Zazovi me
I odazvat ću ti se
I objavit ću ti velike i nedokučive tajne
O kojima ništa ne znaš
Jer 33,3
Ovo mi je jedan od omiljenih stihova. Uvijek me iznenadi koliku ulogu ima molitva u razumijevanju Pisma, u poznavanju Boga.
Nekako kao da sve ono dobro ima korijen u molitvi.
Najvažniji pokreti misije i obnove crkve su začeti u molitvi.
Izak, Jakov, Josip, Samuel, Samson, Ivan Krstitelj sve su to ljudi koji su "začeti" u molitvi.
Iz neplodnosti se pojavio vapaj, krik koji se popeo do neba i otvorila su se nebesa, otvorile su se utrobe i rodili su se ljudi koji su bili nositelji obećanja, obnovitelji i lideri.
Ovo je poticaj na molitvu, braćo i sestre, ovdje nas sam Gospod motivira da ga zazovemo. Ovo je riječ koju je Jeremija primio u zatvoru. Očigledno je bio obeshrabren i nije vidio smisao svog bivanja u zatvoru. Ali Gospod ga motivira moliti. S obećanjem da će se odazvati. S obećanjem da će mu otkriti tajne o kojima nema pojma.
Možda se ti osjećaš kao Jeremija, obeshrabreno i jadno. Možda si u nekoj vrstu zatvora iz kojeg ne možeš izaći. Možda je tvoja molitva posustala, glava klonula.
Ako je tako, onda ove riječi neka te ohrabre, neka te okrijepi ovo obećanje: Zazovi me i odazvat ću ti se. Objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš.
nedjelja, 28. studenoga 2010.
srijeda, 24. studenoga 2010.
Što napraviti u tjeskobi? (Ps
Što napraviti u tjeskobi?
Kad nas „stisne“ sa svih strana?
Kad nam se ne mili ići na posao?
Kad dan ispred nas izgledao kao snježna lavina koja će nas pregaziti?
U tjeskobi ... kaže psalmist u Psalmi 118.
Svi poznajemo osjećaje tjeskobe – kad nam je „tijesno u ovoj koži“. Kao u filmu: Tesna koža.
Što tada napraviti?
U tjeskobi zazvah Gospoda ...
Neki uzimaju praxiten, neki alkohol, a mi zazivamo Jahvu Gospoda.
Koji dobar savjet, kad si u tjeskobi zavapi, poviči Jahvi Gospodu.
Što se događa kad mi zavapimo Jahvi?
I On me usliša – kako prekrasno – On me usliša.
Braćo i sestre, naš Bog nije gluh!
Kako me je uslišao?
... izvede me na prostrano mjesto.
Na pašnjake zelene, na tihane vrutke.
Hallelujah!
Hallelujah!
Hallelujah!
Slava našem Bogu.
Kad smo u tjeskobi i kad zavapimo – on će nas uslišati. On nam onda neće filozofirati: Zašto nisi radio onako kako sam ti ja rekao, ili zar ti nisam rekao i sl.
Ne, On će nas uzeti za ruku i odvesti na mjesto gdje nema tjeskobe, gdje je prostrano mjesto. On će reći svojim slugama: Brzo, donesite nove haljine, pečatnjak, koljite ugojeno tele i donesite ono vino što ga čuvam za posebne prilike – ovo je dan fešte, ovo je dan u kojem se trebamo radovati. Jer sin mi se vratio ...
Iz tjeskobe zazvah Gospoda
Gospod me usliši i izvede na prostrano mjesto.
Ps 118,5
Kad nas „stisne“ sa svih strana?
Kad nam se ne mili ići na posao?
Kad dan ispred nas izgledao kao snježna lavina koja će nas pregaziti?
U tjeskobi ... kaže psalmist u Psalmi 118.
Svi poznajemo osjećaje tjeskobe – kad nam je „tijesno u ovoj koži“. Kao u filmu: Tesna koža.
Što tada napraviti?
U tjeskobi zazvah Gospoda ...
Neki uzimaju praxiten, neki alkohol, a mi zazivamo Jahvu Gospoda.
Koji dobar savjet, kad si u tjeskobi zavapi, poviči Jahvi Gospodu.
Što se događa kad mi zavapimo Jahvi?
I On me usliša – kako prekrasno – On me usliša.
Braćo i sestre, naš Bog nije gluh!
Kako me je uslišao?
... izvede me na prostrano mjesto.
Na pašnjake zelene, na tihane vrutke.
Hallelujah!
Hallelujah!
Hallelujah!
Slava našem Bogu.
Kad smo u tjeskobi i kad zavapimo – on će nas uslišati. On nam onda neće filozofirati: Zašto nisi radio onako kako sam ti ja rekao, ili zar ti nisam rekao i sl.
Ne, On će nas uzeti za ruku i odvesti na mjesto gdje nema tjeskobe, gdje je prostrano mjesto. On će reći svojim slugama: Brzo, donesite nove haljine, pečatnjak, koljite ugojeno tele i donesite ono vino što ga čuvam za posebne prilike – ovo je dan fešte, ovo je dan u kojem se trebamo radovati. Jer sin mi se vratio ...
Iz tjeskobe zazvah Gospoda
Gospod me usliši i izvede na prostrano mjesto.
Ps 118,5
Radujmo se ovom danu (Ps 118,24)
Ovo je dan koji stvori Gospod,
kličimo i radujmo se u njemu!
Ps 118,24
Zašto u Bibliji više puta piše da se radujemo?
Zašto ne piše da mrmljamo i gunđamo?
Očigledno, skloni smo zaboravljati što sve imamo, skloni smo mrmljati i zbog najmanje sitnice.
Prijatelji, ovo je Riječ od Boga:
Radujmo se u ovom danu!
Radujte se, ponavljam vam radujte se - veli Pavao, dok okovi zveckaju na njegovoj ruci.
Pa kako se i ne bi radovao?
Bog koji je stvorio nebo i zemlju je zaljubljen u nas!
Mi smo njegov narod, njegova najmilija baština.
Mi smo njegova zaručnica, u njegovim očima nema ljepše.
Ne želim se radovati samo onome što je Bog učinio za mene.
Želim uživati u tome kakav je Bog.
kličimo i radujmo se u njemu!
Ps 118,24
Zašto u Bibliji više puta piše da se radujemo?
Zašto ne piše da mrmljamo i gunđamo?
Očigledno, skloni smo zaboravljati što sve imamo, skloni smo mrmljati i zbog najmanje sitnice.
Prijatelji, ovo je Riječ od Boga:
Radujmo se u ovom danu!
Radujte se, ponavljam vam radujte se - veli Pavao, dok okovi zveckaju na njegovoj ruci.
Pa kako se i ne bi radovao?
Bog koji je stvorio nebo i zemlju je zaljubljen u nas!
Mi smo njegov narod, njegova najmilija baština.
Mi smo njegova zaručnica, u njegovim očima nema ljepše.
Ne želim se radovati samo onome što je Bog učinio za mene.
Želim uživati u tome kakav je Bog.
Izmoliti od Boga - (1. Sam,1)
O Ani čitamo u 1. Samuelovoj.
Čitamo da nije mogla imati djece.
Čitamo da je bila tužna, da je plakala i nije htjela jesti.
Čitamo da su kao obitelj išli godinu za godinu pokloniti se Bogu.
Tamo su bili zločesti Elijevi sinovi Hofni i Pinhas koji su ocrnjivali ime Gospodnje pred narodom.
Ipak to nije spriječilo Hanu vjerovati u Jahvu Sebaota, Bog nad svim vojskama. Boga nad svim silama, pa čak i nad njezinim problemom – neplodnošću.
Njezina suparnica ju je stalno provocirala i ponižavala, zato što nije imala djece.
Kako se osjećala Ana možemo samo zamisliti.
Bog je dobar, ja se molim, a opet mi ne daje djece, a i ova Penina me stalno ponižava. Je li Bog stvarno dobar, je li Bog stvarno može meni pomoći?
Ovo je medicinski problem, sve smo pokušali i ne ide.
Zašto Bog ne čuje molitve?
Da li je Bog dobar?
O i te kako! Bog je jako dobar, pun ljubavi i milosti.
Da li Bog može?
Naravno, pa one je Sebaot, Jahve nad svim vojskama, njemu je sve moguće!
Ali zašto onda ne uslišava?
I tako je Ana bila boj vjere.
I u vjeri naučila jednu lekciju: kako od Boga nešto izmoliti.
Kako se uhvatiti za riječ Božju, za njegov identitet, za njegov karakter, kako se „probiti“ do njega.
Kako izmoliti – ona je to naučila kroz suze, kroz godine.
To nije lekcija koja se uči preko noći.
I došla je pred Boga, molila se srcem, jer Bog sluša srce, ne usta.
Zavapila je tako da je izmolila. Samuel, znači izmoljen. Tako je dala ime sinu kojeg je dobila.
Kao da je čitala Heb 4,16 u tihom vremenu:
Pristupajmo dakle smjelo (hrabro, odvažno) prijestolju milosti
Da primimo milosrđe i nađemo milost
Za pomoć u pravi čas.
Heb 4,16
Kažu da ova riječ hrabro u ovom stihu znači: otvoreno, bez oklijevanja i kolebanja, bez straha.
Tako je pristupila Ana, uzdajući se u to da Bog sjedi na prijestolju milosti, prijestolju s kojeg se slijeva milost. Kao kad staviš puno vruće čokolade na sladoled pa se ona prelije po cijelom sladoledu. Naš Bog je takav, braćo i sestre.
Ana je izmolila Samuela („Izmoljen“).
Znamo li mi izmoliti braćo i sestre?
Ima li među nama ljudi koji će hrabro pristupiti prijestolju milosti?
Ima li među nama ljudi koji se neće pomiriti s neplodnošću? Koji neće biti mlaki, ravnodušni i rezervirani? Nego koji će, kako bi rekao naš ministar zdravstva Milinović „puknuti po boku“ dok god ne izmole.
Neka bismo slijedili primjer Ane koja se nije pomirila s neplodnošću. Koja se uzdala, koja je hrabro pristupila prijestolju milosti s vjerom da Bog sjedi na prijestolju milosti, a ne škrtosti, i koja je vjerovala da Bog daje. Naš Bog je, braćo i sestre, Bog neba ali i Bog zemlje. On vlada, njegova ruka nije kratka i slaba.
Slava njemu u vijeke vijekova.
Želim danas svim srcem pjevati svom Gospodu a neka drugi misle da sam lud, ali ja znam da je On Jahve Sebaot, nad svim vojskama, vladar neba i zemlja.
O želim pjevati, svim srcem.
Čitamo da nije mogla imati djece.
Čitamo da je bila tužna, da je plakala i nije htjela jesti.
Čitamo da su kao obitelj išli godinu za godinu pokloniti se Bogu.
Tamo su bili zločesti Elijevi sinovi Hofni i Pinhas koji su ocrnjivali ime Gospodnje pred narodom.
Ipak to nije spriječilo Hanu vjerovati u Jahvu Sebaota, Bog nad svim vojskama. Boga nad svim silama, pa čak i nad njezinim problemom – neplodnošću.
Njezina suparnica ju je stalno provocirala i ponižavala, zato što nije imala djece.
Kako se osjećala Ana možemo samo zamisliti.
Bog je dobar, ja se molim, a opet mi ne daje djece, a i ova Penina me stalno ponižava. Je li Bog stvarno dobar, je li Bog stvarno može meni pomoći?
Ovo je medicinski problem, sve smo pokušali i ne ide.
Zašto Bog ne čuje molitve?
Da li je Bog dobar?
O i te kako! Bog je jako dobar, pun ljubavi i milosti.
Da li Bog može?
Naravno, pa one je Sebaot, Jahve nad svim vojskama, njemu je sve moguće!
Ali zašto onda ne uslišava?
I tako je Ana bila boj vjere.
I u vjeri naučila jednu lekciju: kako od Boga nešto izmoliti.
Kako se uhvatiti za riječ Božju, za njegov identitet, za njegov karakter, kako se „probiti“ do njega.
Kako izmoliti – ona je to naučila kroz suze, kroz godine.
To nije lekcija koja se uči preko noći.
I došla je pred Boga, molila se srcem, jer Bog sluša srce, ne usta.
Zavapila je tako da je izmolila. Samuel, znači izmoljen. Tako je dala ime sinu kojeg je dobila.
Kao da je čitala Heb 4,16 u tihom vremenu:
Pristupajmo dakle smjelo (hrabro, odvažno) prijestolju milosti
Da primimo milosrđe i nađemo milost
Za pomoć u pravi čas.
Heb 4,16
Kažu da ova riječ hrabro u ovom stihu znači: otvoreno, bez oklijevanja i kolebanja, bez straha.
Tako je pristupila Ana, uzdajući se u to da Bog sjedi na prijestolju milosti, prijestolju s kojeg se slijeva milost. Kao kad staviš puno vruće čokolade na sladoled pa se ona prelije po cijelom sladoledu. Naš Bog je takav, braćo i sestre.
Ana je izmolila Samuela („Izmoljen“).
Znamo li mi izmoliti braćo i sestre?
Ima li među nama ljudi koji će hrabro pristupiti prijestolju milosti?
Ima li među nama ljudi koji se neće pomiriti s neplodnošću? Koji neće biti mlaki, ravnodušni i rezervirani? Nego koji će, kako bi rekao naš ministar zdravstva Milinović „puknuti po boku“ dok god ne izmole.
Neka bismo slijedili primjer Ane koja se nije pomirila s neplodnošću. Koja se uzdala, koja je hrabro pristupila prijestolju milosti s vjerom da Bog sjedi na prijestolju milosti, a ne škrtosti, i koja je vjerovala da Bog daje. Naš Bog je, braćo i sestre, Bog neba ali i Bog zemlje. On vlada, njegova ruka nije kratka i slaba.
Slava njemu u vijeke vijekova.
Želim danas svim srcem pjevati svom Gospodu a neka drugi misle da sam lud, ali ja znam da je On Jahve Sebaot, nad svim vojskama, vladar neba i zemlja.
O želim pjevati, svim srcem.
nedjelja, 21. studenoga 2010.
jer sam bijedan i ubog (Ps 86,1)
Prigni uho svoje Jahve i usliši me,
Jer sam bijedan i ubog.
Ps 86,1
Ovdje vidimo kako je David molio. Ratnik, pastir, kralj, čovjek po božjem srcu.
Vidimo kako je tražio Boga. Prigni uho svoje. Ove riječi sigurno nisu izgovorene kad je David bio u nekom emocionalnom oduševljenju. Ali vidimo da je molio i onda kad mu je bilo teško.
Tražio je uslišenje, nije molio tek tako. On je vjerovao da Bog može uslišati molitve.
Jer sam bijedan i ubog – čekaj malo. Pa zar on nije bio kralj. Kako sada bijedan i ubog?!
David je bio kralj a ovdje vidimo da misli o sebi da je bijedan i ubog. Kako mi mislimo o sebi?
Kad smo zadnji put došli pred Boga kao bijedni i ubogi?
Ovo ubog se može prevesti kao: „u potrebi“, siromašan, onaj koji nema.
Nemam Bože i zato dolazim pred tebe. A vjerujem da ti imaš. I vjerujem da si ti dobar, da me voliš i čuješ moje molitve.
I kao ona prosjakinja u Sarajevu nauči me biti uporan. Ona je vidjela da ja imam novaca i nije me pustila dok joj nisam dao novce. Daj da i ja tako dolazim k tebi, jer znam da mi ti možeš pomoći.
Neka bi moja molitva išla prema tebi i onda kad nisam raspoložen, kad sam loše volje, kad mi se ne da. Onda kada se ti trebaš sagnuti kako bi čuo. Ali sagni se, usliši me, trebam te, jer ja sam bijedan i ubog. Otkloni od mene bilo kakvu nadobudnost, oholost i nadimanje. Neka bih bio svjestan koliko si mi potreban i neka bi me svi problemi slomili, a ne otvrdnuli.
O da, neka bih se osjetio bijedan i ubog jer ti si blizu onima koji su slomljena srca (Ps 34,19)
Jer sam bijedan i ubog.
Ps 86,1
Ovdje vidimo kako je David molio. Ratnik, pastir, kralj, čovjek po božjem srcu.
Vidimo kako je tražio Boga. Prigni uho svoje. Ove riječi sigurno nisu izgovorene kad je David bio u nekom emocionalnom oduševljenju. Ali vidimo da je molio i onda kad mu je bilo teško.
Tražio je uslišenje, nije molio tek tako. On je vjerovao da Bog može uslišati molitve.
Jer sam bijedan i ubog – čekaj malo. Pa zar on nije bio kralj. Kako sada bijedan i ubog?!
David je bio kralj a ovdje vidimo da misli o sebi da je bijedan i ubog. Kako mi mislimo o sebi?
Kad smo zadnji put došli pred Boga kao bijedni i ubogi?
Ovo ubog se može prevesti kao: „u potrebi“, siromašan, onaj koji nema.
Nemam Bože i zato dolazim pred tebe. A vjerujem da ti imaš. I vjerujem da si ti dobar, da me voliš i čuješ moje molitve.
I kao ona prosjakinja u Sarajevu nauči me biti uporan. Ona je vidjela da ja imam novaca i nije me pustila dok joj nisam dao novce. Daj da i ja tako dolazim k tebi, jer znam da mi ti možeš pomoći.
Neka bi moja molitva išla prema tebi i onda kad nisam raspoložen, kad sam loše volje, kad mi se ne da. Onda kada se ti trebaš sagnuti kako bi čuo. Ali sagni se, usliši me, trebam te, jer ja sam bijedan i ubog. Otkloni od mene bilo kakvu nadobudnost, oholost i nadimanje. Neka bih bio svjestan koliko si mi potreban i neka bi me svi problemi slomili, a ne otvrdnuli.
O da, neka bih se osjetio bijedan i ubog jer ti si blizu onima koji su slomljena srca (Ps 34,19)
srijeda, 17. studenoga 2010.
dsan za danom (Ps 63,19)
Blagoslovljen Gospodin
Koji nas dan za danom nosi
Bog spasenja našega
Ps 68,19
Blagoslovljen Gospodin ...
Njemu pripada slava, sila i čast. Veliko je i sveto njegovo ime. On je dobar, pun nježnosti i milosti.
Koji nas dan za danom nosi ...
Gospodine, ti nisi Bog kojeg ljudi nose. Ti si Bog koji nosiš ljude. Iskusio sam to u svom životu. Bilo je dana kad si me nosio i nisam osjećao da na putu ima kamenja o koje se spotiče. Dan za danom kaže tvoja riječ. Želim danas iskusiti da me nosiš. Hvala ti na ovom obećanju, dan za danom nas nosiš. Nije jednom u godini, mjesečno ili tjedno. Dan za danom. Trebam danas da me nosiš. Noge su mi otežale. Ti si uskrsnuo, ti si živ, ti si za mene realnost. Nisi daleko. Ponesi me danas, daj da se odmorim na tvojim leđima i rukama. Prenesi me. Tu je glavna razlika između onih koji se pouzdaju u tebe i svih drugih. Ti držiš svoju riječ. Ti dan za danom nosiš
Bog spasenja našega
Bog spasenja, ne bog religije, pravila, zakona, tereta, nego Bog koji nosi, koji spašava. Kako i ime Isus znači – Onaj koji spašava. Bog spasenja mog
Koji nas dan za danom nosi
Bog spasenja našega
Ps 68,19
Blagoslovljen Gospodin ...
Njemu pripada slava, sila i čast. Veliko je i sveto njegovo ime. On je dobar, pun nježnosti i milosti.
Koji nas dan za danom nosi ...
Gospodine, ti nisi Bog kojeg ljudi nose. Ti si Bog koji nosiš ljude. Iskusio sam to u svom životu. Bilo je dana kad si me nosio i nisam osjećao da na putu ima kamenja o koje se spotiče. Dan za danom kaže tvoja riječ. Želim danas iskusiti da me nosiš. Hvala ti na ovom obećanju, dan za danom nas nosiš. Nije jednom u godini, mjesečno ili tjedno. Dan za danom. Trebam danas da me nosiš. Noge su mi otežale. Ti si uskrsnuo, ti si živ, ti si za mene realnost. Nisi daleko. Ponesi me danas, daj da se odmorim na tvojim leđima i rukama. Prenesi me. Tu je glavna razlika između onih koji se pouzdaju u tebe i svih drugih. Ti držiš svoju riječ. Ti dan za danom nosiš
Bog spasenja našega
Bog spasenja, ne bog religije, pravila, zakona, tereta, nego Bog koji nosi, koji spašava. Kako i ime Isus znači – Onaj koji spašava. Bog spasenja mog
Izlaz Ps 68,20
Naš Bog jest Bog spasenje
I od Gospodina su, Gospodina
Izlazi od smrti
Ps 68,20
Naš Bog = Bog spasenja
Spasenje od čega?
Odgovor: od vječne propasti, suda, kazne, pakla, patnje
Je li bi volio se cijelu vječnost družiti sa đavlima i sotonom u paklu?
Trebaš se sjetiti da to duguješ svom Bogu koji je Bog spasenja.
Ali i od grijeha. Bog je slomio moć grijeha u našim životima.
Već sad, na ovoj zemlji Bog nam daje snagu da slomimo moć grijeha. Ovdje se ne radi o volji, nego o vjeri.
Ima li što ljepše nego kad na brdu iznad doline u kojoj si se borio s grijehom digneš zastavu na kojoj piše: Moj Bog je Bog spasenja i s njim sam pobjednik.
Exit – to je kod Boga.
Znaš ono kad si u nekoj velikoj zgradi i tražiš izlaz i onda vidiš exit i odahneš jer si našao izlaz.
Izlaz, kad ti se čini da izlaza nema – nalazi se kod Boga.
Koje ohrabrenje mi je danas bio ovaj stih. Stao sam kod njega i nisam se maknuo. I ne želim se maknuti. Neka me danas cijeli dan hrabri i tješi.
Moj Bog je veliki i nitko nije kao on.
I od Gospodina su, Gospodina
Izlazi od smrti
Ps 68,20
Naš Bog = Bog spasenja
Spasenje od čega?
Odgovor: od vječne propasti, suda, kazne, pakla, patnje
Je li bi volio se cijelu vječnost družiti sa đavlima i sotonom u paklu?
Trebaš se sjetiti da to duguješ svom Bogu koji je Bog spasenja.
Ali i od grijeha. Bog je slomio moć grijeha u našim životima.
Već sad, na ovoj zemlji Bog nam daje snagu da slomimo moć grijeha. Ovdje se ne radi o volji, nego o vjeri.
Ima li što ljepše nego kad na brdu iznad doline u kojoj si se borio s grijehom digneš zastavu na kojoj piše: Moj Bog je Bog spasenja i s njim sam pobjednik.
Exit – to je kod Boga.
Znaš ono kad si u nekoj velikoj zgradi i tražiš izlaz i onda vidiš exit i odahneš jer si našao izlaz.
Izlaz, kad ti se čini da izlaza nema – nalazi se kod Boga.
Koje ohrabrenje mi je danas bio ovaj stih. Stao sam kod njega i nisam se maknuo. I ne želim se maknuti. Neka me danas cijeli dan hrabri i tješi.
Moj Bog je veliki i nitko nije kao on.
Pretplati se na:
Komentari (Atom)