Govori, da te vidim - rekao je jednom dečku Sokrat. Govor oslikava naš karakter. To kako i što molimo govori što mi jesmo. Ovdje je jedna Davidova molitva, kroz koju možemo vidjeti njegov karakter.
2 Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!
David se u ovom Psalmu prvo obraća Bogu, pa tek onda ljudima. To je jako dobar redosljed.
Ovdje zapravo u orginalu stoji: Ti si me povećao u nevolji!, a ne ti si me izbavio. Ili ti si proširio moj prostor u nevolji. - koje iskustvo. Ovo je slika vojske koja je teško pritisnuta i onda kao da kaže: ali ti si razbio te stijene uz koje su me pritisnuli i proširio moj prostor. Onda kad mi je bilo najpotrebnije nisi me ostavio na cjedilu, nego si mi dapače proširio prostor. Skoro uvijek je tako. Kad nas pritisne nevolja, a mi umjesto da se samosažaljevamo ili očajavamo i kukamo, okrenemo se Bogu i zavapimo, vidimo puno pravde u toj nevolji. Mnoge naše nevolje nisu slučajno i ako ćemo biti pošteni baš u nevoljama možemo vidjeti da je Bog pravedan i da nas odgaja. Ali ako se u nevolji okrenemo Bogu, ako budemo pošteni i priznamo njegovu pravdu onda ćemo doživjeti nevjerojatnu stvar - On nas u nevolji izbavlja, odnosno da u nevolji poveća naš prostor. Da iz nevolje izađemo veći i jači. I kroz nevolju možemo upoznati milost Božju. Ljudi puno više dolaze do križa i otkrivaju milost Božju kroz nevolju, a ne kroz udobnu fotelju.
3 Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?
Kad bi bilo propovjednika danas koji bi mogli ovako jasno i glasno reći: Ljudi: kad ćete se obratiti? Dokle ćete se Bogu odupirati? Dokle ćete imati prste u ušima i ne željeti čuti što za vas ima Bog? Zar ne vidite da su vam životi isprazni? Da vas sotona vodi direktno u ropstvo? Da ste pod tiranijom grijeha? O kad bi danas bilo takvih božjih sluga, koji bi tako hrabro propovijedali.
Ali sjetimo se da je stih prije David molio. Tek onda je mogao ovako hrabro govoriti. Inače, ako ne molimo, nego odmah "opalimo rafal", naše riječi će biti kao strijelice koje bole. Optužbe koje rađaju kontraefekt. Neka bi nas Gospodin naučio u ljubavi i milosti govoriti. Ali ne mijenjati istinu. Ljudi oko nas su robovi grijeha. Robovi sotonine volje, a toga najčešće nisu niti svjesni. I dok svojim djelima slijede ispraznost, odnosno dok svojim djelima ponovno razapinju Krista i vrijeđaju Boga, trebaju znati da dolazi Kraljevstvo, da dolazi Kralj, Lav iz plemena Judina koji će suditi. Sud će biti strašan i na njemu će opstati samo oni koji su opravdani, samo oni kojima je oprošteno, samo oni koji na ovratnicima svojih domova imaju krv janjeta kojeg su zaklali.
4 Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga ili Jahve je odvojio pravednika za sebe.
Ovdje se radi o tome da Bog razlikuje ljude. Nisu svi prijatelji, nisu svi pravednici pred Bogom. Gospod je izdvojio pobožne, Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem. - ovdje se radi o doktrini izabranja. O tome da je nas sam Gospod odabrao da budemo njegovi. Ovo netko tko nije nanovorođen ne želi slušati. To mu ide na živce. Ipak istina je, da je Onaj koji je izabrao da nas voli, koji je još dok bijasmo grešnici umro za nas, taj ne može a da nas ne čuje kad ga zazivamo.
5 Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite.
Drhtite i ne griješite - zapravo je duh vremena u kojem živimo potpuno suprotan. Ljudi griješe i nije ih briga. Ne razmišljaju o tome da su njihova djela zla. Ne drhte pred Bogom pred kojim će jednog dana položiti račune. Promislite u svojim srcima na krevetima i budite tiho. Tko god malo promisli o svom životu, vidjet će da je Božji zakon savršen. Da su božji putevi za čovjeka putevi mira, pravednosti, sreće i uspjeha. S druge strane, putevi grijeha, neovisno o tome o kojoj se vrsti grijeha radi - vode u propast. Zato malo promislite u tišini sobe, na svom krevetu kako ti živiš svoj život i kuda ideš. Možda stvarno trebaš malo se umiriti, zadrhtati i prestati griješiti. Jer strašno je upasti u ruke Boga živoga!
6 Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!
Što znači prinijeti žrtve pravedne? Židovi su prinosili žrtve. Zašto? Zato što je tako Bog odredio. Svaki onaj koji prilazi Bogu mora doći sa žrtvom. Smisao žrtve je bila u tome da podsjeti onoga koji donosi žrtvu da je grešan i da za njegove grijehe netko mora umrijeti. Zato su stavljali svoje ruke na glavu janjeta i govorili: Moji grijesi neka prijeđu na ovo janje! I onda bi to janje zaklali. Krv bi potekla. Ovdje nas Riječ Božja nuka prinijeti pravedne žrtve. Ne samo da zakoljemo janje. Nego da pravedno, u duhu prinesemo žrvu. Svaki onaj koji ima jasan pojam o tome što je pravda, svjestan je da mi ljudi ne zaslužujemo ništa drugo nego kaznu, zbog naših grijeha. Zato i nastavak stiha veli: Stavite svoje pouzdanje u Gospoda, u njegovu riječ. Naime, Božja riječ nas uči od početka do kraja da je Bog obećao poslati rješenje za naše grijehe. On je obećao da će poslati janje koje odnosi grijeh svijeta. Jer obični janjci nisu mogli odnijeti grijeh svijeta. To janje je visilo na križu. Njegovom modricom mi smo izliječeni. Radi naših grijeha njega su proboli. Zato sada možemo biti u miru s Bogom. Nikakve osude sada onima koji su u Kristu Isusu. Slava Bogu na njegovom velikom daru.
7 Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!
Mnogi govore: Nema sreće, nema radosti, sve je crno. Ali tako ne govore i ne misle oni koji poznaju Boga. Oni znaju da ima sreće i da ima radosti i da nije sve crno. Oni znaju da je pred Božjim licem, onda kad naš život je pred Božjim licem, kad nema ničega što bismo htjeli sakriti, kad nema nečega zbog čega bi se crvenili - onda je život pun radosti i sreće. Neovisno o okolnostima. Ako ti okreneš svoja leđa Bogu - onda je normalno da nema sreće i da se pitaš: Pa dobro, kakav je ovo jadan život. Ali ako živiš pred licem Božjim - onda je tvoj život sretan i dobar. Danas biraj što ćeš okrenuti Bogu. Leđa ili lice. Pokaj se za svoje grijehe, priznaj ih i odrekni ih se i doći ćeš pred Božje lice. Nećeš se onda pitati: Gdje je sreća?
8 Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode njihova pšenica i njihovo vino.
Bog je tako dobar da daje radost čak i onim ljudima koji ga mrze. Bog čak i njima daje da im obilno urodi pšenica i vino. Da dobiju dobar posao i lijepo zarađuju. Oni Boga psuju, a Bog im daje da im izađe sunce i da ih grije. Nevjerojatno je kako je Bog dobar prema čovjeku. Ali postoji sreća koja je veća od te kad ti rode obilno pšenica i vino. To je sreća koja se nalazi ne u nekom ambaru, ne u nekom podrumu, nego u srcu. Sreća koju ne gricka miš ili mušica. To se ne može usporediti. Nema veće sreće od one koju čovjek može osjetiti kad je blizu Bogu pa ga Bog ispuni. Obilna pšenica, obilno vino, auti, kuće, seks, hrana - sve je to super. Ali ne može se mjeriti s onom srećom kad ti Bog ispuni srce. Jesi li ti doživio tu sreću?
9Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.
Industrija lijekova i postdepresiva cvjeta. Čovjek je nezadovoljan i isfrustriran. Postoje mnogi razlozi za to: nesretno djetinjstvo, teška iskustva, zli ljudi koji su nanijeli bol itd.
Medicina se razvija i napreduje. Slava Bogu na tome. Ali ovdje David govori o najboljem lijeku - o miru koji proizlazi iz riješenih odnosa s Bogom. Zamisli da si dobar prijatelj s Bogom. Ništa te ne pritišće, ne optužuje - kako je to lijepo. Ali ne smijemo zaboraviti: krv janjeta Božjega je tekla da bi mi mogli imati mir i biti bez ikakve osude. Dragocjena krv jedinorođenog sina Božjega, za naš oprost grijeha.
nedjelja, 5. rujna 2010.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar