili Jahvi, neka budu tvoji“ – reče Jahve Aronu.
To je naš Bog Jahve, Ljubljeni. On časti one koji njega časte, one koji Njemu služe. Nikome ne ostaje dužan. Plati ono što naruči – kako bi to rekao Bill Mac Donald.
 
Časti Boga svojim blagom i prvinama svojeg prirasta - Taj Bog stalno nešto traži – rekli bi oni koji ne poznaju Boga.
Žanješ tamo gdje nisi sijao- rekao bi zli sluga.
Bog me tlači, stalno nešto traži - I to ne bilo što, nego prvine. Nije zadovoljan s drugim razredom.
Takvi ljudi dođu do te točke -stanu i odu. Odu od Boga daleko, daleko …
Jer im se Bog ne sviđa. Doživljavaju ga kao nekoga koji uzima.
Nikada ne dožive drugi dio stiha. Nikada ne upoznaju Boga.
Ne žele biti poslušni. Oni nemaju odnos s Bogom, za njih je sve to religija, jednosmjerni odnos, ja dajem –on prima. Nema dvosmjerne ceste. I zato oni „ne voze“ tom ulicom.
Ipak, postoje ljudi koji poznaju Boga, koji znaju da je odnos uvijek dvosmjeran. Oni koji znaju da je Bog prije svega onaj koji daje, koji stvara, koji je dobar. Za njih vrijedi – „tada“ ili „onda“.

Naime, „tada“ ili „onda“ kad častimo Boga, kad smo na Njegovim stazama, kad smo u poslušnosti – onda On otvara vrata blagoslova.
To vrijede za one koji kad čuju „časti Jahvu“ – bivaju poslušni. Ne prave se da ne čuju. Ne dolaze „lagani“ pred njega, ne donose mu neke ovce jalovice ili neke drugorazredne plodove.
Ja častim one koji mene časte!
 
I onda će tvoje žitnice biti prepune
I tvoje kace će se prelijevati.
Prepune …, prelijevati - naš Bog je bogat. I nije škrt. Ovo je obećanje koje slijedi one iz prethodnog stiha. Hoće li Gospodin održati ovo obećanje ako ispunimo prethodni stih. Hoće li Onaj koji ne može lagati, stati iza svoje riječi?
U ovom svijetu vrijedi pravilo: Ako štediš, možeš očekivati da ćeš imati. Kod Boga - ako ga častiš prvinama.

Tko bi rekao da prepune žitnice i kace koje se prelijevaju imaju svoj korijen u „časti Jahvu“