Duh slomljen, srce slomljeno (Ps 51,19)

... duh slomljen, srce slomljeno i skrhano, Bože, nećeš prezreti. " (Ps 51,19)

Duh slomljen, srce slomljeno ...
Ta riječ „slomljen“ se koristila kad bi se neka glinena posuda razbila na djeliće. Primjer je u Sucima, kad su borci koji su ostali s Gideonom, njih 300 povikali: Za Jahvu i Gideona (Suci 7,20).
U tom trenutku je razbijena glina, ali je zasjalo svjetlo u mraku. Dok nije razbijena glina na komadiće, svjetlo se nije moglo vidjeti ispod glinenih posuda. U trenutku kad je glina razbijema, prolomio se borbeni krik božjeg naroda i u mraku je svjetlo zasjalo. Nije ih bilo puno koji su razbili glinene posude, ali Bogu dovoljno da slomi ogromnu neprijateljsku vojsku.

Zanimljiva je glina, ona nastaje tako da se mekana masa peče i otvrdne, te postane nesavitljiva i tvrda. Nešto što je samo po sebi mekano i da se oblikovati po volji, može postati tako tvrdo i neuporabljivo da se oblik više ne može mijenjati. Mora se razbiti.

Ali nije se ova riječ koristila samo kod gline, nego i kod kamenih ploča zakona. Kad ih je Mojsije u ljutnji razbio kad je vidio zlatno tele. Nakon tolikog spasenja i oslobođenja, vidio je narod kako igra i pleše i slavi zlatno tele. Tada je razbio dvije kamene ploče.
Poslije toga, Bog reče kroz Jeremiju (31,33) da će upisati novi savez u srca, ne više u kamen.
Kamen i glina moraju biti slomljeni.

U Ps 51,19 vidimo tu riječ: "slomljen" kod Davida. U kontekstu stanja u kojem se nalazi srce.
Kad je David zavapio ove riječi?
U molitvi, u postu, dok je preko noći ležao na goloj zemlji (2. Sam 12,16), pokriven vrećom.
Bio je slomljen dok je govorio ove riječi.
Izgovorio ih je kao čovjek koji je ubio, koji je prevario s drugom ženom. Kao ubojica i preljubnik.
Kao ubojica i preljubnik on kaže: nećeš odbaciti i prezreti jednu stvar: Slomljeno srce.
David, čovjek koji je strašno sagriješio i kojeg Bog suočava s istinom mogao je odabrati put otvrdnuća. To na žalost mnogi naprave kad ih obasja istina.

Ali onda je došla riječ od Boga: Ti si taj čovjek, reče prorok. Oteo si i ubio.
Božja riječ je Davida presvjedočila. On je znao: To je istina.
I David je reagirao, odabrao je put slomljenog srca. Put povratka Bogu.
Njegovo srce se slomilo kad je vidio u svjetlu i istini što je napravio. Izustio je: Sagriješio sam protiv Boga (2. Sam 12,13).

Kad se kao glina, kao kamen naše srce razbije – to Bog neće prezreti. David je to znao jer je poznavao Boga.

Jer Bog je blizu onima koji su slomljena srca, a klonule duše spasava (Ps 34,19).

Međutim, poznajemo li mi to stanje? Stanje slomljenog srca?
Većina nas doduše nikada nije ubila ili napravila preljub s drugom ženom, ali mi živimo u takvom svijetu gdje je nemoguće ostati čist u svakodnevnom hodu.
Je li do nas ikada doprla svjetlost, istina i riječi koje pozivaju na pokajanje i govore: Ti si taj čovjek!
Kad smo zadnji put iz srca, a ne iz usta, povikali: Sagriješih protiv tebe!
Kad se zadnji put naše srce slomilo?
Postoje ljudi koji se nikada ne kaju, koji su uvijek u pravu. Čije srce nije tvrdo kao glina, nego kao kamen. Za njih je ispod časti slomiti se u pokajanju. Oni su u svom znanju i duhovnosti to "prerasli".
Neka bi nas Gospodin sačuvao od toga.
Neka bismo mogli upoznati stanje slomljenog srca. Neka bi nas Gospodin kroz suze pokajanja mogao obnoviti. Neka bi kroz naše glinene posude mogla zasjati svjetlost. Neka bismo kao David mogli povikati natrag Bogu: Poznajem te! Slomljeno srce nećeš nikada odbaciti! Zgriješio sam protiv tebe. Ali u tebe je spasenje i nećeš me odbaciti.

I neka bismo proživjeli istinu koja se nalazi u Ps 34,19: "Bog je blizu onima koji su slomljena srca, a klonule duše spašava".