Božja obećanja

Riječ Božja je puna obećanja.
Kako mi reagiramo na njih?
Nekad nam se čini kao da smo pali s Marsa kad čujemo Božja obećanja.
Obećanja govore o jednom, a stvarnost i realnost izgledaju sasvim drugačije.
Obećanje ludom radovanje, kaže narodna izreka.
 
Da li je tako kod Boga?
Imamo jedan primjer u Bibliji. Jednog čovjeka kojeg su još nazivali ocem vjere - Abrahama.
Bio je star, imao je skoro 100 godina i njegov  „ud“ je bio obamro. Isto tako i Sara. Njezino „krilo“ je bilo obamrlo.
 
I u toj situaciji Bog daje obećanje.
Realnost je jedno, a obećanja sasvim nešto drugo.
Ali pred Božjim obećanjem Abraham nije nevjeran dvoumio ... (Rim 4,21)
 
Mogao je dvoumiti, trebao je dvoumiti, jer to što je Bog obećao nije realno. Ta tko može napraviti dijete sa 100 godina?!, pogotovo kad ti je žena starica.
Ali Abraham nije dvoumio. Dao je slavu Bogu na način da je povjerovao u ono što je Bog obećao. Vjerovao je da Bog može učiniti ono što je obećao.
 
Koliko se ova riječ tiče nas?!
Kako mi reagiramo kad se nađemo pred Božjim obećanjima?
Da li mi nevjerni dvoumimo?!
Ili damo slavu Bogu vjerujući u Njegovu riječ. Damo li mi slavu Bogu posve uvjereni da Bog može učiniti ono što je obećao?
 
Neću te zapustiti niti ću te ostaviti (Heb 13,5) – možemo li dati slavu Bogu vjerujući u ovo obećanje?