U knjizi Otkrivenja Bog Crkvi u Efezu kaže da se treba obratiti.
Zanimljivo je da Bog govori crkvi da se treba obratiti. Obično se to govori onima koji ne vjeruju.
U knjizi Otkrivenja srećemo 7 crkvi. Zanimljivo je da Bog kaže svakoj drugoj crkvi da se treba od nečega obratiti. Od 7 crkvi, 4 se trebaju obratiti!
Tako crkvi u Efezu kaže da se treba obratiti od toga što su napustili prvu ljubav.
Crkvi u Pergamu kaže da se trebaju obratiti od lažnog nauka.
Crkvi u Sardu dase obrate od mrtvih djela.
Crkvi u Laodiceji da se treba obratiti jer je duhovno slijepa, bankrotirala, gola i mlaka.
Obično mislimo da se samo oni koji su nevjerni trebaju obraćati i mijenjati način života, razmišljanja.
Zanimljiva je crkva u Efezu. Počela je sa žarkom ljubavi. Činili su djela „prve ljubavi“.
Kakva su to djela „prve ljubavi“?
To je onaj stav kad ništa nije teško, kad si „lud“, kad si spreman napraviti sve za osobu koju voliš.
Treba dijeliti traktate – nema problema – tu sam.
Treba se priznati Kristovim pred obitelji, susjedima, znancima, na poslu – nema problema, tu sam. Jer postoji ona super žarka prva ljubav koja ne kalkulira.
Treba ostaviti neki grijeh koji ti je postao navika, koji ti je drag – nema problema – tu sam.
Treba uhvatiti neku lisicu u vinogradu (Pjesma nad pjesmama 2,15), odnosno treba promijeniti nešto u našem životu što nije baš klasični grijeh, ali nije baš ni nešto što je Bogu na slavu. Na primjer, umjesto da gledaš svaki dan TV i gubiš dnevno 2-3 sata na TV, Bog za tebe ima bolji plan u životu – nema problema, tko šiša TV, tko je uopće TV u odnosu na Gospoda.
To je prva ljubav. Kad se zna tko dolazi „najprije“, a tko dolazi poslije ovog „najprije“. Prioriteti su jasni, jer je ljubav prva i žarka.
Međutim, crkvi u Efezu se dogodila jedna jako nezgodna stvar.
Prva ljubav je iščeznula. Nije iščeznula ljubav, nego prva ljubav.
Treba dijeliti traktate?! Da, treba, ali možda to i nije najbolji način za širenje evanđelja. Ne osjećam se tako da bih sada baš ja trebao ići dijeliti traktate. Osim toga, baš sada imam nešto drugo za raditi.
Treba se priznati Kristovim pred ljudima – pa, možda to mogu i mudrije napraviti, možda ne moram biti toliko upadljiv i ekstreman. Ne moraju baš svi na poslu znati da ja stvarno vjerujem u Boga.
Tko želi upoznati Boga može ga upoznati i bez mene. Pogotovo na poslu trebamo paziti što će drugi ljudi misliti o nama, jer ako budemo „gnjavatori“ onda ćemo proizvesti kontra-efekt.
Tako, ne razmišlja „prva ljubav“. Tako nismo razmišljali i kalkulirali kad smo se obratili. Nego smo svima željeli govoriti o prekrasnoj osobi koju smo upoznali. O našem Gospodinu. O svemu onom što je On učinio za nas. Željeli smo podijeliti svoju sreću. Na kraju krajeva, On nam je bio toliko važan da nismo mogli a da ne pričamo o njemu.
Treba ostaviti neki grijeh koji ti je postao navika ili koji ti je drag?! E pa to više nije tako lako. Kad nema prve ljubavi nije laka borba protiv grijeha, zar ne?
Treba uhvatiti neku lisicu u vinogradu – uf, ovo je posebno teško jer se ne radi o jasnom grijehu, nego o nečemu za što imamo milijun izgovora i opravdanja. I onda lisice lunjaju našim vinogradom i ljubav prema Zaručniku ne može cvjetati.
TV nije grijeh ... Naravno da nije grijeh. Ali ti krade vrijeme. I umjesto da vrijeme provodiš s Bogom, s ljudima kojima treba pomoć, sjediš pred TV-om i nekako ti je zabavnije s TV-om, nego s Gospodom.
Jer nema prve ljubavi.
Imam protiv tebe što si svoju prvu ljubav ostavio. (Otk 2,4)
Je li bi tebi bilo svejedno kad bi tvoja žena ostavila onu prvu ljubav koju je imala prema tebi?
Sjećaš se kako je bila spremna napraviti sve za tebe, a sada odjednom joj je sve teško.
Voli te, ali nekako to nije to. Kad i napravi nešto za tebe napravi to na takav način da ti prisjedne.
Koji je lijek?
Riječ Božja kaže: Spomeni se dakle, odakle si pao, pokaj se i čini prva djela (Otk 2,5)
Razmisli, prisjeti se kako je bilo na početku. Pokaj se, priznaj da ovo kako je sada nije dobro.
Vrati se na tu prvu ljubav. Počni činiti ono isto što si već činio na početku.
Gospodin ovdje daje i upozorenje, On se neće pomiriti s tim da nema prve ljubavi:
Inače dolazim k tebi ubrzo i maknut ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne pokaješ.
Ako se ne pokaješ, ako budeš ravnodušan, ako ove riječi prođu pored tebe, onda dolazim i uzimam svijećnjak.
Zanimljiva je ova crkva u Efezu.
Imaju li uopće ove riječi primjenu na naše živote? Kako mi stojimo po pitanju prve ljubavi?
utorak, 21. rujna 2010.
petak, 17. rujna 2010.
Terapeut (Mt 12,20)
Trske stučene prelomiti neće,
Stijenja što tinja neće ugasiti
Mt 12,20
Koji je kontekst ovih riječi?
Ovdje vidimo da je Gospodin Isus izliječio jednog čovjeka koji je imao usahlu ruku u subotu i to se nekima nije svidjelo, jer im je bilo važnije da se poštuju tradicije i religijske uredbe koje su ljudi izmislili, nego da se nekome spasi život ili izliječi ruka.
Tim ljudima uopće nije bio važan čovjek koji ima ruku suhu kao trska. Oni su pokušavali Isusa uhvatiti u kakvom prekršaju obreda (Lk 6,6-7) kako bi ga optužili. Takav stav su imali zato što nisu poznavali niti Boga niti njegovu riječ.
Oni su bili nemoćni sa svojim uredbama i pravilima pred rukom koja je suha kao trska. Milosrđe i ljubav su dva pojma koji oni nisu shvaćali. Ići redovito u sinagogu, plaćati desetinu, žrtvovati se - to su bili pojmovi koje su razumjeli i kojih su se držali. Ali milosrđe i ljubav im je bilo strano. Zato im Gospodin kaže: Milosrđe mi je milo, ne žrtve (Mt 12,7).
Farizeji nisu imali ljubavi za ovog čovjeka sa suhom rukom. Ali s druge strane, u subotu bi se brinuli za svoje ovce i pokušali bi ih spasiti ako bi pali u kakvu jamu. Ovaj čovjek je stvarno bio u jami, svud oko njega zidovi. Hoće posao - ne može dobiti jer ima usahlu ruku. Želi se oženiti - ni jedna ga ne želi, jer žele imati muža koji se može brinuti za obitelj.
Bio je u jami. U očima ljudi imao je manju vrijednost nego ovca.
Ali, u Gospodinovim očima je ovaj čovjek suhe ruke imao veliku vrijednost. Jer "trske stučene prelomiti neće". Isus nije oklijevao da ga izliječi, da učini ono što sve uredbe farizeja nisu mogle napraviti. Iako je znao da to neće biti politički podobno, iako je znao da će kovati zavjeru kako da ga ubiju. Isusu je bio važan taj čovjek kojem je trebala pomoć.
Probajmo se na trenutak staviti u kožu tog čovjeka koji je osjetio ljudsku hladnoću, koji je dobro znao da ljudi ne poznaju riječi: Milosrđe i ljubav su ono što ja tražim, ne žrtva. Cijeli život je trpio prijezir. Bio je u mrkloj jami.
A sada, susreo je onoga koji ima milosrđa, koji ima ljubavi, koji trske stučene prelomiti neće. Zamisli koliko sreće u njemu: Konačno oslobođenje! Konačno mogu živjeti normalno, imati normalan posao, obitelj … Jesi li ti to doživio? Jesi li ti iskusio da je tvoja "usahla ruka" izliječena, da su tvoji okovi spali i da si slobodan kao ptica? Dok drugi ljudi niti mogu niti žele, Onaj koji stučene trske prelomiti neće oslobađa i liječi. Ima nade i za tebe, Prijatelju.
U Mt 12,15 čitamo da su mnogi slijedili Isusa. I da ih je sve izliječio! Ne samo neke, nego sve. On ima snage izliječiti sve koji ga slijede! Naravno, oni koji ga ne slijede nisu izliječeni. Ali svi oni koji ga slijede, iako ih je bilo ogromno mnoštvo, sa raznim problemima, svi su bili izliječeni. Riječ koja se ovdje koristi za izliječiti je "therapeuo" - terapija. Ali ta riječ znači izliječiti na čudesan način. Za "obično" liječenje su se koristile druge riječi (iaomai, sozo,diasozo).
Piše da je to ispunjenje proročanstva iz Izaije 42,1-3:
Trske stučene prelomiti neće,
Stijenja što tinja neće ugasiti
Mt 12,20
Nekad smo mi kao stučena trska. Suhi, bespomoćni i još slomljeni pod "brigama života i zavodljivosti bogatstva" (Mt 13,22). Međutim, Gospodin Isus ima snage za "terapiju", odnosno da izliječi na čudesan način "sve suhe trske i usahle ruke" koje ga slijede. Ne samo da ih neće slomiti, nego će ih izliječiti.
Stijenja što tinja neće ugasiti
Mt 12,20
Koji je kontekst ovih riječi?
Ovdje vidimo da je Gospodin Isus izliječio jednog čovjeka koji je imao usahlu ruku u subotu i to se nekima nije svidjelo, jer im je bilo važnije da se poštuju tradicije i religijske uredbe koje su ljudi izmislili, nego da se nekome spasi život ili izliječi ruka.
Tim ljudima uopće nije bio važan čovjek koji ima ruku suhu kao trska. Oni su pokušavali Isusa uhvatiti u kakvom prekršaju obreda (Lk 6,6-7) kako bi ga optužili. Takav stav su imali zato što nisu poznavali niti Boga niti njegovu riječ.
Oni su bili nemoćni sa svojim uredbama i pravilima pred rukom koja je suha kao trska. Milosrđe i ljubav su dva pojma koji oni nisu shvaćali. Ići redovito u sinagogu, plaćati desetinu, žrtvovati se - to su bili pojmovi koje su razumjeli i kojih su se držali. Ali milosrđe i ljubav im je bilo strano. Zato im Gospodin kaže: Milosrđe mi je milo, ne žrtve (Mt 12,7).
Farizeji nisu imali ljubavi za ovog čovjeka sa suhom rukom. Ali s druge strane, u subotu bi se brinuli za svoje ovce i pokušali bi ih spasiti ako bi pali u kakvu jamu. Ovaj čovjek je stvarno bio u jami, svud oko njega zidovi. Hoće posao - ne može dobiti jer ima usahlu ruku. Želi se oženiti - ni jedna ga ne želi, jer žele imati muža koji se može brinuti za obitelj.
Bio je u jami. U očima ljudi imao je manju vrijednost nego ovca.
Ali, u Gospodinovim očima je ovaj čovjek suhe ruke imao veliku vrijednost. Jer "trske stučene prelomiti neće". Isus nije oklijevao da ga izliječi, da učini ono što sve uredbe farizeja nisu mogle napraviti. Iako je znao da to neće biti politički podobno, iako je znao da će kovati zavjeru kako da ga ubiju. Isusu je bio važan taj čovjek kojem je trebala pomoć.
Probajmo se na trenutak staviti u kožu tog čovjeka koji je osjetio ljudsku hladnoću, koji je dobro znao da ljudi ne poznaju riječi: Milosrđe i ljubav su ono što ja tražim, ne žrtva. Cijeli život je trpio prijezir. Bio je u mrkloj jami.
A sada, susreo je onoga koji ima milosrđa, koji ima ljubavi, koji trske stučene prelomiti neće. Zamisli koliko sreće u njemu: Konačno oslobođenje! Konačno mogu živjeti normalno, imati normalan posao, obitelj … Jesi li ti to doživio? Jesi li ti iskusio da je tvoja "usahla ruka" izliječena, da su tvoji okovi spali i da si slobodan kao ptica? Dok drugi ljudi niti mogu niti žele, Onaj koji stučene trske prelomiti neće oslobađa i liječi. Ima nade i za tebe, Prijatelju.
U Mt 12,15 čitamo da su mnogi slijedili Isusa. I da ih je sve izliječio! Ne samo neke, nego sve. On ima snage izliječiti sve koji ga slijede! Naravno, oni koji ga ne slijede nisu izliječeni. Ali svi oni koji ga slijede, iako ih je bilo ogromno mnoštvo, sa raznim problemima, svi su bili izliječeni. Riječ koja se ovdje koristi za izliječiti je "therapeuo" - terapija. Ali ta riječ znači izliječiti na čudesan način. Za "obično" liječenje su se koristile druge riječi (iaomai, sozo,diasozo).
Piše da je to ispunjenje proročanstva iz Izaije 42,1-3:
Trske stučene prelomiti neće,
Stijenja što tinja neće ugasiti
Mt 12,20
Nekad smo mi kao stučena trska. Suhi, bespomoćni i još slomljeni pod "brigama života i zavodljivosti bogatstva" (Mt 13,22). Međutim, Gospodin Isus ima snage za "terapiju", odnosno da izliječi na čudesan način "sve suhe trske i usahle ruke" koje ga slijede. Ne samo da ih neće slomiti, nego će ih izliječiti.
četvrtak, 16. rujna 2010.
vratite se k meni Zah 1,3
Ovako govori Jahve nad vojskama: Vratite se k meni i ja ću se vratiti k vama – riječ je Jahve nad vojskama.
Zah 1,3
Nevjerojatno je to oproštenje koje je kod Gospoda. Nakon svega što njegov narod napravi, nakon svih razočarenja Jahve nad vojskama još uvijek ima želju da bude s preljubnicima.
Uvijek sam se divio ženama koje muškarci prevare i one prime natrag svog muža.
Nije to mala stvar, primiti natrag muža koji je prevario, prekršio zavjet. Koji je bio s drugom.
Osramtio ju je, ponizio, otišao s nekom drugom ženom i onda se vraća natrag.
Zamisli koja je to rana kad te netko prevari i napusti.
Kao da ti kaže: ti mi nisi dovoljno dobra, nisi mi više lijepa, ja te ne volim. Druga mi je bolja.
I to pred očima svih drugih. To je sramota koja se ne može izbrisati.
Je li bi ti oprostio? Je li bi ti mogao primiti takvog muškarca ili ženu?
U Zah 1,3 se ne radi o tome da nekoga primiš i onda ga cijelo vrijeme gledaš poprijeko.
Ovdje se radi o potpunom oproštenju. O tome da će se Jahve nad vojskama „vratiti“. To znači odvratiti od srdžbe od ljutnje i potpuno promijeniti stav.
Ono što Jahve nad vojskama traži je: Vratite se k meni – sve ostalo je na njemu.
Zanimljivo je da se ovdje dva puta spominje: Jahve nad vojskama, to svakako nije slučajno. Onaj koji ima svu vlast na nebu i nad zemljom, onaj koji može sve.
Zah 1,3
Nevjerojatno je to oproštenje koje je kod Gospoda. Nakon svega što njegov narod napravi, nakon svih razočarenja Jahve nad vojskama još uvijek ima želju da bude s preljubnicima.
Uvijek sam se divio ženama koje muškarci prevare i one prime natrag svog muža.
Nije to mala stvar, primiti natrag muža koji je prevario, prekršio zavjet. Koji je bio s drugom.
Osramtio ju je, ponizio, otišao s nekom drugom ženom i onda se vraća natrag.
Zamisli koja je to rana kad te netko prevari i napusti.
Kao da ti kaže: ti mi nisi dovoljno dobra, nisi mi više lijepa, ja te ne volim. Druga mi je bolja.
I to pred očima svih drugih. To je sramota koja se ne može izbrisati.
Je li bi ti oprostio? Je li bi ti mogao primiti takvog muškarca ili ženu?
U Zah 1,3 se ne radi o tome da nekoga primiš i onda ga cijelo vrijeme gledaš poprijeko.
Ovdje se radi o potpunom oproštenju. O tome da će se Jahve nad vojskama „vratiti“. To znači odvratiti od srdžbe od ljutnje i potpuno promijeniti stav.
Ono što Jahve nad vojskama traži je: Vratite se k meni – sve ostalo je na njemu.
Zanimljivo je da se ovdje dva puta spominje: Jahve nad vojskama, to svakako nije slučajno. Onaj koji ima svu vlast na nebu i nad zemljom, onaj koji može sve.
ponedjeljak, 13. rujna 2010.
per gustare la dolcezza del Signore Ps 27,4
Talijanski jezik je prekrasan.
Per gustare la dolcezza del Signore (Ps 27,4)
Guštati u slatkoći Gospodnjoj – kako lijepo rečeno.
Kaže David, jednu stvar tražim od Gospoda: Želim biti blizu njega, želim njega, želim uživati, guštati u Njemu.
Ljudi imaju pretpostavke o vjeri: hladni manastiri, dosadno ponavljanje molitvi, zabrane, patnja
Ali oni koji poznaju Boga znaju da je njegova ljubav bolje od života.
Znaju da nema ništa bolje od gustare la dolcezza del Signore
Ako mi ne guštamo u slatkoći Gospodnjoj, nešto smo fulali ili ne razumijemo
Bog se daje nama, On želi da mi uživamo u njegovoj slatkoći
Želim vas potaknuti: Tražite njegovo lice! Ne samo da vas on blagoslovi, da vam da materijalne blagoslove, zdravlje. Ne, tražite Njega, jer On je bolji od svega toga
Neka bismo se i mi naučili „guštati u slatkoći Gospodnjoj“ – jer to je znak istinskog poznavanja Boga
Kad molitva postane mjesto uživanja, kad njegova riječ postane kao med
Božja volja je da uživamo u Njemu
Per gustare la dolcezza del Signore (Ps 27,4)
Guštati u slatkoći Gospodnjoj – kako lijepo rečeno.
Kaže David, jednu stvar tražim od Gospoda: Želim biti blizu njega, želim njega, želim uživati, guštati u Njemu.
Ljudi imaju pretpostavke o vjeri: hladni manastiri, dosadno ponavljanje molitvi, zabrane, patnja
Ali oni koji poznaju Boga znaju da je njegova ljubav bolje od života.
Znaju da nema ništa bolje od gustare la dolcezza del Signore
Ako mi ne guštamo u slatkoći Gospodnjoj, nešto smo fulali ili ne razumijemo
Bog se daje nama, On želi da mi uživamo u njegovoj slatkoći
Želim vas potaknuti: Tražite njegovo lice! Ne samo da vas on blagoslovi, da vam da materijalne blagoslove, zdravlje. Ne, tražite Njega, jer On je bolji od svega toga
Neka bismo se i mi naučili „guštati u slatkoći Gospodnjoj“ – jer to je znak istinskog poznavanja Boga
Kad molitva postane mjesto uživanja, kad njegova riječ postane kao med
Božja volja je da uživamo u Njemu
srijeda, 8. rujna 2010.
alternativa Lk 18,1-8
Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
A bijaše u onom gradu neka udovica. I dolazila je k njemu govoreći: Obrani me od protivnika mojega!
I ne htjede za neko vrijeme: No nakon toga reče u sebi: Ako se Boga i ne bojim i na čovjeka se ne obazirem,
ipak, jer mi ta udovica dosađuje, obranit ću je da ne dolazi beskrajno mi dosađivati.
Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
Luka 18,1-8
............................................................................................................................................................................................................
Cilj prispodobe u Lk 18,1-8 je da nas Gospodin Isus nauči da molimo i da ustrajavamo u molitvi. Zašto postoji ova priča u Biblji? Zašto je potrebno da nas Gospodin ohrabri moliti i ne odustati? Što je naš problem da počnemo moliti za nešto i da onda odustanemo?!
Sudac iz ove priče je bio takav da se Boga nije bojao, a da za ljude nije mario.
Koji opis, ajme meni. Ne boji se Boga.
Čovjek koji se boji Boga ima jednu kočnicu koja ga spriječava da napravi velike grijehe. Takav čovjek vjeruje da je Bog živ, da kažnjava one koji griješe i žive bezbožno, a nagrađuje one koji žive sveto i dobro. Vjeruješ li ti da Bogu nije svejedno kako mi živimo? Vjeruješ li da On nagrađuje one koji ga traže i žive po njegovoj volji? Koji mu odricanjem od grijeha daju slavu?
Ovaj sudac to nije vjerovao, on se nije bojao Boga. Nije se obazirao na ljude. Nije ga zanimalo što misli Bog ili drugi ljudi. On je tjerao po svom. Još poslije ga Gospodin naziva: Nepravedni sudac! Znači, ne samo da se Boga nije bojao, da za ljude nije mario, nego je bio i nepravedan.
Zamisli kako se osjećala ova udovica kad je doznala da je njezin slučaj kod suca „Pere Perića“, a on je sudac koji je nepravedan, koji ne mari za ljude, a Boga se ne boji.
Katastrofa! Što sada?! Čini se kao da su sve lađe potonule. Odmah ju je otprašio da nema šanse da joj pomogne.
Je li ona odustala? Ne, ona je nastavila dolaziti do njega i moliti ga. On ju je kontinuirano odbijao. Međutim, udovica nije odustala.
Zašto nije odustala? Imala je sve predispozicije da odustane. On ju je ne jednom, nego jako puno puta odbio. Bio je poznat po nepravdi i po tome da nema dušu. Zašto ipak nije pokleknula i odustala. Mogu zamisliti tu udovicu kako dolazi iz dana u dan. Stoji pred vratima. Moli da je odbrani od njezinog protivnika. Udovica - sigurno je bila jadna. Sigurno je krpala kraj s krajem. Čak da nije imala protivnika njezin život bi bio težak. Uz protivnika i ovakvog suca - njezin život je potpuna katastrofa.
Udovica je molila: Obrani me od mog protivnika. Ova riječ: „protivnika“ se koristi još i za sotonu u Bibliju.
I ne htjede za neko vrijeme - ovo je formulacija koja se općenito koristila za duže vrijeme. Moglo bi se prevesti i kao: Nije je htio obraniti dugo vremena.
Međutim, na potpuno iznenađenje suca, udovica nastavlja dolaziti i moliti. Zašto?
To je pitanje alternative, odnosno mogućnosti. Nju nije nitko imao odbraniti. Ona je znala, nemam izbora, nitko drugi osim ovaj sudac mi ne može pomoći.
On mi pak, ako želi, može pomoći.
Dakle, udovica je znala dvije stvari, koje su nužne za dobru molitvu:
1) On mi može pomoći
2) Nemam alternativu
Ovo nije samo lekcija o molitvi. Ovo je lekcija i o vjeri. Znate što je APP? To je skraćenica od: „Ako prođe – prođe.“ E tako danas mnogi mole. Kucao sam, vrata se nisu otvorila, nemam više vremena, idem dalje, imam ja još vrata na koju ću kucati. Imam druge ideje, kako ću riješiti problem. Ako mi Bog ne želi pomoći, idem onda ja preuzeti stvar u svoje ruke. Ne mogu više čekati. Nemam snage.
Udovica je čekala i molila. Dosađivala je, odnosno stvarala je „neprilike“ sucu. Ipak je to pritisak, da ti neka udovica, jadna i sirota stalno „visi“ ispred vrata.
Ovo je prispodoba o molitvi, ali govori o ustrajnosti, o naporu, o neprilikama, o alternativama.
Kako ti, Prijatelju, moliš?
Probaš, ako ide, ide, ako ne ide, odeš jer si pronašao neku drugu alternativu.
Danas je takvo vrijeme – ako ide -ide.
Ako ne ide - pronađeš si drugu ženu, posao, crkvu.
Nije išlo. Probao sam.
Kucao sam, već treći dan molim i nema odgovora.
To nije molitva. To je prazan vjetar.
Mogu si zamisliti lice suca koji otvori vrata i vidi udovicu kako skrušeno stoji i čeka. Joj, ne, ne i ne. Opet ti! Zar ti nisam rekao da ti neću pomoći!
Ti mi možeš pomoći. Nemam alternativu. Pomozi mi – to je bio njezin stav.
Gospodin veli: To je nepravedni sudac. Čak on je uslišao. Ali ljudi, Bog nije nepravedni sudac. Bog je dobri otac koji svojoj djeci ne daje zmiju kad ga zaištu kruha. Kad nepravedni sudac uslišava, koliko više Otac vaš nebeski.
Ali kad sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji. Hoće li biti onih koji vjeruju da im ja mogu pomoći. Onih kojima sam ja jedini izbor. Jedina alternativa.
A bijaše u onom gradu neka udovica. I dolazila je k njemu govoreći: Obrani me od protivnika mojega!
I ne htjede za neko vrijeme: No nakon toga reče u sebi: Ako se Boga i ne bojim i na čovjeka se ne obazirem,
ipak, jer mi ta udovica dosađuje, obranit ću je da ne dolazi beskrajno mi dosađivati.
Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
Luka 18,1-8
............................................................................................................................................................................................................
Cilj prispodobe u Lk 18,1-8 je da nas Gospodin Isus nauči da molimo i da ustrajavamo u molitvi. Zašto postoji ova priča u Biblji? Zašto je potrebno da nas Gospodin ohrabri moliti i ne odustati? Što je naš problem da počnemo moliti za nešto i da onda odustanemo?!
Sudac iz ove priče je bio takav da se Boga nije bojao, a da za ljude nije mario.
Koji opis, ajme meni. Ne boji se Boga.
Čovjek koji se boji Boga ima jednu kočnicu koja ga spriječava da napravi velike grijehe. Takav čovjek vjeruje da je Bog živ, da kažnjava one koji griješe i žive bezbožno, a nagrađuje one koji žive sveto i dobro. Vjeruješ li ti da Bogu nije svejedno kako mi živimo? Vjeruješ li da On nagrađuje one koji ga traže i žive po njegovoj volji? Koji mu odricanjem od grijeha daju slavu?
Ovaj sudac to nije vjerovao, on se nije bojao Boga. Nije se obazirao na ljude. Nije ga zanimalo što misli Bog ili drugi ljudi. On je tjerao po svom. Još poslije ga Gospodin naziva: Nepravedni sudac! Znači, ne samo da se Boga nije bojao, da za ljude nije mario, nego je bio i nepravedan.
Zamisli kako se osjećala ova udovica kad je doznala da je njezin slučaj kod suca „Pere Perića“, a on je sudac koji je nepravedan, koji ne mari za ljude, a Boga se ne boji.
Katastrofa! Što sada?! Čini se kao da su sve lađe potonule. Odmah ju je otprašio da nema šanse da joj pomogne.
Je li ona odustala? Ne, ona je nastavila dolaziti do njega i moliti ga. On ju je kontinuirano odbijao. Međutim, udovica nije odustala.
Zašto nije odustala? Imala je sve predispozicije da odustane. On ju je ne jednom, nego jako puno puta odbio. Bio je poznat po nepravdi i po tome da nema dušu. Zašto ipak nije pokleknula i odustala. Mogu zamisliti tu udovicu kako dolazi iz dana u dan. Stoji pred vratima. Moli da je odbrani od njezinog protivnika. Udovica - sigurno je bila jadna. Sigurno je krpala kraj s krajem. Čak da nije imala protivnika njezin život bi bio težak. Uz protivnika i ovakvog suca - njezin život je potpuna katastrofa.
Udovica je molila: Obrani me od mog protivnika. Ova riječ: „protivnika“ se koristi još i za sotonu u Bibliju.
I ne htjede za neko vrijeme - ovo je formulacija koja se općenito koristila za duže vrijeme. Moglo bi se prevesti i kao: Nije je htio obraniti dugo vremena.
Međutim, na potpuno iznenađenje suca, udovica nastavlja dolaziti i moliti. Zašto?
To je pitanje alternative, odnosno mogućnosti. Nju nije nitko imao odbraniti. Ona je znala, nemam izbora, nitko drugi osim ovaj sudac mi ne može pomoći.
On mi pak, ako želi, može pomoći.
Dakle, udovica je znala dvije stvari, koje su nužne za dobru molitvu:
1) On mi može pomoći
2) Nemam alternativu
Ovo nije samo lekcija o molitvi. Ovo je lekcija i o vjeri. Znate što je APP? To je skraćenica od: „Ako prođe – prođe.“ E tako danas mnogi mole. Kucao sam, vrata se nisu otvorila, nemam više vremena, idem dalje, imam ja još vrata na koju ću kucati. Imam druge ideje, kako ću riješiti problem. Ako mi Bog ne želi pomoći, idem onda ja preuzeti stvar u svoje ruke. Ne mogu više čekati. Nemam snage.
Udovica je čekala i molila. Dosađivala je, odnosno stvarala je „neprilike“ sucu. Ipak je to pritisak, da ti neka udovica, jadna i sirota stalno „visi“ ispred vrata.
Ovo je prispodoba o molitvi, ali govori o ustrajnosti, o naporu, o neprilikama, o alternativama.
Kako ti, Prijatelju, moliš?
Probaš, ako ide, ide, ako ne ide, odeš jer si pronašao neku drugu alternativu.
Danas je takvo vrijeme – ako ide -ide.
Ako ne ide - pronađeš si drugu ženu, posao, crkvu.
Nije išlo. Probao sam.
Kucao sam, već treći dan molim i nema odgovora.
To nije molitva. To je prazan vjetar.
Mogu si zamisliti lice suca koji otvori vrata i vidi udovicu kako skrušeno stoji i čeka. Joj, ne, ne i ne. Opet ti! Zar ti nisam rekao da ti neću pomoći!
Ti mi možeš pomoći. Nemam alternativu. Pomozi mi – to je bio njezin stav.
Gospodin veli: To je nepravedni sudac. Čak on je uslišao. Ali ljudi, Bog nije nepravedni sudac. Bog je dobri otac koji svojoj djeci ne daje zmiju kad ga zaištu kruha. Kad nepravedni sudac uslišava, koliko više Otac vaš nebeski.
Ali kad sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji. Hoće li biti onih koji vjeruju da im ja mogu pomoći. Onih kojima sam ja jedini izbor. Jedina alternativa.
force majeure (Iz 54,10)
Prvi put sam tu riječ: „force majeure“ sreo kad sam dobio na pregled jedan debeli poslovni ugovor mojih klijenata na engleskom.
U tom je ugovoru bilo propisano doslovno sve. Sve moguće i nemoguće situacije. Što ako se dogodi ovo, što ako se dogodi ono, što ako se ne dogodi ovo ili ono. I onda kad je sve izdefinirano pojavio se članak. Force majeure – ili: Viša sila. Odnosno koja pravila vrijede ako se dogodi viša sila. Na primjer, potres, rat ili nešto slično. Onda ne vrijede normalna pravila. Onda vrijedi članak pod naslovom force majeure.
Prije nekoliko dana je bio potres u Novom Zelandu. Kuće su se prepolovile. Brijezi su se potresli. Ceste su podijeljene na dva dijela.
Za obnovu je potrebno toliko novaca da niti ne mogu to izgovoriti niti imam uopće pojam koliko je to.
Cijela privreda je stala. Više ništa nije normalno.
Svi odnosi se mijenjaju.
Tada stupa na snagu članak u ugovoru koji se zove force majeure – događaj koji je uzrokovala viša sila.
Potres je uistinu viša sila.
Ne znam što se događalo s ugovorima i odnosima na Novom zelandu i što piše u njihovim ugovorima pod: Force majeure
Ali znam jedan drugi ugovor, ili savez, savez mira.
Savez mira ili savez šaloma koji je sklopio Bog s ljudima.
U tom ugovoru ima jedan članak koji se zove force majure. Taj članak se nalazi u Iz 54,10 i tamo stoji:
Nek se pokrenu planine
I potresu brijezi
Al' se ljubav moja neće odmaći od tebe
Niti će se pokolebati moj savez mira
Kaže Jahve koji ti se smilovao.
Izaija 54,10
Bog kaže, stavljam u ugovor članak u slučaju više sile ili potresa, ma i da se ne samo brijezi, nego planine pokrenu – moja ljubav se neće odmaći od tebe.
Planine se mogu kolebati, ali moj savez mira se neće pokolebati. Potres – ne utječe na moj savez mira koji sam sklopio s tobom. To kaže Jahve koji ti se smilovao.
Kako se smilovao. Pa stoji u članku ugovora pod Izaija 53
Za naše grijehe probodoše njega
Za opačine naše njega satriješe
Na njega pade kazna radi našeg mira
Njegove nas rane iscijeliše.
Prijatelji – force majeure, događaj više sile: potres ili situacija kad si nešto debelo pogriješio. Otišao si daleko, daleko.
Trebalo bi te satrijeti. Trebalo bi te probosti. Trebalo bi te kazniti. Tvoje rane bi trebale ostati otvorene, nezacijeljene.
Ali nije tako. Ma kako daleko, ma koliko god puta da si pao: Nepokolebljiv je savez mira koji je Bog napisao svojom krvlju.
Božja vječna ljubav ne prestaje.
Moja ljubav se neće odmaći od tebe. Ma što god da se dogodilo. Ma kakav god force majure, moja ljubav se neće odmaći od tebe.
Vjeruješ li ovo?
Ili misliš da se Njegova ljubav odmakla od tebe?
Sotona je napisao svoj force majure: Ne može se tako živjeti. Nećeš uspjeti. Ti si gubitnik. Bog se odmaknuo jer si pretjerao.
A tvoje emocije viču: da, tako je, tako je, ti si jadan. Trebaš se još i još samosažaljevati.
Ali to je sotonin force majure.
Bog sam kaže: Moja ljubav se neće odmaknuti od tebe. (full stop)
Bog stoji iza svojih riječi. On kad kaže: Moja ljubav se neće odmaći od tebe - to i misli.
Taj ugovor, savez mira Bog sklapa s ljudima koji su prihvatili da za njihove grijehe probodoše njega. Taj savez vrijedi za one koji su svjesni da je to: „Probodoše njega“ – jako boljelo. Da je to bila visoka cijena otkupa. I da nikakav force majeure, nikakav potres to više ne može promijeniti.
Slava Bogu na tome!
Ustanite svi vi koji ste obeshrabreni, svi vi koji ste klonuli – neka vam narastu krila kao orlovima. Jer njegova ljubav se neće odmaći od tebe – Riječ je Božja.
Sjeti se da su njega proboli, da su njega satrijeli, da smo njegovim ranama izliječeni. Pravda je zadovoljena. Zaslužuješ kaznu, to je istina. Ali pravda je zadovoljena.
Vječna ljubav je članak koji je na snazi u tom ugovoru mira koji je Bog sklopio s nama.
U tom je ugovoru bilo propisano doslovno sve. Sve moguće i nemoguće situacije. Što ako se dogodi ovo, što ako se dogodi ono, što ako se ne dogodi ovo ili ono. I onda kad je sve izdefinirano pojavio se članak. Force majeure – ili: Viša sila. Odnosno koja pravila vrijede ako se dogodi viša sila. Na primjer, potres, rat ili nešto slično. Onda ne vrijede normalna pravila. Onda vrijedi članak pod naslovom force majeure.
Prije nekoliko dana je bio potres u Novom Zelandu. Kuće su se prepolovile. Brijezi su se potresli. Ceste su podijeljene na dva dijela.
Za obnovu je potrebno toliko novaca da niti ne mogu to izgovoriti niti imam uopće pojam koliko je to.
Cijela privreda je stala. Više ništa nije normalno.
Svi odnosi se mijenjaju.
Tada stupa na snagu članak u ugovoru koji se zove force majeure – događaj koji je uzrokovala viša sila.
Potres je uistinu viša sila.
Ne znam što se događalo s ugovorima i odnosima na Novom zelandu i što piše u njihovim ugovorima pod: Force majeure
Ali znam jedan drugi ugovor, ili savez, savez mira.
Savez mira ili savez šaloma koji je sklopio Bog s ljudima.
U tom ugovoru ima jedan članak koji se zove force majure. Taj članak se nalazi u Iz 54,10 i tamo stoji:
Nek se pokrenu planine
I potresu brijezi
Al' se ljubav moja neće odmaći od tebe
Niti će se pokolebati moj savez mira
Kaže Jahve koji ti se smilovao.
Izaija 54,10
Bog kaže, stavljam u ugovor članak u slučaju više sile ili potresa, ma i da se ne samo brijezi, nego planine pokrenu – moja ljubav se neće odmaći od tebe.
Planine se mogu kolebati, ali moj savez mira se neće pokolebati. Potres – ne utječe na moj savez mira koji sam sklopio s tobom. To kaže Jahve koji ti se smilovao.
Kako se smilovao. Pa stoji u članku ugovora pod Izaija 53
Za naše grijehe probodoše njega
Za opačine naše njega satriješe
Na njega pade kazna radi našeg mira
Njegove nas rane iscijeliše.
Prijatelji – force majeure, događaj više sile: potres ili situacija kad si nešto debelo pogriješio. Otišao si daleko, daleko.
Trebalo bi te satrijeti. Trebalo bi te probosti. Trebalo bi te kazniti. Tvoje rane bi trebale ostati otvorene, nezacijeljene.
Ali nije tako. Ma kako daleko, ma koliko god puta da si pao: Nepokolebljiv je savez mira koji je Bog napisao svojom krvlju.
Božja vječna ljubav ne prestaje.
Moja ljubav se neće odmaći od tebe. Ma što god da se dogodilo. Ma kakav god force majure, moja ljubav se neće odmaći od tebe.
Vjeruješ li ovo?
Ili misliš da se Njegova ljubav odmakla od tebe?
Sotona je napisao svoj force majure: Ne može se tako živjeti. Nećeš uspjeti. Ti si gubitnik. Bog se odmaknuo jer si pretjerao.
A tvoje emocije viču: da, tako je, tako je, ti si jadan. Trebaš se još i još samosažaljevati.
Ali to je sotonin force majure.
Bog sam kaže: Moja ljubav se neće odmaknuti od tebe. (full stop)
Bog stoji iza svojih riječi. On kad kaže: Moja ljubav se neće odmaći od tebe - to i misli.
Taj ugovor, savez mira Bog sklapa s ljudima koji su prihvatili da za njihove grijehe probodoše njega. Taj savez vrijedi za one koji su svjesni da je to: „Probodoše njega“ – jako boljelo. Da je to bila visoka cijena otkupa. I da nikakav force majeure, nikakav potres to više ne može promijeniti.
Slava Bogu na tome!
Ustanite svi vi koji ste obeshrabreni, svi vi koji ste klonuli – neka vam narastu krila kao orlovima. Jer njegova ljubav se neće odmaći od tebe – Riječ je Božja.
Sjeti se da su njega proboli, da su njega satrijeli, da smo njegovim ranama izliječeni. Pravda je zadovoljena. Zaslužuješ kaznu, to je istina. Ali pravda je zadovoljena.
Vječna ljubav je članak koji je na snazi u tom ugovoru mira koji je Bog sklopio s nama.
nedjelja, 5. rujna 2010.
Poravnite put!
Glas viče u pustinji
Poravnite put Gospodinu
Poravnajte mu staze
Mk 1,3
Jako čudno. Glas viče u pustinji. Zašto ne ode u grad?!
Ne, ovaj živi glas odjekuje tamo gdje nema života, u pustinji.
To me podsjeća na priču o Ezekielu (Ez 37) koji je počeo propovijedati suhim kostima.
Zanimljivo je da ta pustinja polako oživljava, dolaze ljudi slušati glas koji viče.
Što viče? Koja je bila poruka Ivana Krstitelja?
Poravnajte mu staze! Uskoro dolazi Kralj Kraljeva, Gospodar gospodara!
Uskoro dolazi Kraljevstvo nebesko! Pripremite se, pripremite vaša srca!
Obratite se od zlih djela! Promijenite živote! On dolazi!
Janje Božje koje odnosi grijeh svijeta!
Da, Bog će suditi grijehe! Nitko neće moći pobjeći! Strašan će biti sud Božji!
Sjetite se Noe, sjetite se Sodome i Gomore! Bog se ne šali!
Bog je već stavio sjekiru kojom će posjeći drvo koje ne rađa plod!
Pokajte se za grijehe, priznajte ih, odreknite ih se!
I Bog obećava oproštenje!
On šalje janje koje odnosi grijeh svijeta, svog Sina!
Ako se pokajete i obratite, sve vaše grijehe, ma kako oni crni bili Bog će pokriti. Ako budu kao grimiz pobijeljet će poput snijega!
Tko je ozbiljan u srcu neka dođe i krštenjem potvrdi svoju odluku.
Donosite plodove dostojne obraćenja!
Glas viče u pustinji: Poravnite mu staze, jer On dolazi!
Poravnite put Gospodinu
Poravnajte mu staze
Mk 1,3
Jako čudno. Glas viče u pustinji. Zašto ne ode u grad?!
Ne, ovaj živi glas odjekuje tamo gdje nema života, u pustinji.
To me podsjeća na priču o Ezekielu (Ez 37) koji je počeo propovijedati suhim kostima.
Zanimljivo je da ta pustinja polako oživljava, dolaze ljudi slušati glas koji viče.
Što viče? Koja je bila poruka Ivana Krstitelja?
Poravnajte mu staze! Uskoro dolazi Kralj Kraljeva, Gospodar gospodara!
Uskoro dolazi Kraljevstvo nebesko! Pripremite se, pripremite vaša srca!
Obratite se od zlih djela! Promijenite živote! On dolazi!
Janje Božje koje odnosi grijeh svijeta!
Da, Bog će suditi grijehe! Nitko neće moći pobjeći! Strašan će biti sud Božji!
Sjetite se Noe, sjetite se Sodome i Gomore! Bog se ne šali!
Bog je već stavio sjekiru kojom će posjeći drvo koje ne rađa plod!
Pokajte se za grijehe, priznajte ih, odreknite ih se!
I Bog obećava oproštenje!
On šalje janje koje odnosi grijeh svijeta, svog Sina!
Ako se pokajete i obratite, sve vaše grijehe, ma kako oni crni bili Bog će pokriti. Ako budu kao grimiz pobijeljet će poput snijega!
Tko je ozbiljan u srcu neka dođe i krštenjem potvrdi svoju odluku.
Donosite plodove dostojne obraćenja!
Glas viče u pustinji: Poravnite mu staze, jer On dolazi!
Ps 4
Govori, da te vidim - rekao je jednom dečku Sokrat. Govor oslikava naš karakter. To kako i što molimo govori što mi jesmo. Ovdje je jedna Davidova molitva, kroz koju možemo vidjeti njegov karakter.
2 Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!
David se u ovom Psalmu prvo obraća Bogu, pa tek onda ljudima. To je jako dobar redosljed.
Ovdje zapravo u orginalu stoji: Ti si me povećao u nevolji!, a ne ti si me izbavio. Ili ti si proširio moj prostor u nevolji. - koje iskustvo. Ovo je slika vojske koja je teško pritisnuta i onda kao da kaže: ali ti si razbio te stijene uz koje su me pritisnuli i proširio moj prostor. Onda kad mi je bilo najpotrebnije nisi me ostavio na cjedilu, nego si mi dapače proširio prostor. Skoro uvijek je tako. Kad nas pritisne nevolja, a mi umjesto da se samosažaljevamo ili očajavamo i kukamo, okrenemo se Bogu i zavapimo, vidimo puno pravde u toj nevolji. Mnoge naše nevolje nisu slučajno i ako ćemo biti pošteni baš u nevoljama možemo vidjeti da je Bog pravedan i da nas odgaja. Ali ako se u nevolji okrenemo Bogu, ako budemo pošteni i priznamo njegovu pravdu onda ćemo doživjeti nevjerojatnu stvar - On nas u nevolji izbavlja, odnosno da u nevolji poveća naš prostor. Da iz nevolje izađemo veći i jači. I kroz nevolju možemo upoznati milost Božju. Ljudi puno više dolaze do križa i otkrivaju milost Božju kroz nevolju, a ne kroz udobnu fotelju.
3 Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?
Kad bi bilo propovjednika danas koji bi mogli ovako jasno i glasno reći: Ljudi: kad ćete se obratiti? Dokle ćete se Bogu odupirati? Dokle ćete imati prste u ušima i ne željeti čuti što za vas ima Bog? Zar ne vidite da su vam životi isprazni? Da vas sotona vodi direktno u ropstvo? Da ste pod tiranijom grijeha? O kad bi danas bilo takvih božjih sluga, koji bi tako hrabro propovijedali.
Ali sjetimo se da je stih prije David molio. Tek onda je mogao ovako hrabro govoriti. Inače, ako ne molimo, nego odmah "opalimo rafal", naše riječi će biti kao strijelice koje bole. Optužbe koje rađaju kontraefekt. Neka bi nas Gospodin naučio u ljubavi i milosti govoriti. Ali ne mijenjati istinu. Ljudi oko nas su robovi grijeha. Robovi sotonine volje, a toga najčešće nisu niti svjesni. I dok svojim djelima slijede ispraznost, odnosno dok svojim djelima ponovno razapinju Krista i vrijeđaju Boga, trebaju znati da dolazi Kraljevstvo, da dolazi Kralj, Lav iz plemena Judina koji će suditi. Sud će biti strašan i na njemu će opstati samo oni koji su opravdani, samo oni kojima je oprošteno, samo oni koji na ovratnicima svojih domova imaju krv janjeta kojeg su zaklali.
4 Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga ili Jahve je odvojio pravednika za sebe.
Ovdje se radi o tome da Bog razlikuje ljude. Nisu svi prijatelji, nisu svi pravednici pred Bogom. Gospod je izdvojio pobožne, Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem. - ovdje se radi o doktrini izabranja. O tome da je nas sam Gospod odabrao da budemo njegovi. Ovo netko tko nije nanovorođen ne želi slušati. To mu ide na živce. Ipak istina je, da je Onaj koji je izabrao da nas voli, koji je još dok bijasmo grešnici umro za nas, taj ne može a da nas ne čuje kad ga zazivamo.
5 Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite.
Drhtite i ne griješite - zapravo je duh vremena u kojem živimo potpuno suprotan. Ljudi griješe i nije ih briga. Ne razmišljaju o tome da su njihova djela zla. Ne drhte pred Bogom pred kojim će jednog dana položiti račune. Promislite u svojim srcima na krevetima i budite tiho. Tko god malo promisli o svom životu, vidjet će da je Božji zakon savršen. Da su božji putevi za čovjeka putevi mira, pravednosti, sreće i uspjeha. S druge strane, putevi grijeha, neovisno o tome o kojoj se vrsti grijeha radi - vode u propast. Zato malo promislite u tišini sobe, na svom krevetu kako ti živiš svoj život i kuda ideš. Možda stvarno trebaš malo se umiriti, zadrhtati i prestati griješiti. Jer strašno je upasti u ruke Boga živoga!
6 Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!
Što znači prinijeti žrtve pravedne? Židovi su prinosili žrtve. Zašto? Zato što je tako Bog odredio. Svaki onaj koji prilazi Bogu mora doći sa žrtvom. Smisao žrtve je bila u tome da podsjeti onoga koji donosi žrtvu da je grešan i da za njegove grijehe netko mora umrijeti. Zato su stavljali svoje ruke na glavu janjeta i govorili: Moji grijesi neka prijeđu na ovo janje! I onda bi to janje zaklali. Krv bi potekla. Ovdje nas Riječ Božja nuka prinijeti pravedne žrtve. Ne samo da zakoljemo janje. Nego da pravedno, u duhu prinesemo žrvu. Svaki onaj koji ima jasan pojam o tome što je pravda, svjestan je da mi ljudi ne zaslužujemo ništa drugo nego kaznu, zbog naših grijeha. Zato i nastavak stiha veli: Stavite svoje pouzdanje u Gospoda, u njegovu riječ. Naime, Božja riječ nas uči od početka do kraja da je Bog obećao poslati rješenje za naše grijehe. On je obećao da će poslati janje koje odnosi grijeh svijeta. Jer obični janjci nisu mogli odnijeti grijeh svijeta. To janje je visilo na križu. Njegovom modricom mi smo izliječeni. Radi naših grijeha njega su proboli. Zato sada možemo biti u miru s Bogom. Nikakve osude sada onima koji su u Kristu Isusu. Slava Bogu na njegovom velikom daru.
7 Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!
Mnogi govore: Nema sreće, nema radosti, sve je crno. Ali tako ne govore i ne misle oni koji poznaju Boga. Oni znaju da ima sreće i da ima radosti i da nije sve crno. Oni znaju da je pred Božjim licem, onda kad naš život je pred Božjim licem, kad nema ničega što bismo htjeli sakriti, kad nema nečega zbog čega bi se crvenili - onda je život pun radosti i sreće. Neovisno o okolnostima. Ako ti okreneš svoja leđa Bogu - onda je normalno da nema sreće i da se pitaš: Pa dobro, kakav je ovo jadan život. Ali ako živiš pred licem Božjim - onda je tvoj život sretan i dobar. Danas biraj što ćeš okrenuti Bogu. Leđa ili lice. Pokaj se za svoje grijehe, priznaj ih i odrekni ih se i doći ćeš pred Božje lice. Nećeš se onda pitati: Gdje je sreća?
8 Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode njihova pšenica i njihovo vino.
Bog je tako dobar da daje radost čak i onim ljudima koji ga mrze. Bog čak i njima daje da im obilno urodi pšenica i vino. Da dobiju dobar posao i lijepo zarađuju. Oni Boga psuju, a Bog im daje da im izađe sunce i da ih grije. Nevjerojatno je kako je Bog dobar prema čovjeku. Ali postoji sreća koja je veća od te kad ti rode obilno pšenica i vino. To je sreća koja se nalazi ne u nekom ambaru, ne u nekom podrumu, nego u srcu. Sreća koju ne gricka miš ili mušica. To se ne može usporediti. Nema veće sreće od one koju čovjek može osjetiti kad je blizu Bogu pa ga Bog ispuni. Obilna pšenica, obilno vino, auti, kuće, seks, hrana - sve je to super. Ali ne može se mjeriti s onom srećom kad ti Bog ispuni srce. Jesi li ti doživio tu sreću?
9Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.
Industrija lijekova i postdepresiva cvjeta. Čovjek je nezadovoljan i isfrustriran. Postoje mnogi razlozi za to: nesretno djetinjstvo, teška iskustva, zli ljudi koji su nanijeli bol itd.
Medicina se razvija i napreduje. Slava Bogu na tome. Ali ovdje David govori o najboljem lijeku - o miru koji proizlazi iz riješenih odnosa s Bogom. Zamisli da si dobar prijatelj s Bogom. Ništa te ne pritišće, ne optužuje - kako je to lijepo. Ali ne smijemo zaboraviti: krv janjeta Božjega je tekla da bi mi mogli imati mir i biti bez ikakve osude. Dragocjena krv jedinorođenog sina Božjega, za naš oprost grijeha.
2 Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!
David se u ovom Psalmu prvo obraća Bogu, pa tek onda ljudima. To je jako dobar redosljed.
Ovdje zapravo u orginalu stoji: Ti si me povećao u nevolji!, a ne ti si me izbavio. Ili ti si proširio moj prostor u nevolji. - koje iskustvo. Ovo je slika vojske koja je teško pritisnuta i onda kao da kaže: ali ti si razbio te stijene uz koje su me pritisnuli i proširio moj prostor. Onda kad mi je bilo najpotrebnije nisi me ostavio na cjedilu, nego si mi dapače proširio prostor. Skoro uvijek je tako. Kad nas pritisne nevolja, a mi umjesto da se samosažaljevamo ili očajavamo i kukamo, okrenemo se Bogu i zavapimo, vidimo puno pravde u toj nevolji. Mnoge naše nevolje nisu slučajno i ako ćemo biti pošteni baš u nevoljama možemo vidjeti da je Bog pravedan i da nas odgaja. Ali ako se u nevolji okrenemo Bogu, ako budemo pošteni i priznamo njegovu pravdu onda ćemo doživjeti nevjerojatnu stvar - On nas u nevolji izbavlja, odnosno da u nevolji poveća naš prostor. Da iz nevolje izađemo veći i jači. I kroz nevolju možemo upoznati milost Božju. Ljudi puno više dolaze do križa i otkrivaju milost Božju kroz nevolju, a ne kroz udobnu fotelju.
3 Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?
Kad bi bilo propovjednika danas koji bi mogli ovako jasno i glasno reći: Ljudi: kad ćete se obratiti? Dokle ćete se Bogu odupirati? Dokle ćete imati prste u ušima i ne željeti čuti što za vas ima Bog? Zar ne vidite da su vam životi isprazni? Da vas sotona vodi direktno u ropstvo? Da ste pod tiranijom grijeha? O kad bi danas bilo takvih božjih sluga, koji bi tako hrabro propovijedali.
Ali sjetimo se da je stih prije David molio. Tek onda je mogao ovako hrabro govoriti. Inače, ako ne molimo, nego odmah "opalimo rafal", naše riječi će biti kao strijelice koje bole. Optužbe koje rađaju kontraefekt. Neka bi nas Gospodin naučio u ljubavi i milosti govoriti. Ali ne mijenjati istinu. Ljudi oko nas su robovi grijeha. Robovi sotonine volje, a toga najčešće nisu niti svjesni. I dok svojim djelima slijede ispraznost, odnosno dok svojim djelima ponovno razapinju Krista i vrijeđaju Boga, trebaju znati da dolazi Kraljevstvo, da dolazi Kralj, Lav iz plemena Judina koji će suditi. Sud će biti strašan i na njemu će opstati samo oni koji su opravdani, samo oni kojima je oprošteno, samo oni koji na ovratnicima svojih domova imaju krv janjeta kojeg su zaklali.
4 Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga ili Jahve je odvojio pravednika za sebe.
Ovdje se radi o tome da Bog razlikuje ljude. Nisu svi prijatelji, nisu svi pravednici pred Bogom. Gospod je izdvojio pobožne, Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem. - ovdje se radi o doktrini izabranja. O tome da je nas sam Gospod odabrao da budemo njegovi. Ovo netko tko nije nanovorođen ne želi slušati. To mu ide na živce. Ipak istina je, da je Onaj koji je izabrao da nas voli, koji je još dok bijasmo grešnici umro za nas, taj ne može a da nas ne čuje kad ga zazivamo.
5 Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite.
Drhtite i ne griješite - zapravo je duh vremena u kojem živimo potpuno suprotan. Ljudi griješe i nije ih briga. Ne razmišljaju o tome da su njihova djela zla. Ne drhte pred Bogom pred kojim će jednog dana položiti račune. Promislite u svojim srcima na krevetima i budite tiho. Tko god malo promisli o svom životu, vidjet će da je Božji zakon savršen. Da su božji putevi za čovjeka putevi mira, pravednosti, sreće i uspjeha. S druge strane, putevi grijeha, neovisno o tome o kojoj se vrsti grijeha radi - vode u propast. Zato malo promislite u tišini sobe, na svom krevetu kako ti živiš svoj život i kuda ideš. Možda stvarno trebaš malo se umiriti, zadrhtati i prestati griješiti. Jer strašno je upasti u ruke Boga živoga!
6 Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!
Što znači prinijeti žrtve pravedne? Židovi su prinosili žrtve. Zašto? Zato što je tako Bog odredio. Svaki onaj koji prilazi Bogu mora doći sa žrtvom. Smisao žrtve je bila u tome da podsjeti onoga koji donosi žrtvu da je grešan i da za njegove grijehe netko mora umrijeti. Zato su stavljali svoje ruke na glavu janjeta i govorili: Moji grijesi neka prijeđu na ovo janje! I onda bi to janje zaklali. Krv bi potekla. Ovdje nas Riječ Božja nuka prinijeti pravedne žrtve. Ne samo da zakoljemo janje. Nego da pravedno, u duhu prinesemo žrvu. Svaki onaj koji ima jasan pojam o tome što je pravda, svjestan je da mi ljudi ne zaslužujemo ništa drugo nego kaznu, zbog naših grijeha. Zato i nastavak stiha veli: Stavite svoje pouzdanje u Gospoda, u njegovu riječ. Naime, Božja riječ nas uči od početka do kraja da je Bog obećao poslati rješenje za naše grijehe. On je obećao da će poslati janje koje odnosi grijeh svijeta. Jer obični janjci nisu mogli odnijeti grijeh svijeta. To janje je visilo na križu. Njegovom modricom mi smo izliječeni. Radi naših grijeha njega su proboli. Zato sada možemo biti u miru s Bogom. Nikakve osude sada onima koji su u Kristu Isusu. Slava Bogu na njegovom velikom daru.
7 Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!
Mnogi govore: Nema sreće, nema radosti, sve je crno. Ali tako ne govore i ne misle oni koji poznaju Boga. Oni znaju da ima sreće i da ima radosti i da nije sve crno. Oni znaju da je pred Božjim licem, onda kad naš život je pred Božjim licem, kad nema ničega što bismo htjeli sakriti, kad nema nečega zbog čega bi se crvenili - onda je život pun radosti i sreće. Neovisno o okolnostima. Ako ti okreneš svoja leđa Bogu - onda je normalno da nema sreće i da se pitaš: Pa dobro, kakav je ovo jadan život. Ali ako živiš pred licem Božjim - onda je tvoj život sretan i dobar. Danas biraj što ćeš okrenuti Bogu. Leđa ili lice. Pokaj se za svoje grijehe, priznaj ih i odrekni ih se i doći ćeš pred Božje lice. Nećeš se onda pitati: Gdje je sreća?
8 Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode njihova pšenica i njihovo vino.
Bog je tako dobar da daje radost čak i onim ljudima koji ga mrze. Bog čak i njima daje da im obilno urodi pšenica i vino. Da dobiju dobar posao i lijepo zarađuju. Oni Boga psuju, a Bog im daje da im izađe sunce i da ih grije. Nevjerojatno je kako je Bog dobar prema čovjeku. Ali postoji sreća koja je veća od te kad ti rode obilno pšenica i vino. To je sreća koja se nalazi ne u nekom ambaru, ne u nekom podrumu, nego u srcu. Sreća koju ne gricka miš ili mušica. To se ne može usporediti. Nema veće sreće od one koju čovjek može osjetiti kad je blizu Bogu pa ga Bog ispuni. Obilna pšenica, obilno vino, auti, kuće, seks, hrana - sve je to super. Ali ne može se mjeriti s onom srećom kad ti Bog ispuni srce. Jesi li ti doživio tu sreću?
9Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.
Industrija lijekova i postdepresiva cvjeta. Čovjek je nezadovoljan i isfrustriran. Postoje mnogi razlozi za to: nesretno djetinjstvo, teška iskustva, zli ljudi koji su nanijeli bol itd.
Medicina se razvija i napreduje. Slava Bogu na tome. Ali ovdje David govori o najboljem lijeku - o miru koji proizlazi iz riješenih odnosa s Bogom. Zamisli da si dobar prijatelj s Bogom. Ništa te ne pritišće, ne optužuje - kako je to lijepo. Ali ne smijemo zaboraviti: krv janjeta Božjega je tekla da bi mi mogli imati mir i biti bez ikakve osude. Dragocjena krv jedinorođenog sina Božjega, za naš oprost grijeha.
srijeda, 1. rujna 2010.
Imaš ime da živiš, ali si mrtav (Otk 3)
1I anđelu Crkve u Sardu napiši: "Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si.
2 Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.
3 Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
4 Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni."
5 "Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim."
6 "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!
......................................................................................................
Bog govori: Znam tvoja djela!
Kako se osjećaš kad čuješ da Bog poznaj tvoja djela?
Je li se raduješ što ćeš primiti nagradu, jer živiš onako kako je Bogu ugodno ili se osjećaš posramljeno zato što u tvom životu ima djela zbog kojih bi se trebao crvenjeti?
Kad Bog kaže: Znam tvoja djela! - onda ne pomažu izgovori.
Ali čekaj malo zar Bog nije milostiv? Da, Bog je milostiv, spašeni smo isključivo i samo po milosti, ali to ne znači da je Bogu svejedno kako živimo.
Imaš ime da živiš, a mrtav si.
Uf, mrtav si. Tvoja djela su kao djela od onih što su mrtvi. Nema u tebi života. Postoje ljudi koji za sebe tvrde da su kršćani, ali njihova djela su takva da bi se trebali crvenjeti. Njihova djela govore glasnije od njihovih riječi. Ali čekaj malo, oni za sebe tvrde da su kršćani, oni idu u crkvu! Da, ali što im to vrijedi kad njihova djela odražavaju njihovo duhovno stanje. Sam Bog kaže da imaju ime da žive, ali su mrtvi. Nije bitno što kažu oni, nego Bog. Strašno je kad netko misli da je živ, samo zato što ima ime da bude živ.
Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.
Ipak, ovdje vidimo da postoji neki ostatak. Koji je pred kraj, koji samo što ne umre, ali ipak još uvijek živi. Zato i kaže: Budan budi, jer onome koji spava se kaže: Probudi se. Onome koji je mrtav nećeš reći probudi se. Gospodin gleda djela. Djela su takva da Bog poziva na probuđenje. Hoće li crkva iz Sarda pogledati svoja djela, hoće li se zamisliti, hoće li zastati. Ili će i dalje imati samo ime, bez života.
Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
Spomeni se, prisjeti se, malo prođi kroz svoju prošlost, razmisli. Sjeti se početka, onog kad si zadobio ime da živiš.
Sjeti se vremena kad se tvoja djela nisu razlikovala od imena. Tvoje ime je tada bilo u skladu s tvojim djelima. Prije si primio i poslušao riječ, a sad?!
Ovdje imamo dvije stvari:
a) Riječ si primio
b) Riječ si poslušao
Mnogi slušaju riječ. Ali ne primaju je svi. Od mnogih se odbija. Od većine se odbija. Crkva u Sardu je primila riječ. Jesi li ti primio riječ?
U principu, primiti riječ znači poslušati je.
Kakvo je sada stanje. Kad sam zadnji put primio riječ? Zašto je ne primam? Da li je moguće da mi Bog ne da riječ zato što je ne želim poslušati. Nemam volje čuti, pa mi je onda uho otupilo.
Ovo je problem. Zbog nedostatka volje da se riječ posluša, riječ se više ne čuje. Ne dopire. Senzori su otupili. Otupili smo ih time što smo znali da nešto nije dobro, ali unatoč tome, protuprirodno smo napravili nešto što znamo da nije dobro. To se zove grijeh. Tako uho otupi. Ili smo znali da nešto dobro trebamo napraviti a to ne napravimo. Onda uho otupi.
Zato Bog govori: Obrati se! Promijeni se dok je još vrijeme. Ne tražiš, ne primaš, ne slušaš, od svega je ostalo samo ime. Imaš ime, a mrtav si.
Ne budeš li budan, doći ću iznenada. Nemoj zaboraviti da sve ovo što vidiš prolazi, a moje Kraljevstvo dolazi!
Duh govori, pitanje je samo da li ima uha koje čuje.
2 Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.
3 Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
4 Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni."
5 "Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim."
6 "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!
......................................................................................................
Bog govori: Znam tvoja djela!
Kako se osjećaš kad čuješ da Bog poznaj tvoja djela?
Je li se raduješ što ćeš primiti nagradu, jer živiš onako kako je Bogu ugodno ili se osjećaš posramljeno zato što u tvom životu ima djela zbog kojih bi se trebao crvenjeti?
Kad Bog kaže: Znam tvoja djela! - onda ne pomažu izgovori.
Ali čekaj malo zar Bog nije milostiv? Da, Bog je milostiv, spašeni smo isključivo i samo po milosti, ali to ne znači da je Bogu svejedno kako živimo.
Imaš ime da živiš, a mrtav si.
Uf, mrtav si. Tvoja djela su kao djela od onih što su mrtvi. Nema u tebi života. Postoje ljudi koji za sebe tvrde da su kršćani, ali njihova djela su takva da bi se trebali crvenjeti. Njihova djela govore glasnije od njihovih riječi. Ali čekaj malo, oni za sebe tvrde da su kršćani, oni idu u crkvu! Da, ali što im to vrijedi kad njihova djela odražavaju njihovo duhovno stanje. Sam Bog kaže da imaju ime da žive, ali su mrtvi. Nije bitno što kažu oni, nego Bog. Strašno je kad netko misli da je živ, samo zato što ima ime da bude živ.
Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena.
Ipak, ovdje vidimo da postoji neki ostatak. Koji je pred kraj, koji samo što ne umre, ali ipak još uvijek živi. Zato i kaže: Budan budi, jer onome koji spava se kaže: Probudi se. Onome koji je mrtav nećeš reći probudi se. Gospodin gleda djela. Djela su takva da Bog poziva na probuđenje. Hoće li crkva iz Sarda pogledati svoja djela, hoće li se zamisliti, hoće li zastati. Ili će i dalje imati samo ime, bez života.
Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
Spomeni se, prisjeti se, malo prođi kroz svoju prošlost, razmisli. Sjeti se početka, onog kad si zadobio ime da živiš.
Sjeti se vremena kad se tvoja djela nisu razlikovala od imena. Tvoje ime je tada bilo u skladu s tvojim djelima. Prije si primio i poslušao riječ, a sad?!
Ovdje imamo dvije stvari:
a) Riječ si primio
b) Riječ si poslušao
Mnogi slušaju riječ. Ali ne primaju je svi. Od mnogih se odbija. Od većine se odbija. Crkva u Sardu je primila riječ. Jesi li ti primio riječ?
U principu, primiti riječ znači poslušati je.
Kakvo je sada stanje. Kad sam zadnji put primio riječ? Zašto je ne primam? Da li je moguće da mi Bog ne da riječ zato što je ne želim poslušati. Nemam volje čuti, pa mi je onda uho otupilo.
Ovo je problem. Zbog nedostatka volje da se riječ posluša, riječ se više ne čuje. Ne dopire. Senzori su otupili. Otupili smo ih time što smo znali da nešto nije dobro, ali unatoč tome, protuprirodno smo napravili nešto što znamo da nije dobro. To se zove grijeh. Tako uho otupi. Ili smo znali da nešto dobro trebamo napraviti a to ne napravimo. Onda uho otupi.
Zato Bog govori: Obrati se! Promijeni se dok je još vrijeme. Ne tražiš, ne primaš, ne slušaš, od svega je ostalo samo ime. Imaš ime, a mrtav si.
Ne budeš li budan, doći ću iznenada. Nemoj zaboraviti da sve ovo što vidiš prolazi, a moje Kraljevstvo dolazi!
Duh govori, pitanje je samo da li ima uha koje čuje.
Pretplati se na:
Komentari (Atom)