Imaš ime da živiš, ali si mrtav (Otk 3)

1I anđelu Crkve u Sardu napiši: "Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si.

2 Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.

3 Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.

4 Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni."

5 "Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim."

6 "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!


......................................................................................................

Bog govori: Znam tvoja djela!
Kako se osjećaš kad čuješ da Bog poznaj tvoja djela?
Je li se raduješ što ćeš primiti nagradu, jer živiš onako kako je Bogu ugodno ili se osjećaš posramljeno zato što u tvom životu ima djela zbog kojih bi se trebao crvenjeti?
Kad Bog kaže: Znam tvoja djela! - onda ne pomažu izgovori.
Ali čekaj malo zar Bog nije milostiv? Da, Bog je milostiv, spašeni smo isključivo i samo po milosti, ali to ne znači da je Bogu svejedno kako živimo.

Imaš ime da živiš, a mrtav si.
Uf, mrtav si. Tvoja djela su kao djela od onih što su mrtvi. Nema u tebi života. Postoje ljudi koji za sebe tvrde da su kršćani, ali njihova djela su takva da bi se trebali crvenjeti. Njihova djela govore glasnije od njihovih riječi. Ali čekaj malo, oni za sebe tvrde da su kršćani, oni idu u crkvu! Da, ali što im to vrijedi kad njihova djela odražavaju njihovo duhovno stanje. Sam Bog kaže da imaju ime da žive, ali su mrtvi. Nije bitno što kažu oni, nego Bog. Strašno je kad netko misli da je živ, samo zato što ima ime da bude živ.

Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.
Ipak, ovdje vidimo da postoji neki ostatak. Koji je pred kraj, koji samo što ne umre, ali ipak još uvijek živi. Zato i kaže: Budan budi, jer onome koji spava se kaže: Probudi se. Onome koji je mrtav nećeš reći probudi se. Gospodin gleda djela. Djela su takva da Bog poziva na probuđenje. Hoće li crkva iz Sarda pogledati svoja djela, hoće li se zamisliti, hoće li zastati. Ili će i dalje imati samo ime, bez života.


Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
Spomeni se, prisjeti se, malo prođi kroz svoju prošlost, razmisli. Sjeti se početka, onog kad si zadobio ime da živiš.
Sjeti se vremena kad se tvoja djela nisu razlikovala od imena. Tvoje ime je tada bilo u skladu s tvojim djelima. Prije si primio i poslušao riječ, a sad?!
Ovdje imamo dvije stvari:
a) Riječ si primio
b) Riječ si poslušao
Mnogi slušaju riječ. Ali ne primaju je svi. Od mnogih se odbija. Od većine se odbija. Crkva u Sardu je primila riječ. Jesi li ti primio riječ?
U principu, primiti riječ znači poslušati je.
Kakvo je sada stanje. Kad sam zadnji put primio riječ? Zašto je ne primam? Da li je moguće da mi Bog ne da riječ zato što je ne želim poslušati. Nemam volje čuti, pa mi je onda uho otupilo.
Ovo je problem. Zbog nedostatka volje da se riječ posluša, riječ se više ne čuje. Ne dopire. Senzori su otupili. Otupili smo ih time što smo znali da nešto nije dobro, ali unatoč tome, protuprirodno smo napravili nešto što znamo da nije dobro. To se zove grijeh. Tako uho otupi. Ili smo znali da nešto dobro trebamo napraviti a to ne napravimo. Onda uho otupi.
Zato Bog govori: Obrati se! Promijeni se dok je još vrijeme. Ne tražiš, ne primaš, ne slušaš, od svega je ostalo samo ime. Imaš ime, a mrtav si.
Ne budeš li budan, doći ću iznenada. Nemoj zaboraviti da sve ovo što vidiš prolazi, a moje Kraljevstvo dolazi!

Duh govori, pitanje je samo da li ima uha koje čuje.