Čovjek čije se srca odvraća od Jahve Jer 17,5

Postoji strašna činjenica.
Postoje ljudi koji odlaze od Boga.
Postoje ovi ili oni razlozi zašto oni odlaze. Ali to ne mijenja činjenicu, oni odlaze jer se njihovo srce odvratilo od Jahve.
Nekad s Bogom treba trpjeti, a to ti ljudi ne žele. Onda im se srce odvraća od Njega.

Jeremija opisuje takve ljude. On je bio jako zanimljiv prorok.
Iako je bio vrlo nježan, stalno je okolo prijetio i naviještao kaznu, jer je Bog rekao da dolazi sud.
Ima dosta sličnosti s njegovim i našim vremenom. I onda je bilo ljudi koji su govorili: Spašeni smo (Jer 7,10). Bog im veli: zar vi mislite da je moj dom sastajalište razbojnika, razbojnička spilja? Zar mislite da možete raditi što želite i onda dolaziti u moj dom?
Zamisli, reakcija na njegovo propovijedanje je bila: Ako ne ušutiš, ubit ćemo te! (Jeremija 11,21)
Jeremija je bio okružen ljudima čije se srce odvratilo od Jahve, zato ih je mogao tako dobro opisati.

Ali pogledajmo što je Jeremija propovjedao o čovjeku kojem se srce odvraća od Jahve:
Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka
I slabo tijelo smatra svojom mišicom
I čije se srce od Jahve odvraća
Jer on je kao drač u pustinji
Ne osjeća kad je sreća na domaku
Tavori dane u usahloj pustinji
U zemlji slanoj nenastanjenoj
Jer 17,5-6

Ovdje imamo jednog čovjeka koji je proklet. To je čovjek čije se srce odvraća od Jahve.
Kakav je to čovjek?

To je čovjek koji se uzda u čovjeka, ne u Boga. Uzda se u svoje tijelo, to je njegova snaga.
Međutim, još jedna važna značajka ovog čovjeka koji je proklet je da se njegovo srce odvraća od Jahve.
Što znači: srce mu se odvraća od Jahve?
To znači da je bilo na neki način okrenuto prema Bogu i sada se ponovno okreće, odvraća od Jahve. Okreće se prema nečemu drugome. Nije više okrenuto prema Bogu. Taj čovjek ne želi trpjeti, čekati, uzdati se u Boga. One nema vremena za to. On preuzima stvar u svoje ruke i pokušava sam, svojom mišicom riješiti problem. Bio je nekad okrenut prema Bogu, sada više nije. Takav čovjek je proklet.
Taj čovjek liči draču u pustinji – zamisli tu sliku, pustinja je, nigdje ništa i onda drač. Ali drač je potpuno beskoristan. Zamisli, drač u pustinji, takav je čovjek čije se srce odvraća od Jahve.
Tavori dane – koja zanimljiva riječ – tavori. MI kažemo kad nam ne ide i kad nas netko pita kako smo: Evo, tavorimo. Ili dan-gubimo. Baš je to dobra riječ – gubiti dane.
Ovaj tavori svoje dane u usahloj pustinji. Zamisli da tavoriš dane u pustinji i to u usahloj.
U zemlji slanoj ... sol izaziva žeđ. O da, taj čovjek žudi, ali nema ničega što taži žeđ. Njegovo srce se odvratilo od Jahve.
U zemlji nenastanjenoj – o da, ti ljudi su prokleti jer su usamljeni. To je nenastanjena zemlja. Nema u njoj puno zajedništva, nema puno bliskih ljudi. Ti ljudi su sami.
Samoća – to je nešto užasno. Pogotovo kad si drač koji nema nikakav plod i nitko te ne treba niti želi.

Strašno je onim ljudima čije se srce odvraća od Jahve.

Ali ima i jedan drugi čovjek u 7. Stihu, ali o njemu ćemo u drugom mailu.