radujem se i veselim u tebi

Hvalit ću te Jahve
Svim srcem svojim
Ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i veselim u tebi
Pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Ps 9,1-2


Hvalit ću te Jahve, svim srcem svojim ...
Hvalit ću te, negdje prevode sa slavit ću te, negdje priznavati ću te. U riječniku kaže da se radi o priznanju i izjavi, radije nego o hvaljenju.
Jahve je ime za one koji imaju odnos s Njim, za one koji znaju da On jest onaj koji jest. Baš mi treba ovaj stih sada kad idemo na ulicu dijeliti traktate i knjige, govoriti ljudima o Bogu. Već vidim kako ljudi odmahuju glavom, govore da sam sekta, misle da sam budala. Moje emocije „pucaju“ i popuštaju pod tim pritiskom i sam se pitam – što ja to radim. I onda mi dođe ovaj stih – priznat ću te, hvalit ću te Jahve, svim srcem svojim. Ne sa pola, nego sa cijelim srcem. Ne želim igrati na dvije karte, biti prihvatljiv društvu, a privatno ipak vjerovati da si ti Bog. Želim da drugi lijepo misle i govore o meni, da ne trpim ljudski prijezir, a s druge strane, kad zatvorim vrata – onda sam kršćanin i imam pravo na sva obećanja koja si mi dao. To je tako jadno. Želim Bože svim srcem priznati: Da, ja vjerujem i volim Boga. Želim dati Bogu slavu. Pa neka misle o meni što god da misle. Neka me vidi tko god da me vidi. Svim srcem – jer Bog ne priznaje pola srca. Kako ćemo uopće priznati Boga s pola srca?! Pa sotona će nas isti čas satrat. Ili kako ćemo hvalit i slavit Boga s pola srca? Za pravo slavljenje je potrebno cijelo srce.

Ispovijedam sva čudesna djela tvoja ...
Koje je moje svjedočanstvo? Bio sam alkoholičar i preljubnik, a sada sam slobodan od toga, iako i dan danas tu i tamo padnem na tome?! Koma. To nije svjedočanstvo. Imam li ja uopće što za svjedočiti?! Ili je moj odnos s Jahvom samo puka religija, koja je nekada bila u obliku katoličke crkve, a sada je u obliku zajednice?
Jahve je pastir moj. Mogu li to reći? Da li sam iskusio njegovu ljubav i zaštitu? Jesam! Hallelujah! Mogu reći, mogu viknuti, jer je istina, jer sam doživio i živim da je Jahve, moj pastir. Poznajem ga i On poznaje mene. Ne oskudijevam ni u čemu. Čak što više, moja se čaša prelijeva. Na pašnjake zelene me vodi. Sve su staze Jahvine istina i ljubav za one koji ga se boje. O kako je dobro ići Jahvinim stazama. Kako blagoslovljeno. Nemam tereta na srcu. Čist sam ko suza. Hallelujah! Imam mir, imam radost i imam budućnost, a imam i sadašnjost. Na tihane vrutke, tamo gdje je ugodno, gdje je voda svježa i okrepljujuća me ti moj Bože vodiš. I zato te slavim. I zato želim govoriti da imam Boga kakvog nitko nema. Ne moram se napinjati i naprezati da bih svjedočio o tebi. Daleko bilo to od mene. Ja sam proživio i živim u tvojoj ljubavi i milosti – puna je zemlja tvoje slave kako jučer reče tvoja riječ.

Radujem se i veselim u tebi ...
Zašto danas ima tako malo kršćana koji se iskreno raduju i vesele u Bogu? Ima puno više onih koji se „bore“, kojima je teško, kojima nekako na licu čitaš neko nezadovoljstvo koje se tiče toga da im život nije po njihovoj volji. Nije to grč na licu koji se tiče neke opake bolesti ili neke iznenadne velike nevolje. Više je to grč koji govori: U mom životu nije po mojoj volji i to mi se nikako ne sviđa! Traže svoju volju i nikako da si ostvare ono što si žele i nekako su blago razočarani, mrvicu gorki i trun kritični. Taman toliko koliko je potrebno da bi im lice odražavalo da im je život narušio komociju koju bi si oni željeli.
Radujem se i veselim u tebi – gdje je ispunjenje ovog stiha. Da li je povezano sa stihom ispred? Da li je povezano s ovim „svim srcem“? Mislim, pola srca je za Boga, a pola srca je da ugodi mojim osobnim željama i planovima koji graniče s grijesima, ili su tu i tamo „preko granice“. Nemojmo se zavaravati, oni koji su s pola srca pred Bogom, ne mogu se radovati i veseliti u Bogu.


Pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Ovo je ime Božje koje je prvi put objavljeno jednom velikom slugi Božjem. Bio je umoran i iscrpljen nakon jurnjave za neprijateljem. Upravo je oslobodio Sodomce i Gomorce. Puno su trčali i jurili i borili se. Negdje oko 200 km. I sada je bio umoran. Nije ni znao da mu uskoro dolazi kralj sodome koji će ga iskušati riječima: uzmi si blago (ovdje se radilo o blagu dvije države - sigurno je riječ o dijamantima, zlatu, Mercedesima, Armani odjeći i sl.), a meni daj ljude. I u tom trenutku, kad je bio umoran i iscrpljen, pred kušnju, objavljuje mu se Svevišnji Bog – El Elion. I to preko svećenika Melkisedeka, kralja mira koji mu je donio kruh i vino. Kad je vidio Boga – ono što mu je nudio sotona je bilo smeće. Kad jednom vidiš Boga, shvatiš da je ono što sotona nudi smeće. Zato pjevam imenu tvome Svevišnji! I koliko puta sam doživio da onda kad mi je najpotrebnije, niotkuda se pojavi Melkisedek s toplim kruhom i najboljim vinom.

Zato želim pjevati, veseliti se i radovati u svom Bogu!