i kad moliš, ne budi kao licemjeri (Mt 6,5)
Postojali su ljudi koje Gospodin opisuje s licemjeri. Oni su molili tako da ih drugi ljudi vide: stajali su na uglovima ulica da bi ih što više ljudi vidjelo. Jer ako stoje na uglu mogu ih vidjeti iz dvije ulice, ako ne mole na uglu onda ih vide ljudi iz „samo“ jedne ulice.
Takvi vole moliti stajeći u sinagogama. Jer ako mole sjedeći, onda ih ne vidi dovoljno ljudi.
Gospodin kaže: Zaista, kažem vam, oni su primili svoju plaću.
Dakle, kad molimo, ne trebamo biti kao licemjeri ...
Uđi u svoju sobu, zatvori vrata, ... pomoli se Ocu svom koji je u tajnosti.
Pomoli se Ocu svom.
Zanimljivo da ne piše pomoli se Bogu, nego Ocu.
Očito da Bog želi da mu pristupamo u molitvi kao dobrom ocu.
Jeste li znali da je Otac u tajnosti?! Ljubljeni, kad smo zadnji put bili u tajnosti? Trebamo biti u zajedništvu jedni s drugima, jako je važno da smo u zajedništvu jedni s drugima.
Ali na poseban način nas Gospodin krijepi u tajnosti, kad smo sami s Njim. Tu se mijenja karakter, tu se zadobivaju pobjede.
Ljubljeni, otiđimo u tajnost, potražimo ga tamo. Tamo gdje naš glas ne čuje nitko, osim Njega. Jer On je u tajnosti.
I Otac tvoj koji vidi u tajnosti, uzvratiti će ti javno (Mt 6,6b).
Otac tvoj vidi u tajnosti. On vidi tvoje srce, sve tajne tvog srca. Ne samo da je On u tajnosti, nego On vidi što je u tajnosti kod tebe. I kaže ne budite licemjeri ...
Uzvratit će ti javno. Ono što se kod tebe događa u tajnosti, to će se reflektirati javno. Ako ti u tajnosti provodiš vrijeme s Ocem, nemoj misliti da se to neće očitovati javno. Isto će se očitovati i ako ne provodimo vrijeme u tajnosti s Ocem, i to će se očitovati javno, kroz naša razmišljanja, naš način govora, naše ciljeve, naš karakter.
Nemoj glumiti, nemoj moliti zbog drugih, budi iskren, pošten. Glumiti znači ponašati se kao netko drugi koga oponašaš, a to nisi ti. Otac ne voli kad glumimo.
Ja znam sve tvoje tajne. Ipak, ja sam tvoj Otac i volim te.
Čak ako me i moja majka i otac ostave, Bog će me primiti, rekao je David u Ps 27,10
On je to znao, zato je toliko pjevao, skladao psalme, bio radostan i molio je. Jer se molio dobrom Ocu koji daje dobre darove.
Nemoj biti licemjeran, dvoličan, imati dva lica. Jedno za mene, jedno za druge.
Želim da imaš jedno lice, nepodijeljeno srce.
ponedjeljak, 31. svibnja 2010.
petak, 28. svibnja 2010.
Pravednici zazivaju I Jahve ih čuje Izbavlja ih iz svih tjeskoba Ps 34,18
Pravednici zazivaju
I Jahve ih čuje
Izbavlja ih
iz svih tjeskoba
Ps 34,18
Pravednici zazivaju
Pravednici zazivaju... Pravednici vape ....
Oni koji poznaju Boga – oni ga zazivaju, oni vape. To je prirodno i normalno. Baš je čudno kad netko kaže da je kršćanin a ne zaziva Boga. Nikada ili rijetko se moli, a kaže da je kršćanin. Baš čudno. To je baš da se upita – je li taj čovjek stvarno poznaje Boga. Jer oni koji Boga poznaju, oni ga zazivaju.
I Jahve ih čuje ...
Mi molimo drugačije kad si osvijestimo da nas Jahve čuje. Moliš i svjestan si da tvoj glas dopire direktno do Boga – odmah nekako ima više težine. Osim toga, svijest da nas Bog čuje utječe i na sadržaj onoga što molimo. Ako nas Jahve, takav kakav je – pravedan, vjeran i nesebičan, čuje, zar ćemo onda moliti sebično i glupo?!
Izbavlja ih...
Ne samo da čuje, nego Jahve i djeluje. Bog izbavlja, Bog spašava – to je zapravo IME našeg Gospodina. To je ono što on jest, to je njegov karakter.
Koje ohrabrenje, da Bog ne samo da preslušava nego uslišava naše molitve. Ova riječ je tijelom postala Ljubljeni. Odmah smo više motivirani moliti, kad smo svjesni da On djeluje, da je spreman doći toliko blizu nas.
Iz svih tjeskoba ...
Iz svih – ne samo nekih, malih, uobičajenih ili neuobičajenih, nego iz svih tjeskoba.
Tjeskoba, negdje stoji prijevod: nevolja – život je pun tjeskoba i nevolja. Kako je dobro onda imati Boga, kad naiđu tjeskobe i nevolje. Kako uopće oni koji nemaju Jahvu, tko njih izbavlja iz tjeskoba? Alkohol, tablete, bijeg u filmove ...?!
Nema te tjeskobe iz koje nas naš Jahve ne može izbaviti.
Ono što je najljepše – kontekst ovog stiha. David ga je napisao kad su ga zarobili Filistejci i doveli do Abimeleka (1. Sam 21,11-15)
Zamisli u kojoj situaciji je bio David. Koliku težinu onda ima ovaj stih.
Kad Marijo Bandić govori o tome da Bog izbavlja od droge to ima težinu. Ja ne mogu govoriti o tome, jer to nisam proživio.
Ovo je Riječ koja je proživljena, doživljena, ovo je svjedočanstvo.
Ljubljeni, možemo li mi posvjedočiti ove riječi?
Možemo li mi potvrditi da nas Jahve čuje i izbavlja?
I Jahve ih čuje
Izbavlja ih
iz svih tjeskoba
Ps 34,18
Pravednici zazivaju
Pravednici zazivaju... Pravednici vape ....
Oni koji poznaju Boga – oni ga zazivaju, oni vape. To je prirodno i normalno. Baš je čudno kad netko kaže da je kršćanin a ne zaziva Boga. Nikada ili rijetko se moli, a kaže da je kršćanin. Baš čudno. To je baš da se upita – je li taj čovjek stvarno poznaje Boga. Jer oni koji Boga poznaju, oni ga zazivaju.
I Jahve ih čuje ...
Mi molimo drugačije kad si osvijestimo da nas Jahve čuje. Moliš i svjestan si da tvoj glas dopire direktno do Boga – odmah nekako ima više težine. Osim toga, svijest da nas Bog čuje utječe i na sadržaj onoga što molimo. Ako nas Jahve, takav kakav je – pravedan, vjeran i nesebičan, čuje, zar ćemo onda moliti sebično i glupo?!
Izbavlja ih...
Ne samo da čuje, nego Jahve i djeluje. Bog izbavlja, Bog spašava – to je zapravo IME našeg Gospodina. To je ono što on jest, to je njegov karakter.
Koje ohrabrenje, da Bog ne samo da preslušava nego uslišava naše molitve. Ova riječ je tijelom postala Ljubljeni. Odmah smo više motivirani moliti, kad smo svjesni da On djeluje, da je spreman doći toliko blizu nas.
Iz svih tjeskoba ...
Iz svih – ne samo nekih, malih, uobičajenih ili neuobičajenih, nego iz svih tjeskoba.
Tjeskoba, negdje stoji prijevod: nevolja – život je pun tjeskoba i nevolja. Kako je dobro onda imati Boga, kad naiđu tjeskobe i nevolje. Kako uopće oni koji nemaju Jahvu, tko njih izbavlja iz tjeskoba? Alkohol, tablete, bijeg u filmove ...?!
Nema te tjeskobe iz koje nas naš Jahve ne može izbaviti.
Ono što je najljepše – kontekst ovog stiha. David ga je napisao kad su ga zarobili Filistejci i doveli do Abimeleka (1. Sam 21,11-15)
Zamisli u kojoj situaciji je bio David. Koliku težinu onda ima ovaj stih.
Kad Marijo Bandić govori o tome da Bog izbavlja od droge to ima težinu. Ja ne mogu govoriti o tome, jer to nisam proživio.
Ovo je Riječ koja je proživljena, doživljena, ovo je svjedočanstvo.
Ljubljeni, možemo li mi posvjedočiti ove riječi?
Možemo li mi potvrditi da nas Jahve čuje i izbavlja?
četvrtak, 27. svibnja 2010.
Ali sada - riječ je Jahvina
Joel je prorok koji je Božjem narodu jako puno govorio o Danu Gospodnjem.
Govorio je da dolazi sud i pozivao narod na pokajanje. Prekrasno obećanje koje svi znamo se nalazi u ovoj knjizi: Da ako se narod Božji vrati k Bogu da će mu Bog nadoknaditi godine koje su izjeli skakavci.
Bog poziva narod k sebi. Tako Joel veli:
Ali sada – riječ je Jahvina
Vratite s k meni
Svim srcem svojim
Posteći, plačući i kukajući
Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Jahvi Bogu svome
Jer On je nježnost sama i milosrđe
Bogat dobrotom, spor na srdžbu, On se nad zlom ražali
Joel 2,12-13
Ali sada – Riječ je Jahvina ...
Zamisli kad Onaj koji je stvorio vrijeme kaže: Sada ...
Baš ovaj trenutak, sada ....
Sutra možda više neće biti to vrijeme, to vrijeme je sada, pitanje je kada će opet biti prilikao, kao „sada“. Postoji vrijeme za neke stvari.
Riječ Božja veli: Sada ...
Sada je vrijeme – Riječ je Jahvina: Vratite se k meni
Bog kaže: Sud dolazi, ali sada je vrijeme da se vratite k meni.
Bog zove svoj narod da mu se vrati. Neki će reći, ne danas, ne sada, nisam spreman. Drugi će reći: Evo, me, tu sam i načiniti korak prema Bogu.
Što ćemo mi učiniti?
Kako se dolazi k Bogu? Kako izgleda taj prvi korak?
Svim srcem svojim.
Koliko puta, uvijek iznova čitamo u Bibliji: svim srcem, svim srcem. Kao da srce može biti podijeljeno, pa neki daju Bogu pola, neki trećinu, neki četvrtinu srca, a neki jednu tristošezdesetinu...
Bog ne želi tako. On želi cijelo srce. Ne želi dijelove i djeliće.
Charles Studd je rekao: Ako je On Božji sin i ako je umro za mene onda ni jedna žrtva nije prevelika. To je bio čovjek koji se kao mladić (ne starac) odrekao nasljedstva koje se procjenjuje na 7 milijuna eura i otišao u misiju. Svim srcem svojim – on je znao što to znači.
Posteći, plačući i kukajući ...
Ovo su riječi da čovjek stane i zamisli se nad njima. Zar je situacija tako ozbiljna da treba postiti, kukati, plakati?! Ovako Bogu dolaze oni koji jasno vide Njega
Razderite srca, a ne halje svoje
Prije bi ljudi, kao znak izražavanja pokajanja trgali svoju odjeću, svoje halje. To je bio vanjski znak kajanja. Ali uvijek iznova vidimo da je Bog zainteresiran za nutrinu, ne za vanjštinu. Ne halje, nego srca razderite.
Što znači razderati srce?
Vratite se k Jahvi Bogu svome
Jučer je Mario govorio o tome kako kad se spominje Jahve to upućuje na odnose. Jako lijepu misao je dao o tome kako Bog Jahve zatvori vrata iza Noe.
Da Bog Jahve, Bog naš, kojeg smo mi napustili nas zove da se vratimo k njemu.
Super mi je to što mi ne propovijedamo zajednicu, nauk ili nešto. Ne, mi zovemo ljude da se vrate Bogu, ne Rimokatoličkoj crkvi izvan koje nema spasenja, ili neku drugu ljudsku ustanovu. Ne, Bogu se vrati
Zašto bi se vratili Bogu?
To je dobro pitanje. Zašto?
Jer je On sama nježnost i milosrđe
Nježnost je nešto prekrasno. Suprotno od toga je grubost, okrutnost. Ovo je slika kako Bog izgleda, Bog je sama nježnost i milosrđe
Ne moramo se bojati kad se vraćamo Bogu.
On je Bog druge šanse
Njegove ruke su raširene kad se vraćamo iz svinjca
Bogat dobrotom, spor na srdžbu ...
Braćo i sestre, vi koji Boga poznajete znate jednu stvar: Bog je bogat, nije siromašan
Bogat dobrotom – kako je ovaj svijet danas siromašan dobrotom. Ipak ima jedan koji je bogat dobrotom. To je Jahve
Spor na srdžbu – koja utjeha za nas ljude, jer mi vrlo često se ponašamo tako da bi se Bog trebao srditi na nas. Srećom, Bog je spor na srdžbu
On se nad zlom ražali – nije bešćutan, tvrd, nije mu svejedno. On suosjeća, ima mekano, dobro srce
Ali sada – Riječ je Jahvina ...
Može li se to „sada“ primjeniti u našim životima, je li „sada“ aktualno i za nas ...
Govorio je da dolazi sud i pozivao narod na pokajanje. Prekrasno obećanje koje svi znamo se nalazi u ovoj knjizi: Da ako se narod Božji vrati k Bogu da će mu Bog nadoknaditi godine koje su izjeli skakavci.
Bog poziva narod k sebi. Tako Joel veli:
Ali sada – riječ je Jahvina
Vratite s k meni
Svim srcem svojim
Posteći, plačući i kukajući
Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Jahvi Bogu svome
Jer On je nježnost sama i milosrđe
Bogat dobrotom, spor na srdžbu, On se nad zlom ražali
Joel 2,12-13
Ali sada – Riječ je Jahvina ...
Zamisli kad Onaj koji je stvorio vrijeme kaže: Sada ...
Baš ovaj trenutak, sada ....
Sutra možda više neće biti to vrijeme, to vrijeme je sada, pitanje je kada će opet biti prilikao, kao „sada“. Postoji vrijeme za neke stvari.
Riječ Božja veli: Sada ...
Sada je vrijeme – Riječ je Jahvina: Vratite se k meni
Bog kaže: Sud dolazi, ali sada je vrijeme da se vratite k meni.
Bog zove svoj narod da mu se vrati. Neki će reći, ne danas, ne sada, nisam spreman. Drugi će reći: Evo, me, tu sam i načiniti korak prema Bogu.
Što ćemo mi učiniti?
Kako se dolazi k Bogu? Kako izgleda taj prvi korak?
Svim srcem svojim.
Koliko puta, uvijek iznova čitamo u Bibliji: svim srcem, svim srcem. Kao da srce može biti podijeljeno, pa neki daju Bogu pola, neki trećinu, neki četvrtinu srca, a neki jednu tristošezdesetinu...
Bog ne želi tako. On želi cijelo srce. Ne želi dijelove i djeliće.
Charles Studd je rekao: Ako je On Božji sin i ako je umro za mene onda ni jedna žrtva nije prevelika. To je bio čovjek koji se kao mladić (ne starac) odrekao nasljedstva koje se procjenjuje na 7 milijuna eura i otišao u misiju. Svim srcem svojim – on je znao što to znači.
Posteći, plačući i kukajući ...
Ovo su riječi da čovjek stane i zamisli se nad njima. Zar je situacija tako ozbiljna da treba postiti, kukati, plakati?! Ovako Bogu dolaze oni koji jasno vide Njega
Razderite srca, a ne halje svoje
Prije bi ljudi, kao znak izražavanja pokajanja trgali svoju odjeću, svoje halje. To je bio vanjski znak kajanja. Ali uvijek iznova vidimo da je Bog zainteresiran za nutrinu, ne za vanjštinu. Ne halje, nego srca razderite.
Što znači razderati srce?
Vratite se k Jahvi Bogu svome
Jučer je Mario govorio o tome kako kad se spominje Jahve to upućuje na odnose. Jako lijepu misao je dao o tome kako Bog Jahve zatvori vrata iza Noe.
Da Bog Jahve, Bog naš, kojeg smo mi napustili nas zove da se vratimo k njemu.
Super mi je to što mi ne propovijedamo zajednicu, nauk ili nešto. Ne, mi zovemo ljude da se vrate Bogu, ne Rimokatoličkoj crkvi izvan koje nema spasenja, ili neku drugu ljudsku ustanovu. Ne, Bogu se vrati
Zašto bi se vratili Bogu?
To je dobro pitanje. Zašto?
Jer je On sama nježnost i milosrđe
Nježnost je nešto prekrasno. Suprotno od toga je grubost, okrutnost. Ovo je slika kako Bog izgleda, Bog je sama nježnost i milosrđe
Ne moramo se bojati kad se vraćamo Bogu.
On je Bog druge šanse
Njegove ruke su raširene kad se vraćamo iz svinjca
Bogat dobrotom, spor na srdžbu ...
Braćo i sestre, vi koji Boga poznajete znate jednu stvar: Bog je bogat, nije siromašan
Bogat dobrotom – kako je ovaj svijet danas siromašan dobrotom. Ipak ima jedan koji je bogat dobrotom. To je Jahve
Spor na srdžbu – koja utjeha za nas ljude, jer mi vrlo često se ponašamo tako da bi se Bog trebao srditi na nas. Srećom, Bog je spor na srdžbu
On se nad zlom ražali – nije bešćutan, tvrd, nije mu svejedno. On suosjeća, ima mekano, dobro srce
Ali sada – Riječ je Jahvina ...
Može li se to „sada“ primjeniti u našim životima, je li „sada“ aktualno i za nas ...
srijeda, 26. svibnja 2010.
Jer ja želim
izliti vodu na žedne
i potoke na suhu zemlju
Ja ću izliti Duha svog na tvoje potomstvo
Iz 44,3
Jer ja želim – ovo je Božja volja, to je ono što On želi. Slava Bogu na tome. Da On želi. Što bi bilo da Bog ne želi ili da mu je svejedno. Ne, njegova je Riječ – On želi
Izliti vodu na žedne – izliti – ta riječ sama po sebi je lijepa jer podsjeća na raskoš, na imanje. I mi ovdje imamo jednu činjenicu koju trebamo imati na umu. Bog ima vodu i želi je izliti. Ne kap po kap, nego izliti. Na žedne – na one koji kao košuta što za vodom žudi, žude za Bogom
I potoke na suhu zemlju – ne samo da Bog želi izliti vodu na žedne, nego On ima i potoke koje želi izliti. Potok upućuje ne samo na kantu vode, nego na vodu koja teče. Uvijek nova voda dolazi i nekad se pitamo od kud dolazi sva ta voda. Ne potok, nego potoke. Zamisli suhu zemlju – kako je teško bilo kome tko prolazi po suhoj zemlji. Nema tamo puno života. Bog želi to promijeniti, On želi izliti potoke koji kontinuirano teku i teku. Zamisli što znači za one koji prolaze po suhoj zemlji potok. Tu odmah dolaze ljudi, tamo piju osvježavaju se, odmaraju. Dolaze i životinje, i njima voda život znači. Biljke počinju rasti okolo, onda dođu ptice, male i velike životinje. Svi dolaze tamo.
Bog želi, Bog želi izliti vodu i potoke
Bog ne želi da itko bude žedan. Ako je tko žedan neka dođe, neka pije koji vjeruje u mene - kaže Gospodin.
Nemoj zaboraviti: Bog želi izliti ...
izliti vodu na žedne
i potoke na suhu zemlju
Ja ću izliti Duha svog na tvoje potomstvo
Iz 44,3
Jer ja želim – ovo je Božja volja, to je ono što On želi. Slava Bogu na tome. Da On želi. Što bi bilo da Bog ne želi ili da mu je svejedno. Ne, njegova je Riječ – On želi
Izliti vodu na žedne – izliti – ta riječ sama po sebi je lijepa jer podsjeća na raskoš, na imanje. I mi ovdje imamo jednu činjenicu koju trebamo imati na umu. Bog ima vodu i želi je izliti. Ne kap po kap, nego izliti. Na žedne – na one koji kao košuta što za vodom žudi, žude za Bogom
I potoke na suhu zemlju – ne samo da Bog želi izliti vodu na žedne, nego On ima i potoke koje želi izliti. Potok upućuje ne samo na kantu vode, nego na vodu koja teče. Uvijek nova voda dolazi i nekad se pitamo od kud dolazi sva ta voda. Ne potok, nego potoke. Zamisli suhu zemlju – kako je teško bilo kome tko prolazi po suhoj zemlji. Nema tamo puno života. Bog želi to promijeniti, On želi izliti potoke koji kontinuirano teku i teku. Zamisli što znači za one koji prolaze po suhoj zemlji potok. Tu odmah dolaze ljudi, tamo piju osvježavaju se, odmaraju. Dolaze i životinje, i njima voda život znači. Biljke počinju rasti okolo, onda dođu ptice, male i velike životinje. Svi dolaze tamo.
Bog želi, Bog želi izliti vodu i potoke
Bog ne želi da itko bude žedan. Ako je tko žedan neka dođe, neka pije koji vjeruje u mene - kaže Gospodin.
Nemoj zaboraviti: Bog želi izliti ...
ponedjeljak, 24. svibnja 2010.
Zašto je Bog nekada kao potok nestalan (Jer 15,18)
Kad čitam o velikim Božjim ljudima ništa me ne ohrabri tako kao kad vidim da su oni bili ljudi od krvi i mesa. Kad vidim da su bili kao i mi, sa sličnim problemima.
I da su unatoč padovima nastavljali dalje. Da su se vraćali Bogu kad bi otišli od njega. Da su proživljavali tjeskobu, depresiju, obeshrabrenost.
Jeremija je stvarno znao što znači depresija. Tako on veli:
Zašto je moja bol bez prebola?
Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste?
Ah, hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
Vodama nepouzdan?
Jer 15,18
Zar je moguće da se jedan prorok tako osjećao? Kao da ima ranu koja nikako da prođe, nikako da zaraste. Kao da je imao bol koja nikako da prođe?
Uhvatila ga je takva tjeskoba da je rekao: O Bože, zar ćeš ti meni biti kao potok koji malo malo pa presuši i nema vode?
Veliki prorok Jeremija, pa da se tako osjeća?!
Bio je u totalnom očaju. Zapalo ga je veliko obeshrabrenje. Imao je osjećaj da je Bog nekada kao potok koji presušuje, pa nekada ima vode, a nekada nema vode.
Božji odgovor na njegovu kuknjavu je:
Ako se vratiš
Pustit ću te da mi opet služiš;
Alo odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga
Bit ćeš usta moja
Oni će se okrenuti tebi
Ali ti se nemoj okrenuti njima
Jer 15,19
Ako se vratiš (u prijevodu po Vuku stoji ako se obratiš) ...
Jeremija, otišao si od mene. I zato se trebaš vratiti. Upao si u samosažaljenje. Gledaš previše u sebe, zato vidiš nestalne potoke. Otišao si i trebaš se vratiti.
Zar je to moguće?
Da je prorok Jeremija imao u svom životu brda i doline?! Ja sam mislio da on nikada nije imao trenutke suše.
Ne, on je bio samo čovjek od krvi i mesa, isto kao i mi. I on je zapao u svoj očaj, samosažaljenje i otišao je od Boga. Bilo je i njemu dosta stalno navještati sud koji ima doći.
Zamisli kako je on bio omiljena osoba, stalno navještati sud, da će Bog kazniti grijeh, stalno pozivati na pokajanje.
Vjerujem kad bi se Jeremija pojavio u društvu da bi svi se počeli sklanjati jer nisu htjeli slušati optužbe. Stalno govori da će nas Bog kazniti, je li zna taj čovjek što znači ljubav?!
Nije ni čudo da su mu rekli: Čuj ako ne ušutiš, mi ćemo te ubiti (Jer 11,21).
Moram priznati da bi svakoga uhvatilo obeshrabrenje i osjećaji usamljenosti.
Ako se vratiš ..., to je bila riječ Jahvina Jeremiji.
Ako se vratiš učinit ću da mi se vratiš (obnovit ću te, podići) i da stojiš preda mnom (da mi služiš).
Kao da Bog želi reći: Nisam potok nestalan, nego si ti otišao od mene. Ali možeš se vratiti k meni. Čekam na tebe. Vrati mi se i ja ću ponovno obnoviti tvoju službu.
Ako budeš odvojio ono što je dragocjeno od onoga što je zlo, onda ćeš biti moja usta.
Čovječe, zamisli to, koja služba. Biti božja usta, pozivati ljude koji su pred Sudom, koji su na krivom putu, na pokajanje, biti Božja usta.
Jeremiju su tukli, strpali su ga u čatrnju u kojoj je bilo blato. Vrijeđali su ga i odbacivali. Nitko nije htio slušati da dolazi Sud. Svi su htjeli slušati nešto lijepo, nešto što golica uši.
I Jeremija je klonuo, obeshrabrio se.
I zato se mi ohrabrimo time, da je čak i prorok Jeremija znao klonuti. To je skoro pa normalno kad živiš s Bogom, naići ćeš na puno protivljenja.
Ali Gospodin ga poziva, dođi k meni, odijeli ono što je dragocjeno od onog što je rđavo, zlo, bezvrijedno.
Ovdje imamo jedan uvjet ako želimo stajati pred Njim, ako mu želimo služiti.
Moramo odvojiti dragocjeno od rđavog, bezvrijednog, zlog.
Očigledno je Jeremija imao jedan problem koji je učinio da mu se Bog čini kao potok nestalan.
Pomiješale su mu se neke stvari u životu.
Pomiješalo se ono što je dragocjeno, s onim što je bezvrijedno, rđavo, zlo.
Što je dragocjeno, Ljubljeni? Što je bezvrijedno?
Dali su nam se pomiješale neke stvari u životu?
Imamo li prave prioritete na pravom mjestu?
O Bože, nekako si mi nestalan, čas ima vode života, čas nema. Čas ima mira i radosti, čas nema – to je glas koji dopire sa zemlje.
Vrati se, odijeli ono što je dragocjeno, od onoga što je rđavo – to je glas koji dopire s neba. I vidjet ćeš opet da sam izvor žive vode (Jer 2,13).
I bit ćeš (Jer 15,20) kao zid neosvojiv, jer ja ću biti s tobom.
Odijelimo ono što je bitno, ono što je dragocjeno od onog što je bezvrijedno, rđavo i zlo kako bismo mogli vidjeti da Bog nije potok nestalan, nego izvor žive vode.
I da su unatoč padovima nastavljali dalje. Da su se vraćali Bogu kad bi otišli od njega. Da su proživljavali tjeskobu, depresiju, obeshrabrenost.
Jeremija je stvarno znao što znači depresija. Tako on veli:
Zašto je moja bol bez prebola?
Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste?
Ah, hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
Vodama nepouzdan?
Jer 15,18
Zar je moguće da se jedan prorok tako osjećao? Kao da ima ranu koja nikako da prođe, nikako da zaraste. Kao da je imao bol koja nikako da prođe?
Uhvatila ga je takva tjeskoba da je rekao: O Bože, zar ćeš ti meni biti kao potok koji malo malo pa presuši i nema vode?
Veliki prorok Jeremija, pa da se tako osjeća?!
Bio je u totalnom očaju. Zapalo ga je veliko obeshrabrenje. Imao je osjećaj da je Bog nekada kao potok koji presušuje, pa nekada ima vode, a nekada nema vode.
Božji odgovor na njegovu kuknjavu je:
Ako se vratiš
Pustit ću te da mi opet služiš;
Alo odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga
Bit ćeš usta moja
Oni će se okrenuti tebi
Ali ti se nemoj okrenuti njima
Jer 15,19
Ako se vratiš (u prijevodu po Vuku stoji ako se obratiš) ...
Jeremija, otišao si od mene. I zato se trebaš vratiti. Upao si u samosažaljenje. Gledaš previše u sebe, zato vidiš nestalne potoke. Otišao si i trebaš se vratiti.
Zar je to moguće?
Da je prorok Jeremija imao u svom životu brda i doline?! Ja sam mislio da on nikada nije imao trenutke suše.
Ne, on je bio samo čovjek od krvi i mesa, isto kao i mi. I on je zapao u svoj očaj, samosažaljenje i otišao je od Boga. Bilo je i njemu dosta stalno navještati sud koji ima doći.
Zamisli kako je on bio omiljena osoba, stalno navještati sud, da će Bog kazniti grijeh, stalno pozivati na pokajanje.
Vjerujem kad bi se Jeremija pojavio u društvu da bi svi se počeli sklanjati jer nisu htjeli slušati optužbe. Stalno govori da će nas Bog kazniti, je li zna taj čovjek što znači ljubav?!
Nije ni čudo da su mu rekli: Čuj ako ne ušutiš, mi ćemo te ubiti (Jer 11,21).
Moram priznati da bi svakoga uhvatilo obeshrabrenje i osjećaji usamljenosti.
Ako se vratiš ..., to je bila riječ Jahvina Jeremiji.
Ako se vratiš učinit ću da mi se vratiš (obnovit ću te, podići) i da stojiš preda mnom (da mi služiš).
Kao da Bog želi reći: Nisam potok nestalan, nego si ti otišao od mene. Ali možeš se vratiti k meni. Čekam na tebe. Vrati mi se i ja ću ponovno obnoviti tvoju službu.
Ako budeš odvojio ono što je dragocjeno od onoga što je zlo, onda ćeš biti moja usta.
Čovječe, zamisli to, koja služba. Biti božja usta, pozivati ljude koji su pred Sudom, koji su na krivom putu, na pokajanje, biti Božja usta.
Jeremiju su tukli, strpali su ga u čatrnju u kojoj je bilo blato. Vrijeđali su ga i odbacivali. Nitko nije htio slušati da dolazi Sud. Svi su htjeli slušati nešto lijepo, nešto što golica uši.
I Jeremija je klonuo, obeshrabrio se.
I zato se mi ohrabrimo time, da je čak i prorok Jeremija znao klonuti. To je skoro pa normalno kad živiš s Bogom, naići ćeš na puno protivljenja.
Ali Gospodin ga poziva, dođi k meni, odijeli ono što je dragocjeno od onog što je rđavo, zlo, bezvrijedno.
Ovdje imamo jedan uvjet ako želimo stajati pred Njim, ako mu želimo služiti.
Moramo odvojiti dragocjeno od rđavog, bezvrijednog, zlog.
Očigledno je Jeremija imao jedan problem koji je učinio da mu se Bog čini kao potok nestalan.
Pomiješale su mu se neke stvari u životu.
Pomiješalo se ono što je dragocjeno, s onim što je bezvrijedno, rđavo, zlo.
Što je dragocjeno, Ljubljeni? Što je bezvrijedno?
Dali su nam se pomiješale neke stvari u životu?
Imamo li prave prioritete na pravom mjestu?
O Bože, nekako si mi nestalan, čas ima vode života, čas nema. Čas ima mira i radosti, čas nema – to je glas koji dopire sa zemlje.
Vrati se, odijeli ono što je dragocjeno, od onoga što je rđavo – to je glas koji dopire s neba. I vidjet ćeš opet da sam izvor žive vode (Jer 2,13).
I bit ćeš (Jer 15,20) kao zid neosvojiv, jer ja ću biti s tobom.
Odijelimo ono što je bitno, ono što je dragocjeno od onog što je bezvrijedno, rđavo i zlo kako bismo mogli vidjeti da Bog nije potok nestalan, nego izvor žive vode.
četvrtak, 20. svibnja 2010.
Gdje je Bog? (Iz 57,15)
Gdje je Bog?
Zanimljivo pitanje. Gdje se nalazi Bog?
Što bi naš Nešo rekao, odgovor je u Iz 57,15.
Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni
Koji vječno stoluje
Ime mu je Sveti:
U prebivalištu visokom
I svetom stolujem
Iz 57,15a
Totalna koma. On je tako daleko.
On je Višnji i Uzvišeni – mi jednostavno ne dosežemo do tamo gdje je Bog.
On stoluje vječno ... – za nas, koji živimo oko 70 godina ta riječ je vrlo nejasna: vječno. To je daleko od nas, jer mi živimo tako kratko na ovoj zemlji.
On je Sveti – to je možda najveći problem. To je dalje i od Višnji i od Uzvišeni i od Vječni. Sveti – to je za nas ljude najdalje od svega. Jer živimo u blatu, korupcija, laž, grijesi su na sve strane. I naše noge su tu, u tom blatu, nisu negdje visoko, uzvišeno, vječno. Ime mu je Sveti, a mi sagriješimo stotine puta na dan.
Njegovo prebivalište je visoko i sveto.
Jao nama, jao nama Bog je daleko.
Ali, volim ove biblijske „ali“. Iako je ono gore istina, postoji jedan „ali“ velik kao kineski zid.
Zbog tog „ali“ mi imamo osmijeh na licima, čak iako smo tu, u blatu, okruženi prostitucijom, alkoholizmom, korupcijom, lažima, prijevarama, zloćom.
Ali, ja sam i s potlačenim
I poniženim
Da oživim duh smjernih
Da oživim srca skrušenih
Iz 57,15b
Postoji još jedno mjesto gdje je Bog, Sveti i Vječni – kod potlačenih, poniženih, onih koji su jadni, klonuli, koji trpe.
Postoji puno tlaka i loših vladavina, ali najgora je tiranija koja postoji – tiranija grijeha.
Nije vladavina grijeha za sve tiranija. Neki uživaju u toj vladavini. Što više grijeha i blata, njima bolje.
Ali postoje i oni kojima blato smeta. Postoje i oni kojima tiranija smeta, koje boli. Koji su pod njom potlačeni, poniženi. Koji žele oslobođenje. Koji uzdišu u ovom tijelu.
Ovo je Riječ za njih.
Bog je blizu njih. Ovaj „ali“ vrijedi za njih.
I što radi Bog kod njih?
Tu sam da oživim duh, da oživim srca. Da oživim.
Zamisli, tog velikog Boga u silnim visinama razdire vapaj onih koji trpe i pate.
Gdje je Bog braćo i sestre?
Tu, među nama.
Među nama kojima ovo nije dom. Među nama koji čekamo Gospodina, njegovu vladavinu, Njegovu slavu.
Ja želim oživjeti one koji su klonuli – riječ je od Boga.
Dopustimo danas da Gospodin stavi ...“riječi hvala na usne naše“... (kako stoji u stihu 19) jer On je za nas blizu.
Tako kaže Njegova riječ. Naši osjećaji možda ne govore tako. Ali tako kaže Njegova riječ koja se ne mijenja stoljećima. Koja je prokušana, koja je opstala na kušnji.
A naši osjećaji su prevrtljivi, danas su ovakvi, sutra onakvi.
On je blizu i želi danas oživjeti one koji su klonuli - tako kaže pouzdana Riječ.
Zanimljivo pitanje. Gdje se nalazi Bog?
Što bi naš Nešo rekao, odgovor je u Iz 57,15.
Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni
Koji vječno stoluje
Ime mu je Sveti:
U prebivalištu visokom
I svetom stolujem
Iz 57,15a
Totalna koma. On je tako daleko.
On je Višnji i Uzvišeni – mi jednostavno ne dosežemo do tamo gdje je Bog.
On stoluje vječno ... – za nas, koji živimo oko 70 godina ta riječ je vrlo nejasna: vječno. To je daleko od nas, jer mi živimo tako kratko na ovoj zemlji.
On je Sveti – to je možda najveći problem. To je dalje i od Višnji i od Uzvišeni i od Vječni. Sveti – to je za nas ljude najdalje od svega. Jer živimo u blatu, korupcija, laž, grijesi su na sve strane. I naše noge su tu, u tom blatu, nisu negdje visoko, uzvišeno, vječno. Ime mu je Sveti, a mi sagriješimo stotine puta na dan.
Njegovo prebivalište je visoko i sveto.
Jao nama, jao nama Bog je daleko.
Ali, volim ove biblijske „ali“. Iako je ono gore istina, postoji jedan „ali“ velik kao kineski zid.
Zbog tog „ali“ mi imamo osmijeh na licima, čak iako smo tu, u blatu, okruženi prostitucijom, alkoholizmom, korupcijom, lažima, prijevarama, zloćom.
Ali, ja sam i s potlačenim
I poniženim
Da oživim duh smjernih
Da oživim srca skrušenih
Iz 57,15b
Postoji još jedno mjesto gdje je Bog, Sveti i Vječni – kod potlačenih, poniženih, onih koji su jadni, klonuli, koji trpe.
Postoji puno tlaka i loših vladavina, ali najgora je tiranija koja postoji – tiranija grijeha.
Nije vladavina grijeha za sve tiranija. Neki uživaju u toj vladavini. Što više grijeha i blata, njima bolje.
Ali postoje i oni kojima blato smeta. Postoje i oni kojima tiranija smeta, koje boli. Koji su pod njom potlačeni, poniženi. Koji žele oslobođenje. Koji uzdišu u ovom tijelu.
Ovo je Riječ za njih.
Bog je blizu njih. Ovaj „ali“ vrijedi za njih.
I što radi Bog kod njih?
Tu sam da oživim duh, da oživim srca. Da oživim.
Zamisli, tog velikog Boga u silnim visinama razdire vapaj onih koji trpe i pate.
Gdje je Bog braćo i sestre?
Tu, među nama.
Među nama kojima ovo nije dom. Među nama koji čekamo Gospodina, njegovu vladavinu, Njegovu slavu.
Ja želim oživjeti one koji su klonuli – riječ je od Boga.
Dopustimo danas da Gospodin stavi ...“riječi hvala na usne naše“... (kako stoji u stihu 19) jer On je za nas blizu.
Tako kaže Njegova riječ. Naši osjećaji možda ne govore tako. Ali tako kaže Njegova riječ koja se ne mijenja stoljećima. Koja je prokušana, koja je opstala na kušnji.
A naši osjećaji su prevrtljivi, danas su ovakvi, sutra onakvi.
On je blizu i želi danas oživjeti one koji su klonuli - tako kaže pouzdana Riječ.
na tvoju riječ bacit ću mreže (Luka 5,5)
Nikad nisam o Petru razmišljao kao o čovjeku koju je imao iste brige kao i mi. Posao, punica, žena ...Petar kao čovjek koji svaki dan ide na posao.
Dapače, zapravo je Petar bio biznismen. Imao je svoj vlastiti biznis, brod, kupce, ribe, zaposlene.
Interesantno!
Znate gdje je Petar vidio sebe u pravom svjetlu?
Znate gdje je Gospodina vidio u pravom svjetlu?
Znate gdje je dobio apostolski poziv?
Na poslu!
Posao je mjesto gdje možemo na poseban način vidjeti kakvi smo. Posao je važan dio života, koliko samo vremena provodimo tamo svaki dan.
Petar je imao jednu zanimljivu situaciju. Nije mu išlo na poslu. Cijelu noć su se mučili i nisu ništa uhvatili. Zapravo možda su izvukli neku staru cipelu, ali ribe nisu ulovili.
Ujutro čiste mreže i Gospodin mu veli: Otisni u duboko pa bacite mreže svoje za lov. Lk 5,4
Joj, pa cijelu noć sam lovio, stvarno mi se ne da sada prljati ponovno mreže, osim toga umoran sam, tko će sada ići daleko od obale – mogao je Petar reći i otići doma spavati kako bi se pripremio za novu noć.
Nije mu bilo lako, koštalo ga je, ali ipak je rekao: Na tvoju riječ, bacit ću mreže.
Na tvoju riječ ...
Petru je vjerojatno bilo malo neugodno – koji normalan ribar lovi po danu, svi love po noći. Samo neki „stolar“ može doći na ideju da se lovi po danu. Tko zna što će misliti moji kolege ribari? A tek konkurencija?
Vjerojatno ću biti predmet sprdnje. I stvarno se nekada i mi tako osjećamo kad dobijemo Riječ. Nekako se ne uklapa u uvriježena razmišljanja. Malo odskače od normalnog ponašanja. Što će ljudi na poslu misliti o meni?!
Ipak, Petar veli: Na tvoju riječ – poslušat ću.
I morao je shvatiti da Gospodin kontrolira stvari koje se tiču posla, prije nego je otišao u punovremenu službu.
Vjerojatno nije vjerovao da će išta uloviti, iako je poslušao. Zato se toliko začudio. Nije vjerovao.
Ipak je poslušao, a to je ono što se broji.
Na tvoju Riječ ...– kako jaka izjava. Tvoja riječ je jača i od mog iskustva i znanja, i od razmišljanja okoline, i od mog umora i od svega ostalog. Na tvoju riječ – jedini ispravan stav na Božju riječ jeste poslušnost. Koštalo koliko da košta.
Na tvoju riječ bacit ću mreže, iako smo cijelu noć lovili iako nismo ništa ulovili, mislim da su male šanse da nešto ulovimo. Ali bit ću poslušan.
Pune mreže – to vide samo oni koji kažu: Na tvoju riječ ...
Ljubljeni, poslovno polje je mjesto gdje možemo vidjeti sebe u pravom svjetlu. Ali to je mjesto i gdje možemo reći: Na tvoju riječ ... To je mjesto gdje trebamo vidjeti pune mreže riba.
Da, na poslu, u svakodnevnici, u razočarenju i neuspjehu, ali kroz poslušnost je Petar upoznavao Gospodina. I tu je doživio poziv za službu koja je promijenila svijet.
Danas milijuni turista idu gledati katedralu Sv. Petra. Zamisli da je netko Petru rekao: Ej ti što ne znaš uloviti ribu, jednog dana će milijuni ljudi obilaziti katedralu koja će se nazivati po tebi. Ali još puno važnije od kamena jeste ovo živo kamenje, živa crkva božja na kojoj je Petar bio jedan od važnih suradnika. Od malog ribara, koji je vidio sebe u takvom svjetlu da je rekao: Idi od mene, jer grešan sam čovjek, Gospodin je napravio neustrašivog apostola.
Pune mreže – to vide samo oni koji kažu: Na tvoju riječ ...
Vjerujem da nam Gospodin dosta govori na poslu.
Neka bismo mi danas rekli: Na tvoju riječ ...
Koštalo što košta.
I neka bismo vidjeli nešto što zapravo ne vjerujemo, neka bismo vidjeli mreže toliko pune riba da nas obuzme strahopoštovanje.
Tko zna što će Gospodin napraviti s nama ako mi kažemo: Na tvoju riječ ...
Dapače, zapravo je Petar bio biznismen. Imao je svoj vlastiti biznis, brod, kupce, ribe, zaposlene.
Interesantno!
Znate gdje je Petar vidio sebe u pravom svjetlu?
Znate gdje je Gospodina vidio u pravom svjetlu?
Znate gdje je dobio apostolski poziv?
Na poslu!
Posao je mjesto gdje možemo na poseban način vidjeti kakvi smo. Posao je važan dio života, koliko samo vremena provodimo tamo svaki dan.
Petar je imao jednu zanimljivu situaciju. Nije mu išlo na poslu. Cijelu noć su se mučili i nisu ništa uhvatili. Zapravo možda su izvukli neku staru cipelu, ali ribe nisu ulovili.
Ujutro čiste mreže i Gospodin mu veli: Otisni u duboko pa bacite mreže svoje za lov. Lk 5,4
Joj, pa cijelu noć sam lovio, stvarno mi se ne da sada prljati ponovno mreže, osim toga umoran sam, tko će sada ići daleko od obale – mogao je Petar reći i otići doma spavati kako bi se pripremio za novu noć.
Nije mu bilo lako, koštalo ga je, ali ipak je rekao: Na tvoju riječ, bacit ću mreže.
Na tvoju riječ ...
Petru je vjerojatno bilo malo neugodno – koji normalan ribar lovi po danu, svi love po noći. Samo neki „stolar“ može doći na ideju da se lovi po danu. Tko zna što će misliti moji kolege ribari? A tek konkurencija?
Vjerojatno ću biti predmet sprdnje. I stvarno se nekada i mi tako osjećamo kad dobijemo Riječ. Nekako se ne uklapa u uvriježena razmišljanja. Malo odskače od normalnog ponašanja. Što će ljudi na poslu misliti o meni?!
Ipak, Petar veli: Na tvoju riječ – poslušat ću.
I morao je shvatiti da Gospodin kontrolira stvari koje se tiču posla, prije nego je otišao u punovremenu službu.
Vjerojatno nije vjerovao da će išta uloviti, iako je poslušao. Zato se toliko začudio. Nije vjerovao.
Ipak je poslušao, a to je ono što se broji.
Na tvoju Riječ ...– kako jaka izjava. Tvoja riječ je jača i od mog iskustva i znanja, i od razmišljanja okoline, i od mog umora i od svega ostalog. Na tvoju riječ – jedini ispravan stav na Božju riječ jeste poslušnost. Koštalo koliko da košta.
Na tvoju riječ bacit ću mreže, iako smo cijelu noć lovili iako nismo ništa ulovili, mislim da su male šanse da nešto ulovimo. Ali bit ću poslušan.
Pune mreže – to vide samo oni koji kažu: Na tvoju riječ ...
Ljubljeni, poslovno polje je mjesto gdje možemo vidjeti sebe u pravom svjetlu. Ali to je mjesto i gdje možemo reći: Na tvoju riječ ... To je mjesto gdje trebamo vidjeti pune mreže riba.
Da, na poslu, u svakodnevnici, u razočarenju i neuspjehu, ali kroz poslušnost je Petar upoznavao Gospodina. I tu je doživio poziv za službu koja je promijenila svijet.
Danas milijuni turista idu gledati katedralu Sv. Petra. Zamisli da je netko Petru rekao: Ej ti što ne znaš uloviti ribu, jednog dana će milijuni ljudi obilaziti katedralu koja će se nazivati po tebi. Ali još puno važnije od kamena jeste ovo živo kamenje, živa crkva božja na kojoj je Petar bio jedan od važnih suradnika. Od malog ribara, koji je vidio sebe u takvom svjetlu da je rekao: Idi od mene, jer grešan sam čovjek, Gospodin je napravio neustrašivog apostola.
Pune mreže – to vide samo oni koji kažu: Na tvoju riječ ...
Vjerujem da nam Gospodin dosta govori na poslu.
Neka bismo mi danas rekli: Na tvoju riječ ...
Koštalo što košta.
I neka bismo vidjeli nešto što zapravo ne vjerujemo, neka bismo vidjeli mreže toliko pune riba da nas obuzme strahopoštovanje.
Tko zna što će Gospodin napraviti s nama ako mi kažemo: Na tvoju riječ ...
srijeda, 19. svibnja 2010.
Ako se želiš vratiti Jer 4,1
Jeremija je govorio Izraelu, narodu Božjem.
Iako su po identitetu bili narod božji, otišli su od njega.
Postojala je potreba da mu se vrate.
I onda je došla Riječ Jeremiji:
1"Ako se, Izraele, želiš vratiti - riječ je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene“.
Jer 4,1
Ako se Izraele želiš vratiti ...
Znate li tko ovo kaže?
Jahve nad vojskama.
Kralj kraljeva.
Gospodar gospodara.
Onaj koji je iznad svih autoriteta i moći.
Riječ nam govori:
Izaija 40,26: „Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.“
To je Onaj koji kad kaže suncu: Stani! Sunce stane. Jer sunce nema izbora, pod Njegovom je vlašću. MORA slušati.
Kad kaže Canis Majoris stani – ovaj nema izbora nego stane, jer govori Onaj koji je sve stvorio.
Ali ovdje imamo skroz drugu situaciju. On govori: Ako se želiš vratiti ...
Svom narodu Gospod govori na ovaj način.
Ne kaže: vrati se, moraš se vratiti.
Nego, ako se želiš vratiti, vrati se k meni.
Naravno da On ima vlast da to kaže i da nama ne bi ništa drugo preostalo nego poslušati.
Ipak ne piše tako, nego piše: Ako se želiš vratiti ...
Kao da želi reći: Želim da se vratiš, ali ne na silu, nego svojevoljno, u slobodi izbora.
Uvijek iznova me začudi i ne mogu doći sebi kad vidim ovakve izjave od strane Boga.
Bog ovdje želi reći da bez obzira što smo napravili – On želi da se vratimo čim prije. Nema potrebe za osuđivanjem, nema potrebe za strahom. Bio si u svinjcu, bio si u blatu, otišao si daleko, osramotio si se, osramtio si Njega – trebaš znati da su Njegove ruke raširene. Da On čeka i gleda prema horizontu kad će te ugledati (Lk 15 – Izgubljeni sin).
On želi da mu se Njegov narod vrati. Ako se želiš vratiti Izraele – Riječ je Jahvina – vrati se k meni.
Možemo mu doći. On to želi. Njegova milost nije dotrajala. Ona je vječna. Put je slobodan.
I ovdje govori o načinu:
Ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene.
Ipak, Gospodin želi da uklonimo grozote svoje. To naravno nije ništa čudno, nema pravog pokajanja niti obraćenja bez toga.
Smiješno je kad netko želi biti s Bogom, vratiti mu se a ne želi ukloniti grozote svoje.
Nekim ljudima su grozote draže od Boga i ne žele ih ukloniti.
Željeli bi biti narod Božji, imati sve blagoslove koje imaju oni koji su blizu Njega, ali ne žele ostaviti svoje grozote. Ustrajavaju u grijehu. Draže su im grozote njihove od Boga.
Ljubljeni, zar je ijedna grozota vrijedna Božje blizine?
Siguran sam da ćemo se svi složiti da nije.
Onima koji poznaju Gospodina, nijedan grijeh nije draži od Njega samoga.
Hallelujah!
Danas je dan, lijep dan, kad ova riječ može biti istina u našim životima.
Kad može odjeknuti u našim srcima: Ako se želiš vratiti, vrati se k meni. O kako je Gospodin nježan i blag prema nama. S koliko strpljenja i ljubavi pokušava pridobiti naše srce. Ako se želiš vratiti – ma svi mi bismo već davno pukli i pretvorili ovu zemlju u prah i pepeo da smo na Njegovom mjestu.
A On, Kralj kraljeva, koji cijeli svemir drži u svojoj ruci, koji može reći riječ i zemlja će odletjeti kao perce, On kaže svom narodu: Ako se želiš vratiti, vrati se meni.
Ukloni grozote! Ne ide i jedno i drugo. I vrati se meni.
Ljubljeni, možda ima pokoji među nama koji je malo „odlutao“. Neka bi ova Riječ doprla do takvog srca: Ako se želiš vratiti, vrati se k meni – riječ je Njegova.
I neka bismo uklonili grozote, jer koja grozota je vrijedna našeg dragocjenog, nježnog i milog Boga.
Iako su po identitetu bili narod božji, otišli su od njega.
Postojala je potreba da mu se vrate.
I onda je došla Riječ Jeremiji:
1"Ako se, Izraele, želiš vratiti - riječ je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene“.
Jer 4,1
Ako se Izraele želiš vratiti ...
Znate li tko ovo kaže?
Jahve nad vojskama.
Kralj kraljeva.
Gospodar gospodara.
Onaj koji je iznad svih autoriteta i moći.
Riječ nam govori:
Izaija 40,26: „Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.“
To je Onaj koji kad kaže suncu: Stani! Sunce stane. Jer sunce nema izbora, pod Njegovom je vlašću. MORA slušati.
Kad kaže Canis Majoris stani – ovaj nema izbora nego stane, jer govori Onaj koji je sve stvorio.
Ali ovdje imamo skroz drugu situaciju. On govori: Ako se želiš vratiti ...
Svom narodu Gospod govori na ovaj način.
Ne kaže: vrati se, moraš se vratiti.
Nego, ako se želiš vratiti, vrati se k meni.
Naravno da On ima vlast da to kaže i da nama ne bi ništa drugo preostalo nego poslušati.
Ipak ne piše tako, nego piše: Ako se želiš vratiti ...
Kao da želi reći: Želim da se vratiš, ali ne na silu, nego svojevoljno, u slobodi izbora.
Uvijek iznova me začudi i ne mogu doći sebi kad vidim ovakve izjave od strane Boga.
Bog ovdje želi reći da bez obzira što smo napravili – On želi da se vratimo čim prije. Nema potrebe za osuđivanjem, nema potrebe za strahom. Bio si u svinjcu, bio si u blatu, otišao si daleko, osramotio si se, osramtio si Njega – trebaš znati da su Njegove ruke raširene. Da On čeka i gleda prema horizontu kad će te ugledati (Lk 15 – Izgubljeni sin).
On želi da mu se Njegov narod vrati. Ako se želiš vratiti Izraele – Riječ je Jahvina – vrati se k meni.
Možemo mu doći. On to želi. Njegova milost nije dotrajala. Ona je vječna. Put je slobodan.
I ovdje govori o načinu:
Ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene.
Ipak, Gospodin želi da uklonimo grozote svoje. To naravno nije ništa čudno, nema pravog pokajanja niti obraćenja bez toga.
Smiješno je kad netko želi biti s Bogom, vratiti mu se a ne želi ukloniti grozote svoje.
Nekim ljudima su grozote draže od Boga i ne žele ih ukloniti.
Željeli bi biti narod Božji, imati sve blagoslove koje imaju oni koji su blizu Njega, ali ne žele ostaviti svoje grozote. Ustrajavaju u grijehu. Draže su im grozote njihove od Boga.
Ljubljeni, zar je ijedna grozota vrijedna Božje blizine?
Siguran sam da ćemo se svi složiti da nije.
Onima koji poznaju Gospodina, nijedan grijeh nije draži od Njega samoga.
Hallelujah!
Danas je dan, lijep dan, kad ova riječ može biti istina u našim životima.
Kad može odjeknuti u našim srcima: Ako se želiš vratiti, vrati se k meni. O kako je Gospodin nježan i blag prema nama. S koliko strpljenja i ljubavi pokušava pridobiti naše srce. Ako se želiš vratiti – ma svi mi bismo već davno pukli i pretvorili ovu zemlju u prah i pepeo da smo na Njegovom mjestu.
A On, Kralj kraljeva, koji cijeli svemir drži u svojoj ruci, koji može reći riječ i zemlja će odletjeti kao perce, On kaže svom narodu: Ako se želiš vratiti, vrati se meni.
Ukloni grozote! Ne ide i jedno i drugo. I vrati se meni.
Ljubljeni, možda ima pokoji među nama koji je malo „odlutao“. Neka bi ova Riječ doprla do takvog srca: Ako se želiš vratiti, vrati se k meni – riječ je Njegova.
I neka bismo uklonili grozote, jer koja grozota je vrijedna našeg dragocjenog, nježnog i milog Boga.
utorak, 18. svibnja 2010.
Čovjek čije se srca odvraća od Jahve Jer 17,5
Postoji strašna činjenica.
Postoje ljudi koji odlaze od Boga.
Postoje ovi ili oni razlozi zašto oni odlaze. Ali to ne mijenja činjenicu, oni odlaze jer se njihovo srce odvratilo od Jahve.
Nekad s Bogom treba trpjeti, a to ti ljudi ne žele. Onda im se srce odvraća od Njega.
Jeremija opisuje takve ljude. On je bio jako zanimljiv prorok.
Iako je bio vrlo nježan, stalno je okolo prijetio i naviještao kaznu, jer je Bog rekao da dolazi sud.
Ima dosta sličnosti s njegovim i našim vremenom. I onda je bilo ljudi koji su govorili: Spašeni smo (Jer 7,10). Bog im veli: zar vi mislite da je moj dom sastajalište razbojnika, razbojnička spilja? Zar mislite da možete raditi što želite i onda dolaziti u moj dom?
Zamisli, reakcija na njegovo propovijedanje je bila: Ako ne ušutiš, ubit ćemo te! (Jeremija 11,21)
Jeremija je bio okružen ljudima čije se srce odvratilo od Jahve, zato ih je mogao tako dobro opisati.
Ali pogledajmo što je Jeremija propovjedao o čovjeku kojem se srce odvraća od Jahve:
Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka
I slabo tijelo smatra svojom mišicom
I čije se srce od Jahve odvraća
Jer on je kao drač u pustinji
Ne osjeća kad je sreća na domaku
Tavori dane u usahloj pustinji
U zemlji slanoj nenastanjenoj
Jer 17,5-6
Ovdje imamo jednog čovjeka koji je proklet. To je čovjek čije se srce odvraća od Jahve.
Kakav je to čovjek?
To je čovjek koji se uzda u čovjeka, ne u Boga. Uzda se u svoje tijelo, to je njegova snaga.
Međutim, još jedna važna značajka ovog čovjeka koji je proklet je da se njegovo srce odvraća od Jahve.
Što znači: srce mu se odvraća od Jahve?
To znači da je bilo na neki način okrenuto prema Bogu i sada se ponovno okreće, odvraća od Jahve. Okreće se prema nečemu drugome. Nije više okrenuto prema Bogu. Taj čovjek ne želi trpjeti, čekati, uzdati se u Boga. One nema vremena za to. On preuzima stvar u svoje ruke i pokušava sam, svojom mišicom riješiti problem. Bio je nekad okrenut prema Bogu, sada više nije. Takav čovjek je proklet.
Taj čovjek liči draču u pustinji – zamisli tu sliku, pustinja je, nigdje ništa i onda drač. Ali drač je potpuno beskoristan. Zamisli, drač u pustinji, takav je čovjek čije se srce odvraća od Jahve.
Tavori dane – koja zanimljiva riječ – tavori. MI kažemo kad nam ne ide i kad nas netko pita kako smo: Evo, tavorimo. Ili dan-gubimo. Baš je to dobra riječ – gubiti dane.
Ovaj tavori svoje dane u usahloj pustinji. Zamisli da tavoriš dane u pustinji i to u usahloj.
U zemlji slanoj ... sol izaziva žeđ. O da, taj čovjek žudi, ali nema ničega što taži žeđ. Njegovo srce se odvratilo od Jahve.
U zemlji nenastanjenoj – o da, ti ljudi su prokleti jer su usamljeni. To je nenastanjena zemlja. Nema u njoj puno zajedništva, nema puno bliskih ljudi. Ti ljudi su sami.
Samoća – to je nešto užasno. Pogotovo kad si drač koji nema nikakav plod i nitko te ne treba niti želi.
Strašno je onim ljudima čije se srce odvraća od Jahve.
Ali ima i jedan drugi čovjek u 7. Stihu, ali o njemu ćemo u drugom mailu.
Postoje ljudi koji odlaze od Boga.
Postoje ovi ili oni razlozi zašto oni odlaze. Ali to ne mijenja činjenicu, oni odlaze jer se njihovo srce odvratilo od Jahve.
Nekad s Bogom treba trpjeti, a to ti ljudi ne žele. Onda im se srce odvraća od Njega.
Jeremija opisuje takve ljude. On je bio jako zanimljiv prorok.
Iako je bio vrlo nježan, stalno je okolo prijetio i naviještao kaznu, jer je Bog rekao da dolazi sud.
Ima dosta sličnosti s njegovim i našim vremenom. I onda je bilo ljudi koji su govorili: Spašeni smo (Jer 7,10). Bog im veli: zar vi mislite da je moj dom sastajalište razbojnika, razbojnička spilja? Zar mislite da možete raditi što želite i onda dolaziti u moj dom?
Zamisli, reakcija na njegovo propovijedanje je bila: Ako ne ušutiš, ubit ćemo te! (Jeremija 11,21)
Jeremija je bio okružen ljudima čije se srce odvratilo od Jahve, zato ih je mogao tako dobro opisati.
Ali pogledajmo što je Jeremija propovjedao o čovjeku kojem se srce odvraća od Jahve:
Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka
I slabo tijelo smatra svojom mišicom
I čije se srce od Jahve odvraća
Jer on je kao drač u pustinji
Ne osjeća kad je sreća na domaku
Tavori dane u usahloj pustinji
U zemlji slanoj nenastanjenoj
Jer 17,5-6
Ovdje imamo jednog čovjeka koji je proklet. To je čovjek čije se srce odvraća od Jahve.
Kakav je to čovjek?
To je čovjek koji se uzda u čovjeka, ne u Boga. Uzda se u svoje tijelo, to je njegova snaga.
Međutim, još jedna važna značajka ovog čovjeka koji je proklet je da se njegovo srce odvraća od Jahve.
Što znači: srce mu se odvraća od Jahve?
To znači da je bilo na neki način okrenuto prema Bogu i sada se ponovno okreće, odvraća od Jahve. Okreće se prema nečemu drugome. Nije više okrenuto prema Bogu. Taj čovjek ne želi trpjeti, čekati, uzdati se u Boga. One nema vremena za to. On preuzima stvar u svoje ruke i pokušava sam, svojom mišicom riješiti problem. Bio je nekad okrenut prema Bogu, sada više nije. Takav čovjek je proklet.
Taj čovjek liči draču u pustinji – zamisli tu sliku, pustinja je, nigdje ništa i onda drač. Ali drač je potpuno beskoristan. Zamisli, drač u pustinji, takav je čovjek čije se srce odvraća od Jahve.
Tavori dane – koja zanimljiva riječ – tavori. MI kažemo kad nam ne ide i kad nas netko pita kako smo: Evo, tavorimo. Ili dan-gubimo. Baš je to dobra riječ – gubiti dane.
Ovaj tavori svoje dane u usahloj pustinji. Zamisli da tavoriš dane u pustinji i to u usahloj.
U zemlji slanoj ... sol izaziva žeđ. O da, taj čovjek žudi, ali nema ničega što taži žeđ. Njegovo srce se odvratilo od Jahve.
U zemlji nenastanjenoj – o da, ti ljudi su prokleti jer su usamljeni. To je nenastanjena zemlja. Nema u njoj puno zajedništva, nema puno bliskih ljudi. Ti ljudi su sami.
Samoća – to je nešto užasno. Pogotovo kad si drač koji nema nikakav plod i nitko te ne treba niti želi.
Strašno je onim ljudima čije se srce odvraća od Jahve.
Ali ima i jedan drugi čovjek u 7. Stihu, ali o njemu ćemo u drugom mailu.
čovjek koji se pouzdaje u Jahvu (Jer 17,7)
Na ovoj zemlji postoje vrlo zanimljivi ljudi.
Oni vjeruju da postoje stvari koje ne vide.
Oni vjeruju da postoji Jedan koji sve vidi i koji nagrađuje one koji ga traže.
Oni vjeruju da Bog stoji iza svoje Riječi.
To su ljudi koji znaju da ovaj svijet nije sve što postoji. Da ima jedna bolja zemlja, jedno bolje tijelo koje čeka na njih.
To su jako zanimljivi ljudi.
Umjesto da žive za sebe, oni žive za druge. O ne, nisu oni savršeni, zato se uzdaju u Jahvu, a ne u sebe. Znaju oni i pasti. Ali ustanu.
Odriču se svog egoizma i ne plivaju nizvodno, nego uzvodno.
Malo su čudni.
Dosadni su – rekli bi oni koji su raskalašeni i koje peče savjest u njihovoj blizini.
Dosadni su – rekli bi oni koji nisu upoznali ljepotu Božje blizine, koji ne poznaju smiraj duše u Bogu.
Jeremija kaže da su ti ljudi sretni (blagoslovljeni):
Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu
I kome je Jahve uzdanje.
Nalik je na stablo zasađeno uz vodu
Što korijenje pušta k potoku
Ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod.
Jer 17,7-8
Koji kontrast u odnosu na čovjeka koji je opisan u stihu prije, čovjeka čije se srce odvraća od Boga.
Jedan je blagoslovljen (sretan), drugi je proklet.
Jedan je kao zeleno stablo, drugi je kao drač.
Jedan je u slanoj, nenastanjenoj pustinji, drugi je uz potok, daje plodove.
Daje plodove, nalazi se uz potok – siguran sam da taj ima dosta društva i da ne tavori svoje dane, nego krijepi srca i duše mnogih.
Ovaj čovjek, čovjek koji se uzda u Jahvu – on se ne mora bojati kad dođe žega.
Prijatelji, postoje ljudi koji se boje i kad nema žege. A da ne govorimo kako se boje kad je žega.
Ovdje imamo čovjeka koji se ne boji, neovisno o okolnostima. Čovjeka koji ne brine. Koji je uvijek zelen.
Ovdje imamo čovjeka koji je kao zasađen uz vodu i pruža svoje korijenje prema njoj.
Da, čudan je to čovjek, on je svoje pouzdanje stavio u Jahvu.
On je kao stablo, zasađen. Nepomičan. Nema potrebe ići bilo gdje. Tu uz svoju vodu ima sve. Zadovoljan je.
Ljubljeni, mi smo svoje pouzdanje stavili u Jahvu
Neka bismo bili kao ovaj čovjek, koji se ne boji, koji ne brine, koji je uvijek zelen, koji ima korijenje, kojeg okolnosti ne mogu „sasušiti“
Oni vjeruju da postoje stvari koje ne vide.
Oni vjeruju da postoji Jedan koji sve vidi i koji nagrađuje one koji ga traže.
Oni vjeruju da Bog stoji iza svoje Riječi.
To su ljudi koji znaju da ovaj svijet nije sve što postoji. Da ima jedna bolja zemlja, jedno bolje tijelo koje čeka na njih.
To su jako zanimljivi ljudi.
Umjesto da žive za sebe, oni žive za druge. O ne, nisu oni savršeni, zato se uzdaju u Jahvu, a ne u sebe. Znaju oni i pasti. Ali ustanu.
Odriču se svog egoizma i ne plivaju nizvodno, nego uzvodno.
Malo su čudni.
Dosadni su – rekli bi oni koji su raskalašeni i koje peče savjest u njihovoj blizini.
Dosadni su – rekli bi oni koji nisu upoznali ljepotu Božje blizine, koji ne poznaju smiraj duše u Bogu.
Jeremija kaže da su ti ljudi sretni (blagoslovljeni):
Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu
I kome je Jahve uzdanje.
Nalik je na stablo zasađeno uz vodu
Što korijenje pušta k potoku
Ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod.
Jer 17,7-8
Koji kontrast u odnosu na čovjeka koji je opisan u stihu prije, čovjeka čije se srce odvraća od Boga.
Jedan je blagoslovljen (sretan), drugi je proklet.
Jedan je kao zeleno stablo, drugi je kao drač.
Jedan je u slanoj, nenastanjenoj pustinji, drugi je uz potok, daje plodove.
Daje plodove, nalazi se uz potok – siguran sam da taj ima dosta društva i da ne tavori svoje dane, nego krijepi srca i duše mnogih.
Ovaj čovjek, čovjek koji se uzda u Jahvu – on se ne mora bojati kad dođe žega.
Prijatelji, postoje ljudi koji se boje i kad nema žege. A da ne govorimo kako se boje kad je žega.
Ovdje imamo čovjeka koji se ne boji, neovisno o okolnostima. Čovjeka koji ne brine. Koji je uvijek zelen.
Ovdje imamo čovjeka koji je kao zasađen uz vodu i pruža svoje korijenje prema njoj.
Da, čudan je to čovjek, on je svoje pouzdanje stavio u Jahvu.
On je kao stablo, zasađen. Nepomičan. Nema potrebe ići bilo gdje. Tu uz svoju vodu ima sve. Zadovoljan je.
Ljubljeni, mi smo svoje pouzdanje stavili u Jahvu
Neka bismo bili kao ovaj čovjek, koji se ne boji, koji ne brine, koji je uvijek zelen, koji ima korijenje, kojeg okolnosti ne mogu „sasušiti“
utorak, 11. svibnja 2010.
Dobar je Jahve i pravedan. Pun sućuti je Bog naš. (Ps 116,5)
Nekada ne vidimo sunce.
To ne znači da sunce ne sija.
Samo ga ne vidimo od oblaka.
Ne smijemo misliti da se sunce više neće pojaviti.
Da, oblaci postoje. Ne želimo se zavaravati. Ali postoji i sunce. I sunce je puno veće od oblaka.
Dobro je da postoje oblaci. Onda možemo bolje cijeniti sunce kad se ponovno pojavi. Inače, kad bi stalno sijalo sunce, ne bismo ga cijenili, niti bismo bili svjesni kako je lijepo kad sunce sije.
I tako i danas sunce sije:
Dobar je Jahve
I pravedan
Pun sućuti
Je Bog naš
Ps 116,5
Da ova istina: Dobar je Jahve i danas sije. Kao sunce. Možda se pojavi tu i tamo koji oblačić pa ne vidimo, nešto nam nije jasno, ali to ne mijenja činjenicu: Bog je dobar. Sunce sije.
Koja utjeha je to za nas koji smo stavili svoje pouzdanje u Njega, da je On dobar. Mene to stvarno hrabri i tješi. I neka bih mogao razumjeti ovu istinu neovisno o okolnostima, neovisno o oblacima koji ponekad prekrivaju sjaj sunca i njegovu toplinu.
I pravedan je naš Bog. Opet sunce sije. On je pravedan. Pravda je u našim životima zadovoljena. Na križu. On daje svima kako su zaslužili. On je pravedan. Mi ljudi volimo pravdu. I trebamo biti svjesni: Bog je pravedan!
Za neke će biti neugodno iznenađenje da je Bog pravedan. Za mnoge će to biti totalna katastrofa. Jer su mislili da mogu raditi što ih je volja. Za nas je to utjeha, jer smo prihvatili Njegov sud nad našim životima.
Pun sućuti! Zar je Bog pun sućuti. Ne polu prazan, nego pun. Zar On stvarno ima sućut za moje nevolje. Zar On, Kralj kraljeva, Autoritet svih autoriteta je pun sućuti. Sunce sije. On je pun sućuti. O kako pokušavaju oblaci nekada sakriti sunce. Kako su samo gusti i tamni. Ali neće ostati zauvijek. Snažno sunce će ih raspršiti. On je pun sućuti. Kad pristupamo Njegovom prijestolju trebamo znati da je to prijestolje milosti, a da na Njemu sjedi Kralj koji je pun sućuti.
Takav je Bog naš. Neka bi te istine zasjale u našem srcu danas 11.5.2010.g.
To ne znači da sunce ne sija.
Samo ga ne vidimo od oblaka.
Ne smijemo misliti da se sunce više neće pojaviti.
Da, oblaci postoje. Ne želimo se zavaravati. Ali postoji i sunce. I sunce je puno veće od oblaka.
Dobro je da postoje oblaci. Onda možemo bolje cijeniti sunce kad se ponovno pojavi. Inače, kad bi stalno sijalo sunce, ne bismo ga cijenili, niti bismo bili svjesni kako je lijepo kad sunce sije.
I tako i danas sunce sije:
Dobar je Jahve
I pravedan
Pun sućuti
Je Bog naš
Ps 116,5
Da ova istina: Dobar je Jahve i danas sije. Kao sunce. Možda se pojavi tu i tamo koji oblačić pa ne vidimo, nešto nam nije jasno, ali to ne mijenja činjenicu: Bog je dobar. Sunce sije.
Koja utjeha je to za nas koji smo stavili svoje pouzdanje u Njega, da je On dobar. Mene to stvarno hrabri i tješi. I neka bih mogao razumjeti ovu istinu neovisno o okolnostima, neovisno o oblacima koji ponekad prekrivaju sjaj sunca i njegovu toplinu.
I pravedan je naš Bog. Opet sunce sije. On je pravedan. Pravda je u našim životima zadovoljena. Na križu. On daje svima kako su zaslužili. On je pravedan. Mi ljudi volimo pravdu. I trebamo biti svjesni: Bog je pravedan!
Za neke će biti neugodno iznenađenje da je Bog pravedan. Za mnoge će to biti totalna katastrofa. Jer su mislili da mogu raditi što ih je volja. Za nas je to utjeha, jer smo prihvatili Njegov sud nad našim životima.
Pun sućuti! Zar je Bog pun sućuti. Ne polu prazan, nego pun. Zar On stvarno ima sućut za moje nevolje. Zar On, Kralj kraljeva, Autoritet svih autoriteta je pun sućuti. Sunce sije. On je pun sućuti. O kako pokušavaju oblaci nekada sakriti sunce. Kako su samo gusti i tamni. Ali neće ostati zauvijek. Snažno sunce će ih raspršiti. On je pun sućuti. Kad pristupamo Njegovom prijestolju trebamo znati da je to prijestolje milosti, a da na Njemu sjedi Kralj koji je pun sućuti.
Takav je Bog naš. Neka bi te istine zasjale u našem srcu danas 11.5.2010.g.
petak, 7. svibnja 2010.
koliko je istok daleko od zapada Ps 103,12
Koliko je daleko istok od zapada?
Tko može odgovoriti na to pitanje?
Istok je na jednoj, zapad na drugoj strani. Može li nešto biti dalje nego što je istok od zapada?
Ps 103,12: „Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. „
Zamisli, upravo toliko koliko je istok daleko od zapada, a to je stvarno jako, jako puno, tako On od nas udaljuje bezakonja naša.
On je taj koji to radi, On je taj koji to čini. Ne mi, nego On!
On udaljuje naša bezakonja ne samo od sebe, nego od nas. I to mi je super. Sve te terete koji nas znaju tištati, razbijena koljena – on to udaljuje od nas!
Zamisli koliko ljudi danas ima koji ne mogu pobjeći od „sebe“, odnosno od svojih bezakonja, grijeha. Koji su svezani okovima prošlosti. I muče ih i pristižu loše stvari koje su učinili. Neki ne mogu spavati, neki se psihički razbole, jer nemaju mir duše.
Ovaj Psalm govori David koji je upoznao božju milost, koji je upoznao oproštenje. Koji poznaje Boga. On zna da je Bog „vrlo dobar“ (stih 8).
Ovaj Psalm David piše u zrelijim godinama, nakon dosta bezakonja koje je Gospodin udaljio od njega kao što je istok daleko od zapada.
Naša duša ne mora nositi teret naših bezakonja. On je taj koji to udaljuje od nas. Nikakve osude dakle sada onima koji su u Kristu Isusu.
Na križu su bila naša bezakonja. U grob su pokopana. Tamo su ostala, dok smo mi zajedno s njim ustali u novi život.
Biti u Kristu Isusu – ima li što ljepše od toga? Nije ni čudo da su onda naši grijesi i bezakonja ostali na „istoku“, dok smo mi na „zapadu“, negdje na skroz drugoj strani.
Ne potiču li ove činjenice, ova spoznanja na spontano slavljenje Boga. Na to da zavapimo i reknemo: Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja i sve što je u meni sveto ime njegovo! Kako, uostalom i piše u prvom stihu Ps 103.
Da Gospodine, u Tvojoj blizinu spoznajemo našu potpunu nemoć. U tvojoj blizini, tvoje svjetlo rasvjetljava naš mrak. I udalji naša bezakonja od nas kako je istok daleko od zapada. Daj da možemo vidjeti, da u Tebi smo, da su naša bezakonja na „istoku“, dok smo mi na „zapadu. Neka bismo spoznali potpuni mir i radost spasenja i života s tobom.
103
103 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
2 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:
3 on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4 on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;
6 Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,
7 Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.
8 Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
9 Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.
10 Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.
11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
12 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.
13 Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
14 Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.
16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
18 nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. 20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj! 21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu! 22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! PSALAM 104 103ala Bogu Stvoritelju
Tko može odgovoriti na to pitanje?
Istok je na jednoj, zapad na drugoj strani. Može li nešto biti dalje nego što je istok od zapada?
Ps 103,12: „Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. „
Zamisli, upravo toliko koliko je istok daleko od zapada, a to je stvarno jako, jako puno, tako On od nas udaljuje bezakonja naša.
On je taj koji to radi, On je taj koji to čini. Ne mi, nego On!
On udaljuje naša bezakonja ne samo od sebe, nego od nas. I to mi je super. Sve te terete koji nas znaju tištati, razbijena koljena – on to udaljuje od nas!
Zamisli koliko ljudi danas ima koji ne mogu pobjeći od „sebe“, odnosno od svojih bezakonja, grijeha. Koji su svezani okovima prošlosti. I muče ih i pristižu loše stvari koje su učinili. Neki ne mogu spavati, neki se psihički razbole, jer nemaju mir duše.
Ovaj Psalm govori David koji je upoznao božju milost, koji je upoznao oproštenje. Koji poznaje Boga. On zna da je Bog „vrlo dobar“ (stih 8).
Ovaj Psalm David piše u zrelijim godinama, nakon dosta bezakonja koje je Gospodin udaljio od njega kao što je istok daleko od zapada.
Naša duša ne mora nositi teret naših bezakonja. On je taj koji to udaljuje od nas. Nikakve osude dakle sada onima koji su u Kristu Isusu.
Na križu su bila naša bezakonja. U grob su pokopana. Tamo su ostala, dok smo mi zajedno s njim ustali u novi život.
Biti u Kristu Isusu – ima li što ljepše od toga? Nije ni čudo da su onda naši grijesi i bezakonja ostali na „istoku“, dok smo mi na „zapadu“, negdje na skroz drugoj strani.
Ne potiču li ove činjenice, ova spoznanja na spontano slavljenje Boga. Na to da zavapimo i reknemo: Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja i sve što je u meni sveto ime njegovo! Kako, uostalom i piše u prvom stihu Ps 103.
Da Gospodine, u Tvojoj blizinu spoznajemo našu potpunu nemoć. U tvojoj blizini, tvoje svjetlo rasvjetljava naš mrak. I udalji naša bezakonja od nas kako je istok daleko od zapada. Daj da možemo vidjeti, da u Tebi smo, da su naša bezakonja na „istoku“, dok smo mi na „zapadu. Neka bismo spoznali potpuni mir i radost spasenja i života s tobom.
103
103 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
2 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:
3 on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4 on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;
6 Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,
7 Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.
8 Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
9 Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.
10 Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.
11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
12 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.
13 Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
14 Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.
16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
18 nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. 20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj! 21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu! 22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! PSALAM 104 103ala Bogu Stvoritelju
srijeda, 5. svibnja 2010.
On iscjeljuje Ps 103,3
On ti otpušta sve grijehe tvoje
On iscjeljuje sve slabosti tvoje
Ps 103,3
On ti otpušta sve grijehe tvoje
Jučer je jedan brat rekao: Kod Gospodina je oproštenje potpuno. On je oprostio, On se ne vraća na to. Često puta ljudi imaju potrebu okajavati, kao žrtvovati, kao plaćati za svoje grijehe. Iskupljivati se za njih. I još pri tom imati grižnju savjesti. Ovdje čitamo da je On taj koji otpušta. Super mi je da ne piše: On je otpustio – što je isto istina. Ne, ovdje piše, On otpušta, u prezentu, u sadašnjem vremenu. To je nešto što On, Ljubljeni, danas čini. On danas otpušta. Kod Njega je oproštenje potpuno, opravdanje, ne samo oproštenje.
SVE grijehe – uvijek je dobro da se sjetimo, da je Gospodin platio za sve grijehe. Jedan brat je jednom ustao i rekao da ima problem s tim da prihvati da su mu oprošteni baš svi grijesi. Nekako njegovi osjećaju su ga mučili. Osjećaji s jedne strane, prokušana riječ Božja druge strane. Kome vjerovati? Riječ Božja napisana dragocjenom krvlju Gospodina Isusa je pouzdanija. I na nju ćemo se Ljubljeni, danas osloniti!
On ti otpušta sve gijehe TVOJE – nikada ne zaboravimo da je oproštenje osobno. Odnosi se baš na tebe! Danas Gospodin oprašta SVE grijehe TVOJE. Koji mir obuzima moje srce kad čitam ove riječi. Ovo nije mana (hrana koja pada s neba danas), ovo su ogromne količine mane koje ne mogu pojesti da jedem godinama. Slava Bogu da možemo imati potpuni mir s Njim. Oproštenje je potpuno.
On iscjeljuje sve slabosti tvoje
Ne znam koji dio stiha mi je ljepši. Prvi ili drugi. On je taj koji iscjeljuje! Koja istina, koje ohrabrenje. Opet je ovaj glagol u sadašnjem vremenu. Nije u vremenu od prije 2000 godina. Hallelujah! Danas, Ljubljeni, danas doživljavamo Njegovo iscjeljenje. Imamo rane, imamo bolesti, imamo probleme – to je istina. Ali mi imamo i Njega koji iscjeljuje, koji liječi, koji previja ono što je slomljeno. Kao što dobri pastir brine za nas, tako i On, brine za nas. Liječi, iscjeljuje. Znamo puno slučajeva kad je Gospodin vraćao vid, dao da se ponovno hoda, da hromi čvrst korak imaju, da slijepi progledavaju, gluhi čuju, oni koji su bolesni ozdravljaju. Zar ne radi danas Gospodin istu stvar? On liječi narod svoj. One koji su pali, On diže na noge. On ih hrabri i tješi.
SVE slabosti tvoje – opet ta riječ SVE. Zamisli kako bi bilo da Gospodin može izliječiti samo nešto, a nešto ipak ne može. Kao kod lijekova. Imaš neki lijek ali on liječi samo dio bolesti. Ako taj lijek ne uspije onda moraš uzeti nešto jače. Ne, tako nije kod Gospodina. On liječi sve slabosti tvoje. Sve prijestupe tvoje, kako stoji u nekim prijevodima, On liječi i može zaliječiti.
Zabrljao si ... – Gospodin to zna. I on to može izliječiti.
Kako predivan je naš Gospodin. Zato mu priđimo danas. Osjetimo radost spasenja. Doživimo iznova potpuno oproštenje. Jer On je taj koji otpušta sve grijehe tvoje. On je taj koji iscjeljuje sve slabosti tvoje.
On iscjeljuje sve slabosti tvoje
Ps 103,3
On ti otpušta sve grijehe tvoje
Jučer je jedan brat rekao: Kod Gospodina je oproštenje potpuno. On je oprostio, On se ne vraća na to. Često puta ljudi imaju potrebu okajavati, kao žrtvovati, kao plaćati za svoje grijehe. Iskupljivati se za njih. I još pri tom imati grižnju savjesti. Ovdje čitamo da je On taj koji otpušta. Super mi je da ne piše: On je otpustio – što je isto istina. Ne, ovdje piše, On otpušta, u prezentu, u sadašnjem vremenu. To je nešto što On, Ljubljeni, danas čini. On danas otpušta. Kod Njega je oproštenje potpuno, opravdanje, ne samo oproštenje.
SVE grijehe – uvijek je dobro da se sjetimo, da je Gospodin platio za sve grijehe. Jedan brat je jednom ustao i rekao da ima problem s tim da prihvati da su mu oprošteni baš svi grijesi. Nekako njegovi osjećaju su ga mučili. Osjećaji s jedne strane, prokušana riječ Božja druge strane. Kome vjerovati? Riječ Božja napisana dragocjenom krvlju Gospodina Isusa je pouzdanija. I na nju ćemo se Ljubljeni, danas osloniti!
On ti otpušta sve gijehe TVOJE – nikada ne zaboravimo da je oproštenje osobno. Odnosi se baš na tebe! Danas Gospodin oprašta SVE grijehe TVOJE. Koji mir obuzima moje srce kad čitam ove riječi. Ovo nije mana (hrana koja pada s neba danas), ovo su ogromne količine mane koje ne mogu pojesti da jedem godinama. Slava Bogu da možemo imati potpuni mir s Njim. Oproštenje je potpuno.
On iscjeljuje sve slabosti tvoje
Ne znam koji dio stiha mi je ljepši. Prvi ili drugi. On je taj koji iscjeljuje! Koja istina, koje ohrabrenje. Opet je ovaj glagol u sadašnjem vremenu. Nije u vremenu od prije 2000 godina. Hallelujah! Danas, Ljubljeni, danas doživljavamo Njegovo iscjeljenje. Imamo rane, imamo bolesti, imamo probleme – to je istina. Ali mi imamo i Njega koji iscjeljuje, koji liječi, koji previja ono što je slomljeno. Kao što dobri pastir brine za nas, tako i On, brine za nas. Liječi, iscjeljuje. Znamo puno slučajeva kad je Gospodin vraćao vid, dao da se ponovno hoda, da hromi čvrst korak imaju, da slijepi progledavaju, gluhi čuju, oni koji su bolesni ozdravljaju. Zar ne radi danas Gospodin istu stvar? On liječi narod svoj. One koji su pali, On diže na noge. On ih hrabri i tješi.
SVE slabosti tvoje – opet ta riječ SVE. Zamisli kako bi bilo da Gospodin može izliječiti samo nešto, a nešto ipak ne može. Kao kod lijekova. Imaš neki lijek ali on liječi samo dio bolesti. Ako taj lijek ne uspije onda moraš uzeti nešto jače. Ne, tako nije kod Gospodina. On liječi sve slabosti tvoje. Sve prijestupe tvoje, kako stoji u nekim prijevodima, On liječi i može zaliječiti.
Zabrljao si ... – Gospodin to zna. I on to može izliječiti.
Kako predivan je naš Gospodin. Zato mu priđimo danas. Osjetimo radost spasenja. Doživimo iznova potpuno oproštenje. Jer On je taj koji otpušta sve grijehe tvoje. On je taj koji iscjeljuje sve slabosti tvoje.
utorak, 4. svibnja 2010.
Nadoknadit ću vam godine koje izjede skakavac
Nadoknadit ću vam godine
Koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas.
Joel 2,25
Vjerojatno nema niti jednog stiha u Bibliji koji ima u sebi toliko utjehe kao ovaj kad se tiče toga kako sam protratio prošlo vrijeme.
Nadoknadit ću vam ...
Ovo sadrži u sebi jednu istinu, a to je da gubitak činjenično postoji. Postoji realan problem kojeg ne treba stavljati ispod tepiha. Godine su potrošene uzaludno. Otišlo je vrijeme koje se više ne može vratiti. To ti je kao kad ti netko odreže ruku. Ruke više nema.
Međutim, ono „ludo“ u svemu je to, što ovdje piše Nadoknadit ću vam! Čudno, zar netko može vratiti vrijeme? Zar netko može učiniti da se odrezana ruka vrati? On može čak i to (vidimo to kod Jošue kad su stala vremenska kretanja dok se ne završi bitka, ili kod Malha kojem je vraćeno odrezano uho).
On to može, ali ovdje to ne govori. Nego govori: Da, prošlo je, izgubljeno je, ali ja ću nadoknadit vrijeme. To je kao da kaže: Ja ću učiniti da vi u jednoj godini postignete ono što biste postigli za dvije. To ti je kao da ti odrežu ruku, a tebi naraste nova.
Malo brutalna slika, ali mi se čini prikladnom. To ti je kao kad slupaš auto. Šteta postoji. I onda ti osiguranje nadoknadi štetu. Plati sve što je potrebno da bi bilo kao da se to nije niti dogodilo.
Vrijeme je prošlo. Dobar dio tog vremena u našim životima je izjeo skakavac. Gusjenica. Svašta nešto.
I sada Bog daje nevjerojatno obećanje: Ja ću vam nadoknaditi godine koje je izjeo skakavac.
U ovom stihu je takvo ohrabrenje da je to nešto nevjerojatno.
Al sada vratite se k meni (Joel 2,12). Ja ću vam nadoknaditi godine (Joel 2,25)
Nema potrebe da žalimo za prošlošću. Za time što nešto nismo napravili. Ili smo napravili nešto krivo.
Ne, sada je vrijeme da se primaknemo Bogu tako da On može ispuniti svoje obećanje: Nadoknadit ću vam godine
Riječ Božja je nevjerojatna
Koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas.
Joel 2,25
Vjerojatno nema niti jednog stiha u Bibliji koji ima u sebi toliko utjehe kao ovaj kad se tiče toga kako sam protratio prošlo vrijeme.
Nadoknadit ću vam ...
Ovo sadrži u sebi jednu istinu, a to je da gubitak činjenično postoji. Postoji realan problem kojeg ne treba stavljati ispod tepiha. Godine su potrošene uzaludno. Otišlo je vrijeme koje se više ne može vratiti. To ti je kao kad ti netko odreže ruku. Ruke više nema.
Međutim, ono „ludo“ u svemu je to, što ovdje piše Nadoknadit ću vam! Čudno, zar netko može vratiti vrijeme? Zar netko može učiniti da se odrezana ruka vrati? On može čak i to (vidimo to kod Jošue kad su stala vremenska kretanja dok se ne završi bitka, ili kod Malha kojem je vraćeno odrezano uho).
On to može, ali ovdje to ne govori. Nego govori: Da, prošlo je, izgubljeno je, ali ja ću nadoknadit vrijeme. To je kao da kaže: Ja ću učiniti da vi u jednoj godini postignete ono što biste postigli za dvije. To ti je kao da ti odrežu ruku, a tebi naraste nova.
Malo brutalna slika, ali mi se čini prikladnom. To ti je kao kad slupaš auto. Šteta postoji. I onda ti osiguranje nadoknadi štetu. Plati sve što je potrebno da bi bilo kao da se to nije niti dogodilo.
Vrijeme je prošlo. Dobar dio tog vremena u našim životima je izjeo skakavac. Gusjenica. Svašta nešto.
I sada Bog daje nevjerojatno obećanje: Ja ću vam nadoknaditi godine koje je izjeo skakavac.
U ovom stihu je takvo ohrabrenje da je to nešto nevjerojatno.
Al sada vratite se k meni (Joel 2,12). Ja ću vam nadoknaditi godine (Joel 2,25)
Nema potrebe da žalimo za prošlošću. Za time što nešto nismo napravili. Ili smo napravili nešto krivo.
Ne, sada je vrijeme da se primaknemo Bogu tako da On može ispuniti svoje obećanje: Nadoknadit ću vam godine
Riječ Božja je nevjerojatna
nedjelja, 2. svibnja 2010.
Melkisedek dolazi u pravo vrijeme
Melkisedek, kralj Šalima (mira) dolazi u pravo vrijeme.
Prije pokvarenog kralja sodome.
Dok Šalim znači mit, Sodoma znači izgarati.
Naime, Abram je bio kod hrasta Mamre. Dolazi mu vijest da je njegov bratić Lot zarobljen, uostalom kao i svi Sodomljani (Postanak 14).
Kako Abram reagira na vijest da mu je bratić Lot zarobljen?
„Sam si je to izabrao, dobio je ono što je zaslužio. Ionako ti Sodomci ništa bolje niti ne zaslužuju nego ropstvo. Ovo im je Božji sud.“
Ne, Abram nije tako reagirao. Skupio je svoju momčad i krenuo u potjeru. Krenuo je izbaviti svog bratića. Iako je to bilo opasno, iako je morao ostaviti svoj biznis i krenuti na dalek put.
Putovao je cca 200 km u jednom smjeru i cca 200 km u drugom smjeru. Sa 318 ljudi je porazio vojsku koja je pobijedila jedan veliki grad-kraljevstvo Sodomu.
I sada, nakon skoro 400 km vraća se natrag.
I ima dva susreta.
Izlazi mu u susret kralj sodome. Kažu da riba smrdi od glave. Ako je suditi po sodomi, onda je kralj sodome jako „smrdio“.
Kralj Sodome kaže: Daj meni ljude, a dobra uzmi sebi. Tipično.
Bilo je to sigurno veliko iskušenje. U nezgodnom trenutku pristupa kralj sodome, kad je Abram umoran, iscrpljen, nakon bitke.
De facto pokušava potkupiti Abrama, natjerati ga da se proda. Daj meni ljude, ja ću tebi blago.
Ali ono što je super: u kojem trenutku dolazi Melkisedek?!
Iako je kralj sodome krenuo prema Abramu, nekako se Melkisedek, svećenik Boga Svevišnjeg, ugurao ispred tog susreta, da pripremi Abrama. Koji dobar trenutak! Zamisli, onako klonulom i iscrpljenom Abramu, Bog Svevišnji šalje Melkisedeka. Točno je znao u kojem trenutku je Abram trebao ohrabrenje.
Prije susreta s kraljem sodome. Melkisedek pristupa i daje Abramu kruh i vino. Krijepi njegovo tijelo za susret s kraljem sodome.
I ne samo to, Melkisedek objavljuje Abramu Boga Svevišnjeg, Stvoritelja neba i zemlje koji daje blagoslov.
Totalno mu širi vidike – Abrame, onaj Bog koji ti se objavio – to je Bog koji je stvorio nebo i zemlju, koji vidi i zna sve. On daje one prave blagoslove, nemoj nasjedati na smicalice kralja sodome.
Prije susreta s Melkisedekom Abram nije imao objavu da je Jahve Stvoritelj neba i zemlje, Svevišnji.
Koja utjeha je za nas da Gospod svoje poslužitelje šalje u pravo vrijeme kako bi okrijepili, ohrabrili i objavili Boga Svevišnjeg.
Melkisedek je poslan u pravo vrijeme da okrijepi dušu i tijelo.
Neka bismo danas i mi sreli našeg velikog svećenika, neka bi nas on odmorio, ohrabrio i proširio nam vidike. Neka bismo danas proveli vrijeme s Njim. On je taj koji daje pobjedu, On je taj koji daje blagoslov.
I On zna najbolje koje je pravo vrijeme!
Prije pokvarenog kralja sodome.
Dok Šalim znači mit, Sodoma znači izgarati.
Naime, Abram je bio kod hrasta Mamre. Dolazi mu vijest da je njegov bratić Lot zarobljen, uostalom kao i svi Sodomljani (Postanak 14).
Kako Abram reagira na vijest da mu je bratić Lot zarobljen?
„Sam si je to izabrao, dobio je ono što je zaslužio. Ionako ti Sodomci ništa bolje niti ne zaslužuju nego ropstvo. Ovo im je Božji sud.“
Ne, Abram nije tako reagirao. Skupio je svoju momčad i krenuo u potjeru. Krenuo je izbaviti svog bratića. Iako je to bilo opasno, iako je morao ostaviti svoj biznis i krenuti na dalek put.
Putovao je cca 200 km u jednom smjeru i cca 200 km u drugom smjeru. Sa 318 ljudi je porazio vojsku koja je pobijedila jedan veliki grad-kraljevstvo Sodomu.
I sada, nakon skoro 400 km vraća se natrag.
I ima dva susreta.
Izlazi mu u susret kralj sodome. Kažu da riba smrdi od glave. Ako je suditi po sodomi, onda je kralj sodome jako „smrdio“.
Kralj Sodome kaže: Daj meni ljude, a dobra uzmi sebi. Tipično.
Bilo je to sigurno veliko iskušenje. U nezgodnom trenutku pristupa kralj sodome, kad je Abram umoran, iscrpljen, nakon bitke.
De facto pokušava potkupiti Abrama, natjerati ga da se proda. Daj meni ljude, ja ću tebi blago.
Ali ono što je super: u kojem trenutku dolazi Melkisedek?!
Iako je kralj sodome krenuo prema Abramu, nekako se Melkisedek, svećenik Boga Svevišnjeg, ugurao ispred tog susreta, da pripremi Abrama. Koji dobar trenutak! Zamisli, onako klonulom i iscrpljenom Abramu, Bog Svevišnji šalje Melkisedeka. Točno je znao u kojem trenutku je Abram trebao ohrabrenje.
Prije susreta s kraljem sodome. Melkisedek pristupa i daje Abramu kruh i vino. Krijepi njegovo tijelo za susret s kraljem sodome.
I ne samo to, Melkisedek objavljuje Abramu Boga Svevišnjeg, Stvoritelja neba i zemlje koji daje blagoslov.
Totalno mu širi vidike – Abrame, onaj Bog koji ti se objavio – to je Bog koji je stvorio nebo i zemlju, koji vidi i zna sve. On daje one prave blagoslove, nemoj nasjedati na smicalice kralja sodome.
Prije susreta s Melkisedekom Abram nije imao objavu da je Jahve Stvoritelj neba i zemlje, Svevišnji.
Koja utjeha je za nas da Gospod svoje poslužitelje šalje u pravo vrijeme kako bi okrijepili, ohrabrili i objavili Boga Svevišnjeg.
Melkisedek je poslan u pravo vrijeme da okrijepi dušu i tijelo.
Neka bismo danas i mi sreli našeg velikog svećenika, neka bi nas on odmorio, ohrabrio i proširio nam vidike. Neka bismo danas proveli vrijeme s Njim. On je taj koji daje pobjedu, On je taj koji daje blagoslov.
I On zna najbolje koje je pravo vrijeme!
Pretplati se na:
Komentari (Atom)