Kanaanka (Mt 15)

Danas sam razmišljao malo o ustrajnoj molitvi.

U Mt 15 imamo priču o jednoj tuđinki, Kanaanki.

Piše da je išla za Gospodinom i vikala.
Vjerovala je da je On Gospodin, Sin Davidov koji ima doći.
Ali On nije odgovarao niti riječi.
Je li se tebi dogodilo da se moliš i moliš, a Gospodin ne odgovara. Malo si zbunjen i pitaš zašto Gospodin, takav kakav je, ne odgovara?
Ova žena nije odustajala, ona nije prestajala vikati. Ne znamo koliko dugo je vikala ali očito je bila jako uporna, jer učenici više nisu mogli trpjeti njezino vikanje. Oni su počeli moliti Gospodina da je usliša, jer je vikala za njima i to im je smetalo.

Bila je toliko ustrajna da se na kraju „probila“ do Gospodina poklonila mu se i molila ga da je usliša.
Nije je obeshrabrio i neobičan, čak pomalo grub odgovor od Gospodina.
Ona kaže, kao i David, kao i Mefibošet: da, ja jesam samo pas. Svjestan sam svog duhovnog stanja i potpuno sam ovisan o tebi.
Nije lako sebe vidjeti u takvoj ovisnosti prema Bogu.
U principu, to je jedina prava vjera, ovisnost koja se ogleda u ustrajnosti.
Da li je prava vjera kad se netko moli i odustane?!
Ljubljeni, jeste li odustali od molitve?
Molio si i nije se ispunilo, nisi dobio odgovor i jednostavno si odustao. Je li to vjera?!
Gospodin želi da ustrajno molimo. To je zapravo djelo vjere, ne odustajati dok ne dobijemo odgovor, jer time pokazujemo da vjerujemo u Gospodina. Vjerujemo da je On prava adresa i da ne moramo tražiti niti jednu drugu adresu.