utorak, 18. svibnja 2010.

čovjek koji se pouzdaje u Jahvu (Jer 17,7)

Na ovoj zemlji postoje vrlo zanimljivi ljudi.
Oni vjeruju da postoje stvari koje ne vide.
Oni vjeruju da postoji Jedan koji sve vidi i koji nagrađuje one koji ga traže.
Oni vjeruju da Bog stoji iza svoje Riječi.
To su ljudi koji znaju da ovaj svijet nije sve što postoji. Da ima jedna bolja zemlja, jedno bolje tijelo koje čeka na njih.

To su jako zanimljivi ljudi.
Umjesto da žive za sebe, oni žive za druge. O ne, nisu oni savršeni, zato se uzdaju u Jahvu, a ne u sebe. Znaju oni i pasti. Ali ustanu.
Odriču se svog egoizma i ne plivaju nizvodno, nego uzvodno.
Malo su čudni.
Dosadni su – rekli bi oni koji su raskalašeni i koje peče savjest u njihovoj blizini.
Dosadni su – rekli bi oni koji nisu upoznali ljepotu Božje blizine, koji ne poznaju smiraj duše u Bogu.

Jeremija kaže da su ti ljudi sretni (blagoslovljeni):

Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu
I kome je Jahve uzdanje.
Nalik je na stablo zasađeno uz vodu
Što korijenje pušta k potoku
Ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod.
Jer 17,7-8

Koji kontrast u odnosu na čovjeka koji je opisan u stihu prije, čovjeka čije se srce odvraća od Boga.
Jedan je blagoslovljen (sretan), drugi je proklet.
Jedan je kao zeleno stablo, drugi je kao drač.
Jedan je u slanoj, nenastanjenoj pustinji, drugi je uz potok, daje plodove.
Daje plodove, nalazi se uz potok – siguran sam da taj ima dosta društva i da ne tavori svoje dane, nego krijepi srca i duše mnogih.

Ovaj čovjek, čovjek koji se uzda u Jahvu – on se ne mora bojati kad dođe žega.
Prijatelji, postoje ljudi koji se boje i kad nema žege. A da ne govorimo kako se boje kad je žega.
Ovdje imamo čovjeka koji se ne boji, neovisno o okolnostima. Čovjeka koji ne brine. Koji je uvijek zelen.
Ovdje imamo čovjeka koji je kao zasađen uz vodu i pruža svoje korijenje prema njoj.

Da, čudan je to čovjek, on je svoje pouzdanje stavio u Jahvu.
On je kao stablo, zasađen. Nepomičan. Nema potrebe ići bilo gdje. Tu uz svoju vodu ima sve. Zadovoljan je.

Ljubljeni, mi smo svoje pouzdanje stavili u Jahvu
Neka bismo bili kao ovaj čovjek, koji se ne boji, koji ne brine, koji je uvijek zelen, koji ima korijenje, kojeg okolnosti ne mogu „sasušiti“

Nema komentara:

Objavi komentar