ponedjeljak, 26. srpnja 2010.

radujem se i veselim u tebi

Hvalit ću te Jahve
Svim srcem svojim
Ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i veselim u tebi
Pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Ps 9,1-2


Hvalit ću te Jahve, svim srcem svojim ...
Hvalit ću te, negdje prevode sa slavit ću te, negdje priznavati ću te. U riječniku kaže da se radi o priznanju i izjavi, radije nego o hvaljenju.
Jahve je ime za one koji imaju odnos s Njim, za one koji znaju da On jest onaj koji jest. Baš mi treba ovaj stih sada kad idemo na ulicu dijeliti traktate i knjige, govoriti ljudima o Bogu. Već vidim kako ljudi odmahuju glavom, govore da sam sekta, misle da sam budala. Moje emocije „pucaju“ i popuštaju pod tim pritiskom i sam se pitam – što ja to radim. I onda mi dođe ovaj stih – priznat ću te, hvalit ću te Jahve, svim srcem svojim. Ne sa pola, nego sa cijelim srcem. Ne želim igrati na dvije karte, biti prihvatljiv društvu, a privatno ipak vjerovati da si ti Bog. Želim da drugi lijepo misle i govore o meni, da ne trpim ljudski prijezir, a s druge strane, kad zatvorim vrata – onda sam kršćanin i imam pravo na sva obećanja koja si mi dao. To je tako jadno. Želim Bože svim srcem priznati: Da, ja vjerujem i volim Boga. Želim dati Bogu slavu. Pa neka misle o meni što god da misle. Neka me vidi tko god da me vidi. Svim srcem – jer Bog ne priznaje pola srca. Kako ćemo uopće priznati Boga s pola srca?! Pa sotona će nas isti čas satrat. Ili kako ćemo hvalit i slavit Boga s pola srca? Za pravo slavljenje je potrebno cijelo srce.

Ispovijedam sva čudesna djela tvoja ...
Koje je moje svjedočanstvo? Bio sam alkoholičar i preljubnik, a sada sam slobodan od toga, iako i dan danas tu i tamo padnem na tome?! Koma. To nije svjedočanstvo. Imam li ja uopće što za svjedočiti?! Ili je moj odnos s Jahvom samo puka religija, koja je nekada bila u obliku katoličke crkve, a sada je u obliku zajednice?
Jahve je pastir moj. Mogu li to reći? Da li sam iskusio njegovu ljubav i zaštitu? Jesam! Hallelujah! Mogu reći, mogu viknuti, jer je istina, jer sam doživio i živim da je Jahve, moj pastir. Poznajem ga i On poznaje mene. Ne oskudijevam ni u čemu. Čak što više, moja se čaša prelijeva. Na pašnjake zelene me vodi. Sve su staze Jahvine istina i ljubav za one koji ga se boje. O kako je dobro ići Jahvinim stazama. Kako blagoslovljeno. Nemam tereta na srcu. Čist sam ko suza. Hallelujah! Imam mir, imam radost i imam budućnost, a imam i sadašnjost. Na tihane vrutke, tamo gdje je ugodno, gdje je voda svježa i okrepljujuća me ti moj Bože vodiš. I zato te slavim. I zato želim govoriti da imam Boga kakvog nitko nema. Ne moram se napinjati i naprezati da bih svjedočio o tebi. Daleko bilo to od mene. Ja sam proživio i živim u tvojoj ljubavi i milosti – puna je zemlja tvoje slave kako jučer reče tvoja riječ.

Radujem se i veselim u tebi ...
Zašto danas ima tako malo kršćana koji se iskreno raduju i vesele u Bogu? Ima puno više onih koji se „bore“, kojima je teško, kojima nekako na licu čitaš neko nezadovoljstvo koje se tiče toga da im život nije po njihovoj volji. Nije to grč na licu koji se tiče neke opake bolesti ili neke iznenadne velike nevolje. Više je to grč koji govori: U mom životu nije po mojoj volji i to mi se nikako ne sviđa! Traže svoju volju i nikako da si ostvare ono što si žele i nekako su blago razočarani, mrvicu gorki i trun kritični. Taman toliko koliko je potrebno da bi im lice odražavalo da im je život narušio komociju koju bi si oni željeli.
Radujem se i veselim u tebi – gdje je ispunjenje ovog stiha. Da li je povezano sa stihom ispred? Da li je povezano s ovim „svim srcem“? Mislim, pola srca je za Boga, a pola srca je da ugodi mojim osobnim željama i planovima koji graniče s grijesima, ili su tu i tamo „preko granice“. Nemojmo se zavaravati, oni koji su s pola srca pred Bogom, ne mogu se radovati i veseliti u Bogu.


Pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Ovo je ime Božje koje je prvi put objavljeno jednom velikom slugi Božjem. Bio je umoran i iscrpljen nakon jurnjave za neprijateljem. Upravo je oslobodio Sodomce i Gomorce. Puno su trčali i jurili i borili se. Negdje oko 200 km. I sada je bio umoran. Nije ni znao da mu uskoro dolazi kralj sodome koji će ga iskušati riječima: uzmi si blago (ovdje se radilo o blagu dvije države - sigurno je riječ o dijamantima, zlatu, Mercedesima, Armani odjeći i sl.), a meni daj ljude. I u tom trenutku, kad je bio umoran i iscrpljen, pred kušnju, objavljuje mu se Svevišnji Bog – El Elion. I to preko svećenika Melkisedeka, kralja mira koji mu je donio kruh i vino. Kad je vidio Boga – ono što mu je nudio sotona je bilo smeće. Kad jednom vidiš Boga, shvatiš da je ono što sotona nudi smeće. Zato pjevam imenu tvome Svevišnji! I koliko puta sam doživio da onda kad mi je najpotrebnije, niotkuda se pojavi Melkisedek s toplim kruhom i najboljim vinom.

Zato želim pjevati, veseliti se i radovati u svom Bogu!

nedjelja, 18. srpnja 2010.

Covjek koji nema kontrolu nad sobom (Izreke 25,28)

Grad razvaljen i bez zidina
Takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom
Izreke 25,28
 
 
Grad razvaljen i bez zidina je strašna slika.
Upućuje na borbu i poraz.
Mjesto gdje bi ljudi trebali uživati i živjeti u miru je razvaljeno i opljačkano.
Sav onaj trud koji su ljudi ulagali da bi si napravili lijepe kuće, da bi ih lijepo uredili – sve to je sada uništeno, razvaljeno i opljačkano.
Nema zidina, svatko može preskočiti i raditi što ga volja.
Takvi gradovi koji su bez zidina baš privlače svake vrste nametnike. Brzo se pročuje – onaj grad nema zidina i onda svi navale na njega.
Čak i oni koji inače ne bi navalili.
 
Takav je čovjek bez vlasti na sobom – kaže Božja riječ.

ponedjeljak, 12. srpnja 2010.

Priblizite se meni ... (Jak 4,8)

Približite se Bogu ...
Kako se mi približujemo Bogu?
Što znači približiti se Bogu?
Kako se ja mogu praktično i konkretno približiti Bogu?
 
Braćo i sestre – ova riječ je jako dragocjena. Meditirajmo malo o ovome: Približite se Bogu!
To je zapovjed!
Bog nas zove k sebi.
Zove nas da priđemo bliže.
Nisi imao već mjesecima dobro tiho vrijeme  s Bogom– unatoč tome, Bog te sada zove da se smiriš pred njim i da mu priđeš bliže.
Obeshrabren si, klonuo si, razočaran si, nemaš nadu, ne vidiš smisao – Bog te sada zove da mu priđeš bliže.
Bog te želi utješiti, ali ne želi vikati. Moraš prići bliže da bi ga čuo.
Padaš na nekom grijehu ili si rob nekog grijeha – Božja riječ je: Približi se Bogu.
 
Dođi bliže, Bog te voli.
Narode Božji, priđi bliže svom Bogu.
Nismo pozvani da budemo daleko. Pozvani smo da kao pojas što prianja uz bedra, tako da mi prionemo uz Gospodina. Što će ti pojas ako ga nećeš koristiti da prione uz bedra.
Tako Gospodin želi da prionemo uz njega. Kao pojas.
 
Bog ne viče. Ali danas ove riječi – viču, zovu, traže.
Približi se meni, ja te volim.
Bog zna sve. Bog zna sve tvoje padove i razočarenja. Bog zna one najcrnje tajne o tebi.
Bog zna sva tvoja buntovništva.
I zove te da mu priđeš.
Ljubomorno čezne za nama.
 
Volim Boga.
Jer znate zašto? Zato što je prekrasan. Zato što je nastavak stiha – i On će se približiti vama.
Ovo je obećanje Ljubljeni.
Zamisli da trebaš prići Bogu, izmoliti ne znam koliko krunica, ispostiti dušu kroz neka hodočašća i onda će možda se On primaknuti tebi.
To bi bila katastrofa.
Svi oni koji poznaju Jahvu, znaju kako je veliko njegovo srce.
Znaju da je On ljubio svijet i poslao svog jedinorođenog sina ...
„... i On će se približiti vama.“
Ovo je obećanje, kad ispunimo naš dio, On će ispuniti svoj dio.
 
Zanimljivo da ne stoji: Bog će se približiti vama, a vi se onda približite Njemu.
Prvo stoji naša slobodna volja. Mi smo prvi na potezu. Bog je svoj potez napravio poslavši svog Sina.
 
O kad bismo spoznali da nemamo izbora. Da smo izbor već donijeli, onog dana kada smo predali svoj život Njemu, onog dana kad smo bili ispod križa. Kad smo vidjeli Njega, razapetog, mučenog i krvavog i kad smo shvatili da je to napravio za mene, za tebe.
Kad smo shvatili koliku bol je ponio, kad smo ga vidjeli slomljenog, popljuvanog i osramoćenog.
Tada smo otkupljeni i više nemamo prava na to da biramo hoćemo li se približiti ili ne.
 
Kad Bog zove sunce – sunce dođe.
Kad Bog zove zvijezde – one se poslušno sjate.
Kad Bog zove vjetar – neukrotiv i gord, on se utiša.
Kad Bog zove životinje – poslušno ulaze u arku kao da idu na najljepše polje, a ne u neki kavez gdje će biti 40 dana
Sada Bog zove nas ...
Što ćemo odgovoriti?
Tko se usuđuje oklijevati?!
Ali mi se Njemu ne približavamo samo zato što je On Onaj koji jest.
Nego zato što je On naš Otac nebeski.
Približite se meni – nemojmo oklijevati na ove riječi. Ustanimo, zavapimo, zazovimo – približimo se.

On mora rasti, a ja se umanjivati (Iv 3,30)

On mora rasti, a ja se umanjivati (Iv 3,30)
 
On mora ...
Kod nas u mnogim Biblijama stoji treba, ali zapravo je bolji prijevod – On mora. Jer ta riječ znači mora. Mora se dogoditi nužno po prirodi stvari. Još se spominje kad Gospodin kaže u Mk 8,31 – Sin Čovječji mora pretrpjeti. To je nešto što se moralo dogoditi. Da bismo mi bili spašeni. Tako je Bog odlučio. Isto tako i u ovom slučaju: On mora rasti!
 
... a ja se umanjivati
Ja, mene, moje – to se mora umanjivati. Umanjivati – smanjivati svoj utjecaj ili gubiti značaj u hijerarhiji je opis ove riječi. Ako želiš da On raste više nisi ti, tvoji planovi, užici i snovi u prvom planu. Nego On.
 
Koji je kontekst ovog stiha?
Učenici Ivana Krstitelja dolaze do Ivana i kažu mu: Svi trče za Isusom. Više ne idu za nama. Čak su bili malo ljuti i neke raspre su tu bile. Hej, stani, mi gubimo tlo, utjecaj, važnost. Zamisli koji udarac na ego Ivana i njegovih učenika.
 
Ivanov odgovor je: Tako treba biti. Tako mora biti. To je prirodno.
 
Kako se mi osjećamo kad pročitamo „On mora rasti, a ja se umanjivati.“
Znače li meni nešto te riječi?
Imaju li one neku primjenu u mom životu?
Da li je to proces koji se događa u mom životu?
Raste li Gospodin u mom životu?
 
Koji stav je imao Ivan Krstitelj!
On mora rasti.
Isto kao i kod: On mora pretrpjeti. To je Bog rekao i tako mora biti. Brda se mogu tresti, planine mogu nestati -  ali to se mora dogoditi. Nema izbora. Tako mora biti.
On mora rasti!
Kako to izgleda praktično kad On raste, a ja se umanjujem?
 
Ova riječ: On mora rasti, a ja se umanjivati, kuca danas na naše srce.
Bog nam želi govoriti. Ovo je aktualno.
Na nama je odluka hoćemo li „preskočiti“, „zaobići“ ili pustiti ovu riječ u srce.
On mora rasti. To je prirodno. Ako nije tako – na koljena! Molimo da Gospod preuzme uzde našeg života.
Pa i kroz to što ga tražimo da On vodi, da se On proslavi, da On vlada – kroz to se mi umanjujemo, a On raste!
 

nedjelja, 11. srpnja 2010.

Isplati li se moliti? (Husaj Arcanin, Davidov prijatelj - 2. Sam 15)

Ima li smisla moliti?
Čuje li Bog naše molitve?

Pogotovo kad nam je teško, kad smo u nevolji – isplati li se moliti?

Isplati! I te kako.
Kad mi počnemo moliti stvari se počnu događati. Neka čudna slučajnost, ali uvijek bude tako.

U 2. Sam imamo jako zanimljivu priču o tome kako se isplati moliti.

David je bio u velikoj nevolji. Njegov vlastiti sin se okrenuo protiv njega. Njegov najbolji savjetnik Ahitofel se okrenuo protiv njega. Njegov narod se okrenuo protiv njega.
Urota je bila sve jača a pristaša sve više. (2. Sam 15,12)

Umoran i slab, sada već u odmakloj dobi života, David bježi od kuće u neizvjesnost, u pustinju.

Ipak, ima jedna dobra stvar u tim velikim nevoljama. Iako se čini da sve propada, nekada se naš duhovni život baš u nevoljama obnavlja.

Tako piše da se David uspinjao na goru, išao je prema vrhu gdje se klanja Bogu.
I na tom putu se molio: Obezumi Ahitofelove savjete. David je znao da je Ahitofelova mudrost opasnija od tisuća ratnika.

David je iz slomljenog srca, iz peta, zaustio ovu molitvu.

Probaj zamisliti kako bi se osjećao na njegovom mjestu: vlastiti sin ti traži život, bježiš i sve je protiv tebe. Ne znaš što će sutra biti.

Kad molimo iz takvog stanja – Bog uvijek odgovara.

I nije se ni popeo do vrha brda, tamo gdje se klanja Bogu, a već je stigao odgovor na molitvu.

Znate kako je izgledao odgovor na molitvu?

Hušaj Arčanin. Prijatelj Davidov - To je bio odgovor na molitvu.

To je čovjek koji je osujetio Ahitofelov dobar plan. To je čovjek koji je bio veliko ohrabrenje za Davida. Kad su ga mnogi ostavljali, kad se činilo da David propada – ovaj čovjek je dokazao svoje prijateljstvo i lojalnost. To je čovjek koji je „stavio svoju glavu na panj“ poradi Davida.
To je čovjek koji je doslovno spasio Davida.

Kao odgovor na molitvu Bog je poslao Davidu prijatelja.

Isplati li se moliti?
I te kako!
Čuje li Bog naše molitve?
I te kako!

subota, 10. srpnja 2010.

Obratite se i zivite (Ez 18,31-32)

Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili
I načinite sebi novo srce i nov duh!
Zašto da umirete, dome Izraelov.
Ja ne želim smrti nikoga koji umre
Riječ je Jahve Gospoda.
Obratite se dakle i živite!
Ez 18,31-32

 
Ovdje imamo proroka Božjeg, Ezekiela.
I kao i svi drugi proroci božji kroz povijest, Ezekiel poziva na obraćenje. Kaže obratite se i živite!
Prijatelji, ovdje Bog govori čovjeku, ovdje Bog govori svom narodu. Poslušajmo što Bog govori svom narodu.
 
Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili ...
 
Odbacite ...
Riječ odbaciti se koristila za to kad uzmeš neki objekt i baciš ga daleko od sebe. Više nije kod tebe. Ova riječ nekada povlači sa sobom silu, moraš se namučiti da odbaciš od sebe, ali nekada ne zahtijeva silu. I uistinu, neke stvari koje su loše u našim životima možemo odgurnuti bez problema. Ali neke imaju korijen, povijest, naviku i potrebna je sila da bismo ih odgurnuli od sebe
 
... od sebe ...
Nije lako priznati grijeh. Nije lako povezati sebe s nedjelima, prijestupima i grijesima. Priznati: Da, JA imam problem. Trebam pomoć. Mi ne volimo biti u kontekstu grijeha.
 
... sva ...
Uvijek iznova u Božjoj riječi vidimo Božji karakter. Bog nije neki mlakonja koji se da prevariti. Ne možeš s njim igrati pola- pola kao u milijunašu. On traži sve. On traži da odbacimo, „zafrljacimo“ sva nedjela. Ne samo neka, pa će On biti zadovoljan. Bog traži potpuno obraćenje.
 
... nedjela ...

Ovdje za nedjela imamo riječ koja znači: svjesno kršenja puta pravednosti, prelazak preko crte, pobuna protiv božjeg autoriteta.
To je dobar opis nedjela.
 
... koja ste činili ...
Može se još prevesti koja ste griješili, kojima ste se bunili, kojima ste me vrijeđali. Ova riječ se koristila kad bi jedna strana agresivno prekinula odnos koji je bio između dvije strane. Zanimljivo – ova riječ je u izvorniku jedan od oblika riječi – pasha.
 
I načinite sebi novo srce i nov duh!

Čekaj malo! Pa zar ne kaže Bog da će On načiniti za nas novo srce i nov duh?! Zar nije On taj koji sve radi?! Mi samo trebamo stajati na mjestu i čekati na njega? Kad On bude htio da mi izađemo iz grijeha, mi ćemo izaći iz grijeha.
Takva razmišljanja sam čuo ne jedamput, nego više puta. Međutim, često puta, iza ovih pobožnih misli stoji nespremnost za obračun s grijehom. Nemam snage, to je jače od mene i slične izjave nisu u duhu Boga, nego u duhu čovjeka koji ljubi grijeh i ne želi ga ostaviti.
Jasno je da bez Boga ništa ne možemo i da On nije poslao svog Sina nitko ne bi vidio raj. Jasno je da nanovo rođenje dolazi od njega, a ne u sili i mišici čovjeka.
Međutim, čovjek ima odgovornost i to jasno vidimo na ovom mjestu. Bog nije neki nasilnik koji ljude tjera živjeti protiv svoje volje. Ako netko toliko ljubi grijeh da ga ne želi ostaviti, Bog će ga prepustiti grijesima i požudama.
Za božje djelovanje je potrebna naša odluka. Nemojte zanemariti ovaj stih, prijatelji. Bog želi dati novo srce i nov duh, ali na nama je da se okrenemo i vratimo k njemu.
Ono što iznenađuje je izjava: Načinite sebi novo srce i nov duh. Kao da smo mi ti koji mogu načiniti novo srce i nov duh. Ipak, znamo, Bog od nas ne traži nikada nešto što mi ne možemo.
Riječ načiniti se može prevesti i s: napraviti, steći, izgraditi, zaraditi, žrtvovati – to su sve glagoli koji su povezani s akcijom, a ne s izgovorima. Nemoj se izgovarati nikada! Srce i duh su iznutra, u tebi i tu se trebaju donijeti neke odluke. Bog ih ne želi donijeti umjesto tebe. Bez volje i želje s tvoje strane, Bog te neće siliti na puteve pravednosti, niti će ti dati snagu za pobjedonosan život.
 
Zašto da umirete, dome Izraelov.
Ja ne želim smrti nikoga koji umre

Ovdje vidimo božje srce. Pogledajte i vidite kakav je Bog. Koje su njegove želje i putevi s nama.
Zašto da umirete? Zar je to što te odvaja od Boga uistinu vrijedno? Toliko vrijedno da je bolje od mira, radosti, sigurnosti, sreće, blagoslova?
Dome Izraelov – kućo Izraelova, božji narode, narode među kojem želim prebivati. Ja želim biti s vama, kao što čovjek ima dom i želi živjeti u svom domu. Zašto me tjerate svojim lažima, prevarama, požudama, grijesima od sebe?
 
Ja ne želim smrti ili ja nemam zadovoljstva u smrti onih koji umiru. Nema zadovoljstva – Bog. Zar je moguće da onda pravo zadovoljstvo može imati čovjek na takvim putevima? Tko nas to laže i vara prijatelji, da oni putevi na kojima nema Boga ima zadovoljstva?
 
Obratite se dakle i živite!
Ova riječ – obratite (shuv) znači vratite se s mjesta s kojeg ste krenuli. Kao onaj izgubljeni sin u Lk 15 koji je lijepo ustao i krenuo na dalek put s kojeg je došao. Zar bi mu išta koristilo da je samo pričao: pogriješio sam, ovo ne valja, kriv sam. Ne, on je ustao, i krenuo natrag. Dug put je prešao od Boga, sada se vraća dugim putem k Bogu. Netko prijeđe kratak put, netko dug, ali i jedan i drugi moraju proći put natrag. Neki misle da mogu biti s Bogom a da se ne vrate, da se ne okrenu. Da mogu ići putevima laži, nepravednosti, grijeha i biti s Bogom. Ne možeš biti u svinjcu s Bogom. Ne ide jedno s drugim. Nemoj se samozavaravati. Možeš ići u crkvu svaki dan po 100 puta, ako je tvoje srce u svinjcu – izvanjski obredi pobožnosti ti neće pomoći.  Bog traži srce. Cijelo srce. I obećava život. Snagu i pobjedu.
 
 

četvrtak, 8. srpnja 2010.

Gospod mi je svjetlost i spasenje (Ps 27)

Gospod je moje svjetlo
I spasenje moje
Gospod je bedem života mojega
Pred kime da strepim?
 
Super mi je kad David počne ovako svoje pjesme.
Često je znao početi sa: ne mogu više, svi me progone
 
Sada pjeva Gospod je moje svjetlo, moje spasenje, moj štit – koga da se bojim, pred kime da strepim
 
Kad navale neprijatelji na mene, past će i posrnuti.
Ma neka ih je i cijela vojska (David je to doslovno doživio) – ja se neću bojati jer si ti samnom. A ti si jači od cijele vojske.
Ništa mi ne mogu. Ti ih otpušeš ko prah i pijesak.
 
Znam da ćeš me ti sakriti u sjenici.
I stvarno, Šaul uđe u istu pećinu u kojoj je bio David, ali ga nije našao.
 
Gospod je moje svjetlo, moje spasenje, bedem, štit – nitko mi ništa ne može.
On je samnom i za mene, a meni je to najvažnije
 

ponedjeljak, 5. srpnja 2010.

prvine (Izr 3,9-10)

Časti Jahvu
Svojim blagom
I prvinama svega svojeg prirasta.
I onda će tvoje žitnice biti prepune
I tvoje kace će se prelijevati.
 
Izreke 3,9-10
 
 
Časti Jahvu ...
Što znači častiti? Ova riječ u izvorniku ima veze s težinom i mogla bi se prevesti kao: dođi težak pred Jahvu. Ponesi nešto sa sobom što možeš dati. Častiti u principu znači davati nešto što imaš nekome koga cijeniš. To radiš da bi tome drugom ugodio.
Božja riječ nas potiče na to da iskazujemo čast Bogu. Ne samo Bogu, nego ovdje piše Jahvi. To je ime božje za one koji ga poznaju, za one koji imaju s njime odnos.
Bog je Bog koji daje i on svoju djecu uči davati. Ne želi da su skučena srca. Škrti.
 
Svojim blagom...
Svojim ... Bog nikada ne traži nešto od nas što nemamo. Koliko imamo –imamo. I to što je naše, ma koliko to malo bilo, s tim možemo častiti Jahvu.
U jednom engleskom prijevodu ovde prevodi blago sa "substance". S onim što je vrijedno, bitno.
 
 
I prvinama svega svojeg prirasta ...
Ovdje imamo možda ključnu riječ – prvinama. Prvim plodovim. Ne drugim niti trećim, nego prvim.
Koje mjesto zauzima Bog u mom životu?
Ima samo jedno koje mu priliči.
Što će Bogu prvine?!
Dobro pitanje.
Znate što se događalo s tim prvinama?
Bog ih je davao svojim slugama kojima je On sam bio baština – Levijevcima.
Brojevi 18,12: Najbolje od novog ulja i najbolje od novog vina i žita – prvine koje se prinose Jahvi – predajem tebi. Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji što se budu donosili Jahvi, neka budu tvoji“ – reče Jahve Aronu.
To je naš Bog Jahve, Ljubljeni. On časti one koji njega časte, one koji Njemu služe. Nikome ne ostaje dužan. Plati ono što naruči – kako bi to rekao Bill Mac Donald.
 
Časti Boga svojim blagom i prvinama svojeg prirasta - Taj Bog stalno nešto traži – rekli bi oni koji ne poznaju Boga.
Žanješ tamo gdje nisi sijao- rekao bi zli sluga.
Bog me tlači, stalno nešto traži - I to ne bilo što, nego prvine. Nije zadovoljan s drugim razredom.
Takvi ljudi dođu do te točke -stanu i odu. Odu od Boga daleko, daleko …
Jer im se Bog ne sviđa. Doživljavaju ga kao nekoga koji uzima.
Nikada ne dožive drugi dio stiha. Nikada ne upoznaju Boga.
Ne žele biti poslušni. Oni nemaju odnos s Bogom, za njih je sve to religija, jednosmjerni odnos, ja dajem –on prima. Nema dvosmjerne ceste. I zato oni „ne voze“ tom ulicom.
Ipak, postoje ljudi koji poznaju Boga, koji znaju da je odnos uvijek dvosmjeran. Oni koji znaju da je Bog prije svega onaj koji daje, koji stvara, koji je dobar. Za njih vrijedi – „tada“ ili „onda“.

Naime, „tada“ ili „onda“ kad častimo Boga, kad smo na Njegovim stazama, kad smo u poslušnosti – onda On otvara vrata blagoslova.
To vrijede za one koji kad čuju „časti Jahvu“ – bivaju poslušni. Ne prave se da ne čuju. Ne dolaze „lagani“ pred njega, ne donose mu neke ovce jalovice ili neke drugorazredne plodove.
Ja častim one koji mene časte!
 
I onda će tvoje žitnice biti prepune
I tvoje kace će se prelijevati.
Prepune …, prelijevati - naš Bog je bogat. I nije škrt. Ovo je obećanje koje slijedi one iz prethodnog stiha. Hoće li Gospodin održati ovo obećanje ako ispunimo prethodni stih. Hoće li Onaj koji ne može lagati, stati iza svoje riječi?
U ovom svijetu vrijedi pravilo: Ako štediš, možeš očekivati da ćeš imati. Kod Boga - ako ga častiš prvinama.

Tko bi rekao da prepune žitnice i kace koje se prelijevaju imaju svoj korijen u „časti Jahvu“

 

nedjelja, 4. srpnja 2010.

Sve sam izgubio! Job 19,25-27

Da Bog da imao pa nemao – kažu da je to najgora Židovska kletva.
 
Upravo to se dogodilo Jobu.
Sve je imao.
I onda je sve izgubio.
I sada leži u čirevima.
I sada ga njegovi prijatelji optužuju
Svi misle da mora imati razlog zašto je upao u takvu nemilost. Da ima neki tajni grijeh.
Čak mu i žena zvoca.
On sam ne razumije zašto je to sve Gospodin dopustio.
Vjera mu se lomi.
 
Ipak, iz njega dolazi glas vjere i kaže:
 
Ja znadem dobro:
Moj izbavitelj živi
I posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim k sebi će me dići
Iz svoje ću puti vidjeti tada Boga
Njega ja ću kao svoga gledati
I očima mojim neće biti stranac:
Za njime srce mi čezne u grudima.
Job 19,25-27

 
 
Prijatelji, ove riječi je Job rekao dok je gledao u svoje čireve. Dok je na njemu bila rastrgana odjeća.
Gledao je ruševine svog života. Grobove svoje djece.
 
Ali što drugo, unatoč okolnostima, da vjera kaže nego:
Ne razumijem ovo što mi se događa niti zašto je to Gospodin dopustio.
Ali jednu stvar znam i to jako dobro. Moj spasitelj živi.
 
To je vjera Ljubljeni.
 
Moj izbavitelj živi.
I On je pobjednik. Njegova je zadnja.
I mojim očima neće biti stranac.
Za njime mi srce čezne u grudima.
 
Ako nam netko može biti primjer, onda je to stvarno Job. U takvoj situaciji on kaže: Srce koje mi je  ugrudima čezne za mojim Izbaviteljom.
 
To je vjera Ljubljeni.
 
 

petak, 2. srpnja 2010.

Dokle ću patiti Gospodine?

Psalam 6
David je u problemima. Zanimljiv čovjek je bio David, stječem dojam da je stalno bio u nekim problemima.
David veli: Iznemogao sam. Dršću kosti moje. Duša mi je duboko potresena. Iznemogoh od jecanja. Svoju postelju plačem zalijevam. Od jada i muke ne mogu spavati.
 
I David pita: Dokle Gospodine? Dokle ću tako?
 
Pitamo li se mi nekad to pitanje: Dokle? Koliko dugo još?
 
Kad smo iznemogli, kad plačemo, kad ne možemo spavati – na koja vrata mi kucamo da bismo riješili naše probleme? Što mi poduzimamo?
 
David je kucao na prava vrata.
Obraćao se Bogu.
On vjeruje da je izlaz iz problema molitva. Iako su oko njega loše okolnosti, iako ga pritišću sa svih strana, on zna da je Bog dobar i moli: spasi me radi svoje dobrote. Radi svoje milosti.
 
Zanimljivo na što se David poziva ovdje. Znao se David pozivati i na svoju pravednost, ali sada je u nevolji, možda baš i zbog toga jer vidi da nije pravedan, ne znamo. Ali znamo da se sada ne oslanja na sebe i svoju pravednost, nego na Boga. Ovo je dobra platforma za dolazak Bogu. Ne na temelju naših sposobnosti, nego na temelju tvoje dobrote i milosti ti dolazim, ponizno, razoružan.
 
David pristupa Bogu po vjeri: jer Jahve je čuo moj plač. Jahve je čuo moju molbu. Jahve je primio moju molitvu. To su tri izjave koje daje David u ovom Psalmu.
On stvarno vjeruje da ga Bog čuje.
David vjeruje da mu Bog može pomoći kod njegovih neprijatelja. Kod njegoviih problema. Vjerujemo li mi to? Može li nam Bog pomoći na poslu, u obitelji, u zdravlju – u našim problemima?!
Psalam počinje s: Nemoj me karati u svojoj srdžbi. A završava sa svojevrsnom proklamacijom pobjede nad neprijateljima. Bog je za mene. Odstupite moji neprijatelji, jer Bog je samnom. On čuje moje molitve. On je dobar.
 
U nevolji se mogu moliti Bogu i očekivati pomoć.
To su vrata na koja trebam kucati kad sam u nevolji. Spasi me jer si dobar, spasi me poradi svoje dobrote. To je način na koji je David molio.