Dobar je Jahve i pravedan. Pun sućuti je Bog naš. (Ps 116,5)

Nekada ne vidimo sunce.
To ne znači da sunce ne sija.
Samo ga ne vidimo od oblaka.
Ne smijemo misliti da se sunce više neće pojaviti.


Da, oblaci postoje. Ne želimo se zavaravati. Ali postoji i sunce. I sunce je puno veće od oblaka.

Dobro je da postoje oblaci. Onda možemo bolje cijeniti sunce kad se ponovno pojavi. Inače, kad bi stalno sijalo sunce, ne bismo ga cijenili, niti bismo bili svjesni kako je lijepo kad sunce sije.

I tako i danas sunce sije:
Dobar je Jahve
I pravedan
Pun sućuti
Je Bog naš
Ps 116,5

Da ova istina: Dobar je Jahve i danas sije. Kao sunce. Možda se pojavi tu i tamo koji oblačić pa ne vidimo, nešto nam nije jasno, ali to ne mijenja činjenicu: Bog je dobar. Sunce sije.
Koja utjeha je to za nas koji smo stavili svoje pouzdanje u Njega, da je On dobar. Mene to stvarno hrabri i tješi. I neka bih mogao razumjeti ovu istinu neovisno o okolnostima, neovisno o oblacima koji ponekad prekrivaju sjaj sunca i njegovu toplinu.

I pravedan je naš Bog. Opet sunce sije. On je pravedan. Pravda je u našim životima zadovoljena. Na križu. On daje svima kako su zaslužili. On je pravedan. Mi ljudi volimo pravdu. I trebamo biti svjesni: Bog je pravedan!
Za neke će biti neugodno iznenađenje da je Bog pravedan. Za mnoge će to biti totalna katastrofa. Jer su mislili da mogu raditi što ih je volja. Za nas je to utjeha, jer smo prihvatili Njegov sud nad našim životima.


Pun sućuti! Zar je Bog pun sućuti. Ne polu prazan, nego pun. Zar On stvarno ima sućut za moje nevolje. Zar On, Kralj kraljeva, Autoritet svih autoriteta je pun sućuti. Sunce sije. On je pun sućuti. O kako pokušavaju oblaci nekada sakriti sunce. Kako su samo gusti i tamni. Ali neće ostati zauvijek. Snažno sunce će ih raspršiti. On je pun sućuti. Kad pristupamo Njegovom prijestolju trebamo znati da je to prijestolje milosti, a da na Njemu sjedi Kralj koji je pun sućuti.

Takav je Bog naš. Neka bi te istine zasjale u našem srcu danas 11.5.2010.g.