Zazovi me (Jer 33,3)

Zazovi me
I odazvat ću ti se
I objavit ću ti velike i nedokučive tajne
O kojima ništa ne znaš
Jer 33,3
 
Ovo mi je jedan od omiljenih stihova. Uvijek me iznenadi koliku ulogu ima molitva u razumijevanju Pisma, u poznavanju Boga.
Nekako kao da sve ono dobro ima korijen u molitvi.
Najvažniji pokreti misije i obnove crkve su začeti u molitvi.
Izak, Jakov, Josip, Samuel, Samson, Ivan Krstitelj sve su to ljudi koji su "začeti" u molitvi.
Iz neplodnosti se pojavio vapaj, krik koji se popeo do neba i otvorila su se nebesa, otvorile su se utrobe i rodili su se ljudi koji su bili nositelji obećanja, obnovitelji i lideri.

Ovo je poticaj na molitvu, braćo i sestre, ovdje nas sam Gospod motivira da ga zazovemo. Ovo je riječ koju je Jeremija primio u zatvoru. Očigledno je bio obeshrabren i nije vidio smisao svog bivanja u zatvoru. Ali Gospod ga motivira moliti. S obećanjem da će se odazvati. S obećanjem da će mu otkriti tajne o kojima nema pojma.
 
Možda se ti osjećaš kao Jeremija, obeshrabreno i jadno. Možda si u nekoj vrstu zatvora iz kojeg ne možeš izaći. Možda je tvoja molitva posustala, glava klonula.
Ako je tako, onda ove riječi neka te ohrabre, neka te okrijepi ovo obećanje: Zazovi me i odazvat ću ti se. Objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš.

Što napraviti u tjeskobi? (Ps

Što napraviti u tjeskobi?
Kad nas „stisne“ sa svih strana?

Kad nam se ne mili ići na posao?
Kad dan ispred nas izgledao kao snježna lavina koja će nas pregaziti?

U tjeskobi ... kaže psalmist u Psalmi 118.
Svi poznajemo osjećaje tjeskobe – kad nam je „tijesno u ovoj koži“. Kao u filmu: Tesna koža.
Što tada napraviti?

U tjeskobi zazvah Gospoda ...
Neki uzimaju praxiten, neki alkohol, a mi zazivamo Jahvu Gospoda.
Koji dobar savjet, kad si u tjeskobi zavapi, poviči Jahvi Gospodu.

Što se događa kad mi zavapimo Jahvi?
I On me usliša – kako prekrasno – On me usliša.
Braćo i sestre, naš Bog nije gluh!

Kako me je uslišao?
... izvede me na prostrano mjesto.
Na pašnjake zelene, na tihane vrutke.
Hallelujah!
Hallelujah!
Hallelujah!
Slava našem Bogu.

Kad smo u tjeskobi i kad zavapimo – on će nas uslišati. On nam onda neće filozofirati: Zašto nisi radio onako kako sam ti ja rekao, ili zar ti nisam rekao i sl.

Ne, On će nas uzeti za ruku i odvesti na mjesto gdje nema tjeskobe, gdje je prostrano mjesto. On će reći svojim slugama: Brzo, donesite nove haljine, pečatnjak, koljite ugojeno tele i donesite ono vino što ga čuvam za posebne prilike – ovo je dan fešte, ovo je dan u kojem se trebamo radovati. Jer sin mi se vratio ...

Iz tjeskobe zazvah Gospoda
Gospod me usliši i izvede na prostrano mjesto.
Ps 118,5

Radujmo se ovom danu (Ps 118,24)

Ovo je dan koji stvori Gospod,
kličimo i radujmo se u njemu!
Ps 118,24

Zašto u Bibliji više puta piše da se radujemo?
Zašto ne piše da mrmljamo i gunđamo?
Očigledno, skloni smo zaboravljati što sve imamo, skloni smo mrmljati i zbog najmanje sitnice.

Prijatelji, ovo je Riječ od Boga:
Radujmo se u ovom danu!
Radujte se, ponavljam vam radujte se - veli Pavao, dok okovi zveckaju na njegovoj ruci.

Pa kako se i ne bi radovao?
Bog koji je stvorio nebo i zemlju je zaljubljen u nas!
Mi smo njegov narod, njegova najmilija baština.
Mi smo njegova zaručnica, u njegovim očima nema ljepše.
Ne želim se radovati samo onome što je Bog učinio za mene.
Želim uživati u tome kakav je Bog.

Izmoliti od Boga - (1. Sam,1)

O Ani čitamo u 1. Samuelovoj.

Čitamo da nije mogla imati djece.
Čitamo da je bila tužna, da je plakala i nije htjela jesti.
Čitamo da su kao obitelj išli godinu za godinu pokloniti se Bogu.
Tamo su bili zločesti Elijevi sinovi Hofni i Pinhas koji su ocrnjivali ime Gospodnje pred narodom.
Ipak to nije spriječilo Hanu vjerovati u Jahvu Sebaota, Bog nad svim vojskama. Boga nad svim silama, pa čak i nad njezinim problemom – neplodnošću.

Njezina suparnica ju je stalno provocirala i ponižavala, zato što nije imala djece.
Kako se osjećala Ana možemo samo zamisliti.
Bog je dobar, ja se molim, a opet mi ne daje djece, a i ova Penina me stalno ponižava. Je li Bog stvarno dobar, je li Bog stvarno može meni pomoći?
Ovo je medicinski problem, sve smo pokušali i ne ide.
Zašto Bog ne čuje molitve?

Da li je Bog dobar?
O i te kako! Bog je jako dobar, pun ljubavi i milosti.
Da li Bog može?
Naravno, pa one je Sebaot, Jahve nad svim vojskama, njemu je sve moguće!
Ali zašto onda ne uslišava?

I tako je Ana bila boj vjere.
I u vjeri naučila jednu lekciju: kako od Boga nešto izmoliti.
Kako se uhvatiti za riječ Božju, za njegov identitet, za njegov karakter, kako se „probiti“ do njega.
Kako izmoliti – ona je to naučila kroz suze, kroz godine.
To nije lekcija koja se uči preko noći.

I došla je pred Boga, molila se srcem, jer Bog sluša srce, ne usta.
Zavapila je tako da je izmolila. Samuel, znači izmoljen. Tako je dala ime sinu kojeg je dobila.

Kao da je čitala Heb 4,16 u tihom vremenu:
Pristupajmo dakle smjelo (hrabro, odvažno) prijestolju milosti
Da primimo milosrđe i nađemo milost
Za pomoć u pravi čas.
Heb 4,16

Kažu da ova riječ hrabro u ovom stihu znači: otvoreno, bez oklijevanja i kolebanja, bez straha.
Tako je pristupila Ana, uzdajući se u to da Bog sjedi na prijestolju milosti, prijestolju s kojeg se slijeva milost. Kao kad staviš puno vruće čokolade na sladoled pa se ona prelije po cijelom sladoledu. Naš Bog je takav, braćo i sestre.

Ana je izmolila Samuela („Izmoljen“).
Znamo li mi izmoliti braćo i sestre?
Ima li među nama ljudi koji će hrabro pristupiti prijestolju milosti?
Ima li među nama ljudi koji se neće pomiriti s neplodnošću? Koji neće biti mlaki, ravnodušni i rezervirani? Nego koji će, kako bi rekao naš ministar zdravstva Milinović „puknuti po boku“ dok god ne izmole.

Neka bismo slijedili primjer Ane koja se nije pomirila s neplodnošću. Koja se uzdala, koja je hrabro pristupila prijestolju milosti s vjerom da Bog sjedi na prijestolju milosti, a ne škrtosti, i koja je vjerovala da Bog daje. Naš Bog je, braćo i sestre, Bog neba ali i Bog zemlje. On vlada, njegova ruka nije kratka i slaba.

Slava njemu u vijeke vijekova.
Želim danas svim srcem pjevati svom Gospodu a neka drugi misle da sam lud, ali ja znam da je On Jahve Sebaot, nad svim vojskama, vladar neba i zemlja.
O želim pjevati, svim srcem.

jer sam bijedan i ubog (Ps 86,1)

Prigni uho svoje Jahve i usliši me,
Jer sam bijedan i ubog.
Ps 86,1

Ovdje vidimo kako je David molio. Ratnik, pastir, kralj, čovjek po božjem srcu.
Vidimo kako je tražio Boga. Prigni uho svoje. Ove riječi sigurno nisu izgovorene kad je David bio u nekom emocionalnom oduševljenju. Ali vidimo da je molio i onda kad mu je bilo teško.
Tražio je uslišenje, nije molio tek tako. On je vjerovao da Bog može uslišati molitve.

Jer sam bijedan i ubog – čekaj malo. Pa zar on nije bio kralj. Kako sada bijedan i ubog?!
David je bio kralj a ovdje vidimo da misli o sebi da je bijedan i ubog. Kako mi mislimo o sebi?
Kad smo zadnji put došli pred Boga kao bijedni i ubogi?
Ovo ubog se može prevesti kao: „u potrebi“, siromašan, onaj koji nema.

Nemam Bože i zato dolazim pred tebe. A vjerujem da ti imaš. I vjerujem da si ti dobar, da me voliš i čuješ moje molitve.
I kao ona prosjakinja u Sarajevu nauči me biti uporan. Ona je vidjela da ja imam novaca i nije me pustila dok joj nisam dao novce. Daj da i ja tako dolazim k tebi, jer znam da mi ti možeš pomoći.

Neka bi moja molitva išla prema tebi i onda kad nisam raspoložen, kad sam loše volje, kad mi se ne da. Onda kada se ti trebaš sagnuti kako bi čuo. Ali sagni se, usliši me, trebam te, jer ja sam bijedan i ubog. Otkloni od mene bilo kakvu nadobudnost, oholost i nadimanje. Neka bih bio svjestan koliko si mi potreban i neka bi me svi problemi slomili, a ne otvrdnuli.
O da, neka bih se osjetio bijedan i ubog jer ti si blizu onima koji su slomljena srca (Ps 34,19)

dsan za danom (Ps 63,19)

Blagoslovljen Gospodin
Koji nas dan za danom nosi
Bog spasenja našega
Ps 68,19

Blagoslovljen Gospodin ...
Njemu pripada slava, sila i čast. Veliko je i sveto njegovo ime. On je dobar, pun nježnosti i milosti.

Koji nas dan za danom nosi ...
Gospodine, ti nisi Bog kojeg ljudi nose. Ti si Bog koji nosiš ljude. Iskusio sam to u svom životu. Bilo je dana kad si me nosio i nisam osjećao da na putu ima kamenja o koje se spotiče. Dan za danom kaže tvoja riječ. Želim danas iskusiti da me nosiš. Hvala ti na ovom obećanju, dan za danom nas nosiš. Nije jednom u godini, mjesečno ili tjedno. Dan za danom. Trebam danas da me nosiš. Noge su mi otežale. Ti si uskrsnuo, ti si živ, ti si za mene realnost. Nisi daleko. Ponesi me danas, daj da se odmorim na tvojim leđima i rukama. Prenesi me. Tu je glavna razlika između onih koji se pouzdaju u tebe i svih drugih. Ti držiš svoju riječ. Ti dan za danom nosiš

Bog spasenja našega
Bog spasenja, ne bog religije, pravila, zakona, tereta, nego Bog koji nosi, koji spašava. Kako i ime Isus znači – Onaj koji spašava. Bog spasenja mog

Izlaz Ps 68,20

Naš Bog jest Bog spasenje
I od Gospodina su, Gospodina
Izlazi od smrti
Ps 68,20
 
Naš Bog = Bog spasenja
Spasenje od čega?
Odgovor: od vječne propasti, suda, kazne, pakla, patnje
Je li bi volio se cijelu vječnost družiti sa đavlima i sotonom u paklu?
Trebaš se sjetiti da to duguješ svom Bogu koji je Bog spasenja.
Ali i od grijeha. Bog je slomio moć grijeha u našim životima.
Već sad, na ovoj zemlji Bog nam daje snagu da slomimo moć grijeha. Ovdje se ne radi o volji, nego o vjeri.
Ima li što ljepše nego kad na brdu iznad doline u kojoj si se borio s grijehom digneš zastavu na kojoj piše: Moj Bog je Bog spasenja i s njim sam pobjednik.
 
Exit – to je kod Boga.
Znaš ono kad si u nekoj velikoj zgradi i tražiš izlaz i onda vidiš exit i odahneš jer si našao izlaz.
Izlaz, kad ti se čini da izlaza nema – nalazi se kod Boga.
Koje ohrabrenje mi je danas bio ovaj stih. Stao sam kod njega i nisam se maknuo. I ne želim se maknuti. Neka me danas cijeli dan hrabri i tješi.
 
Moj Bog je veliki i nitko nije kao on.

Ps 63,3 Ljubav je tvoja bolja od života

Bože, ti si Bog moj
Zarana ću te potražiti
Za tobom žeđa duša moja
Za tobom žudi tijelo moje
U zemlji sušnoj
Iscrpljenoj i bezvodnoj.
Tako sam u svetištu gledao tebe
Da bih vidio tvoju silu i slavu tvoju
Jer je tvoja ljubav bolja od života
Moje će te usne slaviti.
Ps 63,1-3 

Bože (Elohim) , ti si Bog (El') moj – ovo je David izgovorio ne onda kad mu je išlo sve po loju, nego kad je bježao niti kriv niti dužan. U trenutku kad nije razumio sve ono što se događa oko njega. Ovo je izgovorio u pustinji. Neka bi naš Bog bio naš Bog ne samo kad smo na zelenim poljanama, nego i onda kad smo u pustinji.
 
Zarana ću te potražiti – baš u pustinji najviše trebamo Boga. Baš u pustinji nam je najpotrebniji izvor žive vode.
 
Za tobom žeđa duša moja – a za čim drugim?! Kuda da idemo? Onaj koji je upoznao, ali stvarno upoznao Boga zna da je sve drugo manje vrijedno. Materijalizam i mammon ti ne mogu nasititi dušu.
 
Za tobom žudi tijelo moje – da naša duša traži Boga, to bi trebalo biti manje više jasno, ali tijelo?! Da, cijelo naše biće neka bi se okrenulo Bogu.Bog je veličanstven i pripada mu cijela duša i cijelo tijelo. Inače ćeš cijelo vrijeme biti podijeljen.
 
U zemlji sušnoj, iscrpljenoj, bezvodnoj – o neka bi nam se otvorile oči. Što mi vidimo kad pogledamo oko sebe? Raj? Prekrasno mjesto na kojem možemo uživati? Ili mjesto na kojem žive ljudi koji su odbacili svjetlo i izabrali tamu? Nemojmo se samozavaravati. Kakva uopće i može biti zemlja na kojoj žive ljudi koji su odbacili Boga i svojim djelima ga niječu. Koji su nominalni (ili čak više niti nominalni) vjernici?  I unatoč tome što ljudi više vole tamu nego svjetlo, Bog im daje kišu, sunce i toliko prekrasnih stvari. Neka bi nam se otvorile oči i neka bismo vidjeli prave realnosti. Ova zemlja je daleko od Boga i treba joj izvor žive vode.
 
Tako sam u svetištu gledao tebe, da bih vidio tvoju silu i slavu tvoju – tražim te da bih te vidio, da bih vidio tvoju slavu i silu, tako kaže David u pustinji. David je tražio Boga. Zanimala ga je slava i sila Božja. David nije bio nezainteresiran, ravnodušan, mlak. On je tražio. Odvojio je vrijeme i otišao u svetište, mjesto koje je odvojeno od grijeha. Mjesto gdje je mir. Gdje vrijeme teče sporije.
 
Zašto David traži takvim žarom Boga? Zašto u pustinji ne traži vodu nego Boga?
Jer je tvoja ljubav bolja od života. Slava Bogu. David je otkrio da je bolja ljubav božja od života, od vode, od komfornog života kralja. Bolje je imati velikih problema i nevolja i biti s Bogom, nego živjeti jedan udoban i miran život – bez Boga. Ljubav je tvoja bolja od života – to je bilo spoznanje, iskustvo koje se utkalo u Davida. Zato je tražio od ranog jutra. Zato je njegova nutrina vapila.
 
Postoje ljudi koji ne traže Boga. Zašto? Jer ne poznaju da je njegova ljubav bolja od života.

Korinćani i njihov identitet

Korinćani su bili crkva koja je imala puno problema.

Svađali su se, bludno su griješili, oholili su se, odbacivali su Pavlov autoritet. Baš da se čovjek zapita jesu li oni uistinu crkva Božja.

Kako takvu crkvu pridobiti za svet život?

Pavao u više navrata podsjeća Korinćane da su dobili Duha:
1. Kor 2,12 - A mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da bismo znali što nam je Bog podario.
Vaš unutarnji identitet se promijenio –to je ono što Pavao govori.

1. Kor 3,16 Ne znate li da ste hram božji? Jer je svet hram božji a to ste vi.Sjetite se da ste hram Božji. Trebate znati da ste vi hram svetog Boga. Kako se onda možete ponašati kao prije kad niste poznavali Boga?!

1. Kor 5,7 Očistite stari kvasac da budete novo tijesto kao što i jeste beskvasni, jer je i Pasha naša, Krist žrtvovana.
Ovdje Pavao kaže, ta bludnost, to je djelo starog čovjeka, to je vaša prošlost, ne ide uz vašu novu narav.

1. Kor 6,15 - Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi?
Naša tijela pripadaju Kristu, ako nas je on otkupio na križu.

1. Kor 6,19 Ili zar ne znate da je tijelo vaše hram Duha svetoga u vama kojega imate od Boga te niste svoji?
Kupljeni ste otkupninom, niste više svoji


2. Kor 6,16 - vi ste hram duha svetoga
Ove činjenice su trebale utjecati na ponašanje Korinćana. Ove spoznaje o identitetu su trebale sve promijeniti. Zamisli da si svinja, živiš u svinjcu. Odjednom postaneš čovjek. I dalje si u svinjcu i živiš kao i prije. Ali, tvoj identitet se promijenio i sada trebaš izaći iz svinjca i početi se normalno ponašati i raditi kao čovjek.
Zašto? Pa, jer nisi više svinja.

Pavao bi rekao: Pa zar da mi, ovakvi kakvi jesmo ostanemo u grijehu da bi milost izobilovala?! (Rim 6,1)

Ove riječi se, da ne bi bilo zabune, ne odnose na "svinje koje su ostale svinje, a samo misle da su ljudi". Svinja ostaje svinja i paše joj blato.
Ove riječi se odnose na one koji su nanovorođeni. Samo takvima više ne paše valjanje u blatu i smrad svinjca. I ovo je poziv za takve da se sjete tko su i što su i da proslave Boga u svojem tijelu.

Mjedena vrata i željezni zasuni (Ps 107)

Psalam 107 je pun utjehe i pokazuje koliku moć ima molitva.
 
10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, Strašno je kad je narod Božji u mraku i tmini, Poražen, sputan bijedom i gvožđima. Ovo gvožđa se može odnositi na svašta, ali svatko od nas najbolje zna što je gvožđe (željezo) u njegovom životu. Zašto narod Božji sjedi u tmini i sputan je bijedom?
 
11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. Bili su tvrdoglavi prema riječima božjim! Bog kaže nemoj! A oni unatoč tome to rade. Bog kaže: Učini to! A oni unatoč tome to ne rade. To znači biti tvrdoglav. Biti neposlušan. Prezreli su naum Svevišnjega. Svevišnji, ali ne viši i od tvrdih glava svoga naroda, ima plan za svoj narod, ali narod ne mari. Na zanimaju ga njegovi putevi i planovi. Oni imaju svoje planove i puteve.
 
 
12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Bog je pravedan. Često puta mislimo kako je Bog milostiv i pun ljubavi. To je istina i to smo razumjeli i proživjeli. Ali ne smijemo zaboraviti da je Bog pravedan. Jako je važno da narod božji ne izgubi iz vida da Bog nije samo milostiv, nego i pravedan. Onda će biti više strahopoštovanja prema Bogu. Onda će biti više ozbiljnosti. Onda ćemo Bogu na taj način dati slavu, da ga ozbiljno uzimamo i ne želimo se igrati s njim. Bog je pravedan, zato im je srce skršio patnjama. Odnosno, zakoni koje je Bog postavio su ih skršili. Onaj koji krši zakone koje je postavio Bog mora snositi i posljedice prijestupa. Tek onda kad nastupi kriza vidimo stvari u pravom svjetlu. Nema nikog. Samo svinje i njihov smrad. To je izgubljeni sin dobro upoznao. Zato se i vratio Bogu, jer mu je srce bilo skršeno patnjama, a nikoga nije bilo da mu pomogne. Nemoj se varati prijatelju, ako prkosiš riječima i planovima Svevišnjeg – onda ćeš posrtati i neće biti nikoga da ti pomogne.
 
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
Obožavam ove zaokrete. Molitva sve zaokreće. Sve mijenja. Ustat ću i poći svome ocu, priznat ću svoj grijeh, moliti za oproštenje – to sve mijenja. Mjedena vrata se razbijaju, oblaci se miču, sunce se probija. U životu pojedinca, u životu crkve, u životu nacije.
Neka bi nas Gospodin naučio vapiti u tjeskobi. Neka bismo doživjeli da je On pomoćnik spreman u nevolji. Neka bismo doživjeli da On ima snagu istrgnuti nas od svih nevolja, iz carstva tame. Nema te sile iz koje nas On ne može „istrgnuti“. Slava Bogu na tome. Ako si u mraku, Bog ima za tebe put. On te može izvesti iz mraka jer On je svjetlo koje svijetli u tami i koje tama ne može obuzeti. On raskida okove tame. Poznajem ljude koji su bili u ropstvu, okovima alkoholizma, droge, pornografije, egoizma i Bog ih je istrgnuo. Kao kad je anđeop udario Petra (Djela 12) i pali su mu hladni okovi s ruku, tako je i njih Bog proveo kroz zatvorena vrata i skinuo njihove okove.
 
 
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
Hvalimo Boga! Dajte danas slavu Bogu! Jer On razbija mjedena vrata i zasune gvozdene. I ne zaboravimo: Božja riječ je poslana da nas ozdravi i da nam spasi život od jame grobne. U ovom svijetu gdje su mediji toliko jaki, gdje nas bombardiraju nekim svojim stavovima (nedavno sam čuo kako mladi u društvu govore: Gej je OK) jako je važno da mi prionemo uz Riječ Božju. Jer ona nam je dana da nas liječi i čuva od propasti.
 
 
16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
Ps 107,16
Bog naš ima snage i sile. Nema mjedenih vrata i gvozdenih zasuna koja mogu opstati pred njim.
Zato ga hvalimo i slavimo.

Pastir (Iz 41,11)

Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.
Iz 40,11

Kao što pastir brine za svoje stado, tako Gospodin brine za svoju crkvu, za svoj narod.
Pastir razmišlja gdje imaju tihani vrutci i smišlja kako da dođe do njih kako bi ugodio svojim ovcama.
Brižljivo pamti gdje ima sočne zelene trave kako bi svoje ovce odveo na zelene pašnjake.
U ruke uzima jaganjce. On nije pastir preko volje, zato što mora nešto raditi da bi preživio.
On je povezan sa svojim ovcama, on ih rado uzima u ruke.
Kad vidi da neka ovca zaostaje, onda je uzima u svoje naručje i nosi.
Brižljivo, s pažnjom njeguje dojilice i one ovce koje ne mogu tako brzo hodati. Ima razumijevanja za njih.

Gospodin Isus je dobri pastir.
Ja mogu posvjedočiti da je ovaj stih istinit.

rane (Ezekiel 34,15-16)

Sam ću pasti ovce svoje
I sam ću im dati počinka – riječ je Jahve Gospoda.
Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, kaznit ću pretilu i jaku. Past ću ih pravedno.
Ezekiel 34,15-16

Jahve pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce.
Sam ću pasti ovce svoje – koje obećanje nam daje naš Gospodin.
O Gospode, trebamo tvoje lice, osvježi nas, obraduj nas. Ispuni obećanje koje si dao. Nasiti nas svojom blizinom. Žedni smo i gladni tebe.

Sam ću ih odmoriti – opet , koje obećanje.
Tvoja riječ je istina.
Tako trebamo odmor, onaj odmor koji se nalazi samo u tebi i nigdje više. Odmori nas, ispuni obećanje koje si dao: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Umorni smo, o Gospode, kad vidimo kako te ovaj svijet odbacuje. Kako te ljudi psuju i kako su daleko od tebe. Kako ih ne zanimaš i ne žele živjeti s tobom. Umorni smo od borbe koja se događa u nama i izvan nas. Trebamo odmor koji je u tebi. Hvala ti Gospodine na ovim riječima. Ti daješ odmor. Dolazim tebi oslonjen na tvoju riječ, znajući da nećeš zanijekati samog sebe. Toliko puta sam ti došao mrtav umoran, a ti si me podigao. Hvala ti Gospodine, da ove riječi nisu isprazne i šuplje. Dolazim ti još jednom, umoran i željan tvoje blizine. Hvala ti da si ti tako blizu i tako realan. Tako opipljiv, kad ti dođemo u vjeri, oslonjeni na tvoju riječ.

Potražit ću izgubljenu – slavim te zbog toga Gospodine. Ovdje mogu vidjeti tvoj karakter. Kako je prekrasan. Tebi nije svejedno kad se netko izgubi. Iako imaš potpuno pravo da grmiš i da se ljutiš zbog naših skretanja s tvog puta, ti, pun ljubavi i milosti, ne ostavljaš nas na putu koji vodi u propast. Ne čekaš, ne spavaš, nije ti svejedno. Ti ideš za svojim ovcama. Hvala ti na toj sigurnosti da ako zalutam, jedno sigurno mogu znati: Ti ćeš me potražiti! I naći ćeš me. Jer nitko me ne može istrgnuti iz tvoje snažne ruke. Slava ti na tome!

Dovesti natrag zalutalu – o hvala ti da ti imaš snage da dovedeš natrag zalutale ovce. Mene si toliko puta „doveo natrag“. U ljubavi, u pravednosti. Ne samo u ljubavi, nego i u pravednosti. Hvala ti na lekcijama koje me učiš. Nekad dovođenje „natrag“ ima cijenu koju moramo platiti.

Povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu – na ovom stihu ti posebno zahvaljujem Gospodine. Toliko puta sam iskusio da ti previjaš moje rane. Da ti sam previjaš moje rane. Ne pošalješ neku neuku medicinsku sestru, nego ti sam previjaš moje rane. To je najljepše u odnosu s tobom. Kad mogu izliti gorke suze na tvojim grudima.
Lijepo je doći u tvoju blizinu Gospodine, nema ništa ljepše. Koliko puta sam bio ranjen. Koliko puta sam bio nemoćan – a ti si me okrijepio, povio, iscijelio. Pitam se kako ljudi uopće žive bez tebe. Tko njima previja rane, tko njih krijepi. Znam da ovaj svijet i sotona ne previjaju rane, ne krijepe. To sam iskusio na vlastitoj koži.

Dolazim tebi, na temelju tvoje riječi: Daj mi odmor koji je u tebi. Povij moje rane i okrijepi me Bože moj.