Što kad nestane radosti? Iv2

Ivan 2
1Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." 4 Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" 5 Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" 6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8 Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika 10 i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." 11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
........................................................................................
Odnosi su uvijek aktualna tema. Muž-žena, svadba - to su uvijek aktualne teme.
Zamisli situaciju o kojoj govore prethodni retci: Nestalo je vina! Zamisli svadbu na kojoj nestane vina.

I stvarno, kad ti dođu roditelji, rođaci, prijatelji i svi se sjednu i počnu ti "popovati" i davati savjete u najboljoj namjeri - nestane vina. Volim svoju majku i braću i sestre, ali kad njih počnem slušati - brzo mi nestane i vina i vode. Tako je i ovdje u ovoj priči. Sve je krenulo super. Zaljubljeni su, ima vode, ima vina, ma miliina. I jede se i pije se i veseli se. I onda - odjednom - nema vina. Potrošilo se.


U ovoj priči se rai o bogatoj obitelji. Imali su više sluga. Imali su nadstojnika stola, koji je obično bio gradonačelnik sela, imali su kamene posude za čišćenje da se cijelo selo moglo očistiti. Ali novac i bogatstvo nisu garancija da vina neće nestati.

Marija je znala da Gospodin Isus nema neki kanister vina ispod stola koji će on sada rasporediti na par stotina ljudi. Ona nije znala kako će Gospodin riješiti problem. Ali je znala da On može riješiti problem. Zašto mi ne dolazimo Gospodinu kad imamo neki problem. Zašto tako malo molimo? Ima li to veze s našom vjerom?!

Molio sam, nije uslišano. Znam da ću opet moliti, da opet neće biti uslišano - takva razmišljanja nisu od Boga. To je od Sotone. To nije od Riječi Božje. Riječ kaže: Molite, dat ću vam. Gospodin se nije šalio kad je to rekao. Zašto mi ipak ne molimo?!
Ispada kao da je Gospodin odbio Mariju - ipak, ona je rekla slugama: Što god vam kaže - učinite!
Zašto?!
Kao da je znala da će Gospodin reagirati kad čuje za problem. Ona je poznavala Njegovo srce. On nije takav da je ravnodušan za probleme ljudi.  Marija je došla s vjerom i rekla: Nema vina. Znala je da Gospodin ima mogućnosti riješiti problem. Sve što je rekla slugama: Učinite sve što vam kaže.

Međutim, problem je bio malo dublji. Nije bio problem da oni nisu imali samo vino. Oni nisu imali niti vodu! Inače ne bi Gospodin rekao: Napunite posude vodom!

Ovdje je zanimljivo da su sluge napunili posude do vrha. Mogli su napuniti do pola i reći: evo, mi smo napunili posude. Mogli su "sfušati". Ne, oni su bili odgovorni, ozbiljni, revni i napunili su do vrha. Kako mi punimo naše posude za čišćenje? Oprosti mi Gospodine ova dva grijeha, a treći nisi ni spomenuo, nekako ti se ne da. Bole te noge i leđa da još jednom odeš do zdenca, zahvatiš vodu, nosiš je do svadbe i prospeš u posudu za čišćenje. Ta već ima dovoljno vode u posudama. I bubneš u krevet i zaspeš jer ti se ne da "poravnati račune s Gospodom"? Zanimljivo je da ovi ljudi nisu imali vina. Ali još zanimljivije je da nisu imali niti vode!

Zašto nisu imali vode za čišćenje? Je li ih bilo briga, nisu mislili da im uopće treba voda. Ta okupali su se jednom davno, davno prije i sada im ne treba voda Potcijenili su vrijednost i važnost svakodnevnog "čišćenja"?! Ili je svadba bila tako velika da su gosti sve potrošili?! Dobro, ali ako su potrošili, zašto nisu ponovno napunili?! Zašto se nitko nije brinuo oko toga?! Zanimljivo da Gospodin nije rekao: Dobro, uzmite one posude u kojima je bilo vino koje ste popili i napunite ih vodom, a onda nosite predstojniku stola. Ne, on kaže: Uzmite ove posude koje služe za čišćenje i njih napunite vodom! Idi i pozovi svog muža. Nemam muža. Pa znam da ga nemaš - rekao je Samarijanki u Iv 4. Ali ako hoćeš živu vodu od koje se ne žeđa, ako želiš vino kojeg nema - onda moramo malo porazgovarati o tvom mužu.

Cijeli život sam mislio: Nije bilo vina, potrošilo se tokom vremena, onda je Gospodin vodu koja je ostala pretvorio u vino. U smislu, dvoje ljudi su se oženili, bilo je vina, bilo je radosti života, bilo je lijepo, ali onda, nekako kroz vrijeme se to vino potrošilo. Ostala je samo voda. Bez boje, okusa i mirisa. Ali ovdje je problem bio puno veći: Nestalo je vode!
Posude za čišćenje su bile prazne. Puno toga se nakupilo i sada je to trebalo biti riješeno. Napunite posude vodom! - kaže Gospodin. I uvijek sve kreće od riječi božje koja traži poslušnost.

Razmišljam o tim slugama. Što su si oni mislili: Što je ovom stolaru, što se tu kočoperi, kakva voda, ovdje je potrebno vino! I kakve to veze uopće ima s posudama za čišćenje!? Jedan je mogao reći: Čovječe, pa to su posude od 75 do 100l, znaš ti koliko je to? I znaš ti gdje je zdenac uopće? A treba posluživati oko stolova, ima drugih stvari koje su preče. I ne da mi se raditi posao koji ne razumijem, koji mi se ne sviđa. Cijelu noć sam lovio, i zašto bih sada bacao mreže s druge strane. Umoran sam. Iscrpljen sam. I nema mi to sve uopće smisla. Zašto bih to napravio? Odgovor glasi: Jer je to Riječ Božja!

Poslušajte sve što vam kaže. Učinite sve što vam kaže. Nekad vam se to neće činiti logičnim, nekada ćete biti umorni i iscrpljeni, ali učinite, poslušajte. I vidjet ćete slavu Božju. Vidjet ćete mreže pune riba. Vidjet ćete kako ta voda postaje vino. Vino kakvo nikad nisi i nikada nećeš piti. Jer ga je On napravio. Kroz tvoju poslušnost.

Ima puno onih koji nikada neće osjetiti ovo vino. Jer ne žele slušati.
 
Ima li vina u našim odnosima? Ima li uopće vode u našim odnosima? U kakvom su stanju posude za čišćenje naših života?
O hvala Bogu, ovdje su stajale posude. Bilo ih je nekoliko, bile su velike ali prazne.
Kod nekih ne stoje odmah tu blizu. Spremljene su u podrum, izvan vidokruga. Znaš kad negdje staviš Bibliju, ne tražiš je i neznaš gdje je, jer si zaboravio. Imao si važnijeg posla. A vina je nestalo. Vode je nestalo. Posude su prazne. A mi se pitamo zašto?
 
Da li je danas dan kad trebamo doći Gospodinu i reći mu: Gospodine, u mom životu je nestalo vina. Imam goste, imam rodbinu, prijatelje a nemam vina. Nema radosti, nema boje, nema mirisa, nema okusa. Ti si pozvan u moj život, ovo je "kršćanska svadba", tu su i tvoji učenici, ja idem u crkvu, a svejedno nema više vina. Pomozi mi, učinit ću sve što kažeš. Ako kažeš da napunim 600 litara vode u moje prazne posude za čišćenje. Ako je toliko vode potrebno, odmah sada ustajem i idem do zdenca i punim vodu. Neka bih obnovio dobre zavjete koje sam ti dao. Neka bih se oprao od prašine koje se zalijepila za mene. Ne želim puniti stare mješine koje se brzo prazne i da opet povičem: Gle nema vina. Želim ono vino koje ti daješ, ono koje do sada još nisam iskusio. Koje je bolje od onoga s početka. Da, vjerujem da ti možeš dati da moj život sada bude bolji, sretniji i kvalitetniji nego prije 17 godina. Bolji nego ikad do sad.


Prijatelji, užasno je živjeti bez vina. Kad ti život postane bez boje, okusa i mirisa. Kad odnosi više ne pričinjavaju zadovoljstvo. Ako je tako, onda je vrijeme da odemo do Gospodina Isusa, jer On može i zna koje kamene posude treba napuniti s vodom. On može pretvoriti vodu u vino. Vino, koje je bolje nego ono s početka.