Isusove noge

Mariju, sestru od Lazara srećemo prvi put kad je sjedila do Isusovih nogu u Lk 10,39.
Pise da sjede do Isusovih nogu i slusase rijec njegovu.
To je bilo mjesto gdje ju je Gospodin branio od "napada" starije sestre Marte.
Iako je znala da treba pomagati sestri Marti, njezin prioritet je bio slušati Gospodina. Sjela je, smirila se i slušala.
 
Drugi put je vidimo u velikom problemu: Njezin brat Lazar, hranitelj obitelji je umro. Suocena s neizvjesnoscu i velikim problemom bila je u tjeskobi.
Plakala je.
Pise: "Kad dodje onamo gdje bijase Isus, ugledavsi ga, pade do njegovih nogu. (Iv 11,32)".
Vise nije sjedila.
Pala mu je do nogu i plakala.
Tu, kod Isusovih nogu je trazila odgovore na svoja pitanja i utjehu.
 
Ljubljeni, to je mjesto gdje i mi trebamo traziti utjehu, prolijevati suze, u tajnosti sobe, kod Gospodinovih nogu.

Koje ohrabrenje je da Gospodin nije ravnodusan.
"Isus zaplaka. (Iv 11,35)" - jedan od najkraćih i nevjerojatnijih stihova u Bibliji.
Što je Gospodina natjeralo plakati?
Jedna žena koja mu je u žarkoj molitvi pala do nogu. Koja je plakala.
Tko može pokrenuti moćnu ruku Gospodnju koju niti smrt ne može zaustaviti?
Oni koji mu padnu do nogu i žarko mole!
 
Nije Gospodin ravnodusan na nase suze. Piše da se Gospodin "potrese i u duhu uzbudi" (Iv 11,33).
 
 
Treci put, opet Marija kod Isusovih nogu.
Ovaj put ne slusa, ovaj put ne moli i trazi. Ovaj put daje.
Ovaj put ne sjedi, ovaj put nije pala zbog svog ocaja, ovaj put je svojom kosom brisala i suzama zalijevala Isusove noge.
 
 
Daje nesto najvrednije sto je imala: pomast za prvu svadbenu noc. Kako dragocjeno. Njezini snovi su bili povezani s tom pomascu.
Ali ona je prepoznala da je blizu pasha kad ce janje bozje odnijeti grijehe svijeta.
 
Prepoznala je nesto sto nisu prepoznali ucenici ili Marta. Kad je to shvatila? Kad je sjedila i slusala ili kad je pala u suzama i molila?
Ne znamo.
 
Ali znamo da se cijela kuca napunila mirisom. To su mogli namirisati i ucenici i Marta.
On je vredniji od prve svadbene noci.
Za Mariju je Gospodin bio vredniji od najvećeg blaga kojeg je imala.
Pomast je vrijedna. Njezini snovi su vrijedni, ali On je vredniji od svega.
Zašto je Marija odlučila na taj način štovati Gospodina? S onim najvrednijim?!
Jer je bila kod Isusovih nogu.
Zato je sada nosila prekrasan miris kud god bi krenula. Svi su mogli uzivati u tom mirisu. I uvijek je tako - kad se dajemo Bogu, onda i sami ponesemo sa sobom miris Božje slave.
 
A sve je krenulo tako sto je sjela i slusala.
Ljubljeni, sjednimo, umirimo se i slusajmo.
Gospodin nam zeli govoriti.