iz utrobe riblje stade Jona moliti (Jona 2,2)

Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu Boga svojega (Jona 2,2)
 
Ovo je jedan od ljepših stihova u Bibliji.
Zašto je Jona bio prorok?
Poznavao je Boga. Poznavao je koliko je Bog milostiv.
Znao je da iz utrobe riblje Bog čuje.
Da, bježao je od Boga. Progutala ga je velika riba. Tri dana i tri noći je mogao razmišljati u utrobi. To je dovoljno vremena da promisli o svemu. Da dođe k sebi.
Vjerojatno su ta tri dana i tri noći bili dugi kao tri godine. U tom smradu u toj sluzavoj kaši, stvarno mu nije trebala morska bolest da se dobro ispovraća.
Jona je bio u problemu, na granici života i smrti.
Postoji li gora situacija od one u kojoj se našao Jona?
Doslovno nije bilo izlaza.
Bog je morao disciplinirati Jonu.
 
Ipak Jona „iz utrobe riblje“ stade moliti. Prije se nije molio. Sada ima obraza moliti se?! Da, jer je poznavao kako je Bog milostiv. Možda ga je zato i Gospodin slao Ninivljanima. Sve one priče koje su kružile o Ninivljanima su bile takve da je vjerojatno jedino Jona imao takvu vjeru da je Bog dovoljno milostiv da bi im se smilovao. Zato se i on sam usudio moliti iz utrobe riblje. I nema nijedne situacije koja je toliko crna da se mi ne bismo mogli moliti u njoj. Nema niti jedne situacije koja je toliko bezizlazna da molitva ne bi mogla pomoći. Ispod površine mora, tamo u utrobi ribe, u kaši u trbuhu, zavapio je Jona i Bog ga je čuo. Ovdje vidimo atomsku snagu koju oslobađa molitva.

Prijatelji, nekad je sluzava kaša dobra. Nekad nam je sluzava kaša potrebna da dođemo k sebi, da dođemo Bogu.
U Lk 15, odlutali sin je morao završiti u blatu, praznog trbuha, sa svinjama. Tek tada je došao k sebi. Tek tada je ustao i krenuo prema Bogu.
Nekad su nam potrebni svinjac ili sluzava kaša da bismo se vratili s pogrešnog puta.
 
Jahvu, Boga svoga ...
Jahve je ime saveza, ime odnosa između Boga i čovjeka. Piše: „... svog Boga ...“. Pa čekaj malo, bio je u utrobi ribe i taj Bog je njegov Bog iako je skoro upropastio cijeli brod i ljude na njemu, iako nije mario za Ninivljane, iako nije slušao onog kojeg slušaju i more i vjetrovi i mornari i velika riba?!
Da, to je bio njegov, vjeran, Bog kojeg je on poznavao po imenu. I u utrobi ribe, taj Bog je njegov Bog. I na brodu dok je spavao, dok su svi drugi bili uplašeni za svoje živote, Jona je mogao spavati jer je znao tko je njegov Bog. I u trenutku kad je iskazao neposlušnost, kad se usudio biti neposlušan. Poznavao je da je Bog jako milostiv i spor na srdžbu. Jona je znao da je Bog vjeran.
 
Što bi bilo da Jona nije stao moliti?
Ne znamo. Možemo samo nagađati. Možda ne bi više nikada ugledao sunce. Možda bi Niniva bila sravnjena sa zemljom.
Molitva, Prijatelji, mijenja živote, mijenja sudbine, mijenja gradove i narode.
 
 
Da li se mene i kako tiču ovi stihovi?
Danas u ovom modernom svijetu. Mislim, nisam u utrobi ribe…

Da, tiču me se je nam ovaj stih govori nekoliko stvari:
- Kolika je snaga molitve
- Da Bog čuje i iz utrobe riblje, iz mraka i smrada
- Da Kad doslovno nema izlaza, Bog može napraviti izlaz
- Da je Bog je vrlo milostiv, spor na srdžbu i vjeran
 
Jonu je Bog čuo dok je molio iz utrobe ribe. Što misliš da li Bog čuje tebe dok moliš?
Bog je bio cijelo vrijeme vjeran i milostiv prema Joni, iako je Jona bio neposlušan. Što misliš, da li se Bog promijenio? Da li će biti drugačiji prema tebi?
Jona nije imao izlaza. Ipak Bog je pronašao izlaz. Što misliš, može li Bog pronaći izlaz za tvoju situaciju?
 
Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu Boga svojega (Jona 2,2)