Zašto je Bog nekada kao potok nestalan (Jer 15,18)

Kad čitam o velikim Božjim ljudima ništa me ne ohrabri tako kao kad vidim da su oni bili ljudi od krvi i mesa. Kad vidim da su bili kao i mi, sa sličnim problemima.
I da su unatoč padovima nastavljali dalje. Da su se vraćali Bogu kad bi otišli od njega. Da su proživljavali tjeskobu, depresiju, obeshrabrenost.

Jeremija je stvarno znao što znači depresija. Tako on veli:

Zašto je moja bol bez prebola?
Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste?
Ah, hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
Vodama nepouzdan?
Jer 15,18

Zar je moguće da se jedan prorok tako osjećao? Kao da ima ranu koja nikako da prođe, nikako da zaraste. Kao da je imao bol koja nikako da prođe?
Uhvatila ga je takva tjeskoba da je rekao: O Bože, zar ćeš ti meni biti kao potok koji malo malo pa presuši i nema vode?
Veliki prorok Jeremija, pa da se tako osjeća?!

Bio je u totalnom očaju. Zapalo ga je veliko obeshrabrenje. Imao je osjećaj da je Bog nekada kao potok koji presušuje, pa nekada ima vode, a nekada nema vode.

Božji odgovor na njegovu kuknjavu je:
Ako se vratiš
Pustit ću te da mi opet služiš;
Alo odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga
Bit ćeš usta moja
Oni će se okrenuti tebi
Ali ti se nemoj okrenuti njima
Jer 15,19

Ako se vratiš (u prijevodu po Vuku stoji ako se obratiš) ...
Jeremija, otišao si od mene. I zato se trebaš vratiti. Upao si u samosažaljenje. Gledaš previše u sebe, zato vidiš nestalne potoke. Otišao si i trebaš se vratiti.
Zar je to moguće?
Da je prorok Jeremija imao u svom životu brda i doline?! Ja sam mislio da on nikada nije imao trenutke suše.
Ne, on je bio samo čovjek od krvi i mesa, isto kao i mi. I on je zapao u svoj očaj, samosažaljenje i otišao je od Boga. Bilo je i njemu dosta stalno navještati sud koji ima doći.
Zamisli kako je on bio omiljena osoba, stalno navještati sud, da će Bog kazniti grijeh, stalno pozivati na pokajanje.
Vjerujem kad bi se Jeremija pojavio u društvu da bi svi se počeli sklanjati jer nisu htjeli slušati optužbe. Stalno govori da će nas Bog kazniti, je li zna taj čovjek što znači ljubav?!
Nije ni čudo da su mu rekli: Čuj ako ne ušutiš, mi ćemo te ubiti (Jer 11,21).
Moram priznati da bi svakoga uhvatilo obeshrabrenje i osjećaji usamljenosti.
Ako se vratiš ..., to je bila riječ Jahvina Jeremiji.
Ako se vratiš učinit ću da mi se vratiš (obnovit ću te, podići) i da stojiš preda mnom (da mi služiš).
Kao da Bog želi reći: Nisam potok nestalan, nego si ti otišao od mene. Ali možeš se vratiti k meni. Čekam na tebe. Vrati mi se i ja ću ponovno obnoviti tvoju službu.
Ako budeš odvojio ono što je dragocjeno od onoga što je zlo, onda ćeš biti moja usta.

Čovječe, zamisli to, koja služba. Biti božja usta, pozivati ljude koji su pred Sudom, koji su na krivom putu, na pokajanje, biti Božja usta.

Jeremiju su tukli, strpali su ga u čatrnju u kojoj je bilo blato. Vrijeđali su ga i odbacivali. Nitko nije htio slušati da dolazi Sud. Svi su htjeli slušati nešto lijepo, nešto što golica uši.
I Jeremija je klonuo, obeshrabrio se.
I zato se mi ohrabrimo time, da je čak i prorok Jeremija znao klonuti. To je skoro pa normalno kad živiš s Bogom, naići ćeš na puno protivljenja.
Ali Gospodin ga poziva, dođi k meni, odijeli ono što je dragocjeno od onog što je rđavo, zlo, bezvrijedno.
Ovdje imamo jedan uvjet ako želimo stajati pred Njim, ako mu želimo služiti.
Moramo odvojiti dragocjeno od rđavog, bezvrijednog, zlog.

Očigledno je Jeremija imao jedan problem koji je učinio da mu se Bog čini kao potok nestalan.
Pomiješale su mu se neke stvari u životu.
Pomiješalo se ono što je dragocjeno, s onim što je bezvrijedno, rđavo, zlo.
Što je dragocjeno, Ljubljeni? Što je bezvrijedno?
Dali su nam se pomiješale neke stvari u životu?
Imamo li prave prioritete na pravom mjestu?
O Bože, nekako si mi nestalan, čas ima vode života, čas nema. Čas ima mira i radosti, čas nema – to je glas koji dopire sa zemlje.
Vrati se, odijeli ono što je dragocjeno, od onoga što je rđavo – to je glas koji dopire s neba. I vidjet ćeš opet da sam izvor žive vode (Jer 2,13).
I bit ćeš (Jer 15,20) kao zid neosvojiv, jer ja ću biti s tobom.
Odijelimo ono što je bitno, ono što je dragocjeno od onog što je bezvrijedno, rđavo i zlo kako bismo mogli vidjeti da Bog nije potok nestalan, nego izvor žive vode.