alternativa Lk 18,1-8

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
A bijaše u onom gradu neka udovica. I dolazila je k njemu govoreći: Obrani me od protivnika mojega!
I ne htjede za neko vrijeme: No nakon toga reče u sebi: Ako se Boga i ne bojim i na čovjeka se ne obazirem,
ipak, jer mi ta udovica dosađuje, obranit ću je da ne dolazi beskrajno mi dosađivati.
Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
Luka 18,1-8
............................................................................................................................................................................................................
 
 
Cilj prispodobe u Lk 18,1-8 je da nas Gospodin Isus nauči da molimo i da ustrajavamo u molitvi. Zašto postoji ova priča u Biblji? Zašto je potrebno da nas Gospodin ohrabri moliti i ne odustati? Što je naš problem da počnemo moliti za nešto i da onda odustanemo?!
 
Sudac iz ove priče je bio takav da se Boga nije bojao, a da za ljude nije mario.
Koji opis, ajme meni. Ne boji se Boga.
Čovjek koji se boji Boga ima jednu kočnicu koja ga spriječava da napravi velike grijehe. Takav čovjek vjeruje da je Bog živ, da kažnjava one koji griješe i žive bezbožno, a nagrađuje one koji žive sveto i dobro. Vjeruješ li ti da Bogu nije svejedno kako mi živimo? Vjeruješ li da On nagrađuje one koji ga traže i žive po njegovoj volji? Koji mu odricanjem od grijeha daju slavu?
 
Ovaj sudac to nije vjerovao, on se nije bojao Boga. Nije se obazirao na ljude. Nije ga zanimalo što misli Bog ili drugi ljudi. On je tjerao po svom. Još poslije ga Gospodin naziva: Nepravedni sudac! Znači, ne samo da se Boga nije bojao, da za ljude nije mario, nego je bio i nepravedan.
 
Zamisli kako se osjećala ova udovica kad je doznala da je njezin slučaj kod suca „Pere Perića“, a on je sudac koji je nepravedan, koji ne mari za ljude, a Boga se ne boji.
Katastrofa! Što sada?! Čini se kao da su sve lađe potonule. Odmah ju je otprašio da nema šanse da joj pomogne.
Je li ona odustala? Ne, ona je nastavila dolaziti do njega i moliti ga. On ju je kontinuirano odbijao. Međutim, udovica nije odustala.
Zašto nije odustala? Imala je sve predispozicije da odustane. On ju je ne jednom, nego jako puno puta odbio. Bio je poznat po nepravdi i po tome da nema dušu. Zašto ipak nije pokleknula i odustala. Mogu zamisliti tu udovicu kako dolazi iz dana u dan. Stoji pred vratima. Moli da je odbrani od njezinog protivnika. Udovica - sigurno je bila jadna. Sigurno je krpala kraj s krajem. Čak da nije imala protivnika njezin život bi bio težak. Uz protivnika i ovakvog suca - njezin život je potpuna katastrofa.
 
Udovica je molila: Obrani me od mog protivnika. Ova riječ: „protivnika“ se koristi još i za sotonu u Bibliju.
I ne htjede za neko vrijeme - ovo je formulacija koja se općenito koristila za duže vrijeme. Moglo bi se prevesti i kao: Nije je htio obraniti dugo vremena.
Međutim, na potpuno iznenađenje suca, udovica nastavlja dolaziti i moliti. Zašto?
To je pitanje alternative, odnosno mogućnosti. Nju nije nitko imao odbraniti. Ona je znala, nemam izbora, nitko drugi osim ovaj sudac mi ne može pomoći.
On mi pak, ako želi, može pomoći.
 
Dakle, udovica je znala dvije stvari, koje su nužne za dobru molitvu:
1) On mi može pomoći
2) Nemam alternativu
 
Ovo nije samo lekcija o molitvi. Ovo je lekcija i o vjeri. Znate što je APP? To je skraćenica od: „Ako prođe – prođe.“ E tako danas mnogi mole. Kucao sam, vrata se nisu otvorila, nemam više vremena, idem dalje, imam ja još vrata na koju ću kucati. Imam druge ideje, kako ću riješiti problem. Ako mi Bog ne želi pomoći, idem onda ja preuzeti stvar u svoje ruke. Ne mogu više čekati. Nemam snage.
 
Udovica je čekala i molila. Dosađivala je, odnosno stvarala je „neprilike“ sucu. Ipak je to pritisak, da ti neka udovica, jadna i sirota stalno „visi“ ispred vrata.
 
Ovo je prispodoba o molitvi, ali govori o ustrajnosti, o naporu, o neprilikama, o alternativama.
 
Kako ti, Prijatelju, moliš?
Probaš, ako ide, ide, ako ne ide, odeš jer si pronašao neku drugu alternativu.
Danas je takvo vrijeme – ako ide -ide.
Ako ne ide -  pronađeš si drugu ženu, posao, crkvu.
Nije išlo. Probao sam.
Kucao sam, već treći dan molim i nema odgovora.
To nije molitva. To je prazan vjetar.
 
Mogu si zamisliti lice suca koji otvori vrata i vidi udovicu kako skrušeno stoji i čeka. Joj, ne, ne i ne. Opet ti! Zar ti nisam rekao da ti neću pomoći!
Ti mi možeš pomoći. Nemam alternativu. Pomozi mi – to je bio njezin stav.
 
Gospodin veli: To je nepravedni sudac. Čak on je uslišao. Ali ljudi, Bog nije nepravedni sudac. Bog je dobri otac koji svojoj djeci ne daje zmiju kad ga zaištu kruha. Kad nepravedni sudac uslišava, koliko više Otac vaš nebeski.
 
Ali kad sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji. Hoće li biti onih koji vjeruju da im ja mogu pomoći. Onih kojima sam ja jedini izbor. Jedina alternativa.