Mogu li ove kosti oživjeti? Ez 37

I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju.

Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe!

Reče mi: "Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!"
Tada mi reče: prorokuj za te kosti i kaži im: suhe kosti, čujte riječ Gospodinovu.
Ovako govori Gospodin Gospodin ovim kostima, gle ja ću staviti svoj duh u vas i oživjet ćete.
I stavit ću na vas žile i obložit ću vas mesom i navući na vas kožu i stavit ću u vas duh i oživjet ćete i onda ćete spoznati da sam ja Gospodin.

I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati.

Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
Tada mi reče: I prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječji i reci: Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra duše dođi i dahni u ova trupla da ožive.
I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.
..................................................................................................
Ovo je jako zanimljiva priča. Zamisli da te sam Bog uzme i odvede u dolinu punu suhih kostiju?!
Bog ga je detaljno proveo kroz tu dolinu i Ezekiel je mogao vidjeti kakve su to kosti (jako suhe), koliko ih ima (jako mnogo) i da tu nema nikakvog života.

Jako čudna priča.

Mogu li te kosti oživjeti? - to je Gospodin Jahve pitao Ezekiela.
Što bi ti odgovorio?
Ezekiel je odgovorio: Jahve, Gospode, to samo ti znaš!
Kao da je htio reći: Nema šanse!
Ali većina kršćana danas ne bi rekla Nema šanse! Ne, mnogi bi rekli: Naravno Gospodine. Tebi je sve moguće. To bi rekli ali ne bi propovijedali. Znaš, to im je malo neugodno i glupo: Propovijedati suhim kostima?! Tko je to još vidio?!


Kako te kosti mogu postati žive? Koji način, koje sredstvo je Bog odredio da kosti postanu žive?
Bog kaže: Prorokuj tim kostima!
Zamisli, kako bi se ti osjećao da ti netko kaže idi i prorokuj kostima!
Smiješno? Glupo? Besmisleno?

Ovdje imamo jedan preduvjet da bi te kosti oživjele. Ezekiel je bio živ. Onaj koji prorokuje mora biti živ. Ne može mrtva kost propovijedati mrtvim kostima.
Nedavno je bila jedna izložba na kojoj su bila izložena tijela i kosturi (bodies revealed). Nevjerojatno kako izgledaju ti kosturi. Ali ipak … Mrtvo i beživotno.
Idi i propovijedaj kostima? Čudan nalog. Probaj zamisliti da vidiš nekoga kako u nekoj dolini u kojoj kosti leže uokolo viče i propovijeda proročku riječ. Što bi ti mislio?
Zovi hitnu, ovaj luđak misli da ga kosti, suhe kosti mogu čuti.
Baš se naglašava da su kosti bile jako suhe. Već dugo su "mrtve". Proročka riječ je ovdje obećanje o životu. O tome da Gospodin Jahve govori da će dati život suhim kostima. Da će dati tetive, meso, mišiće, kožu i duha.
Ovo je nevjerojatno: Bog obećava da će oživjeti mrtve kosti. To je jednako nevjerojatno kao i obećanje: Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina da nijedan koji vjeruje u njega, ne pogine, nego da ima život vječni.

Ezekiel ne razmišlja što će o njemu misliti susjedi. On se ne oslanja na vlasiti razum (zamisli propovijedati suhim kostima?!). On se oslanja na riječ koja mu je bila zapovjeđena: Idi i prorokuj. I on je poslušan. On propovijeda kako mu je naređeno.
I što se događa?!
I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se počeše pribirati.
Baš si mogu zamisliti Ezekiela kako mu "ispadaju oči" dok gleda kako se kosti miču i sklapaju u jednu cjelinu. Još uvijek na zemlji. Nisu na nogama.
Ali Ezekiel nastavlja prorokovati i duh ulazi u njih i diže suhe kosti, jako suhe kosti, sada već obložene tetivama, mesom, mišićima, kožom, na noge.

Mogu li ove kosti oživjeti?
Što bi ti odgovorio?
Može li ovaj narod, ova zemlja se promijeniti?
Kad gledam političare, situaciju u narodu, kako ljudi na sve strane kradu, varaju, lažu i povode se za svojim požudama - sve u meni govori: Nema šanse.
Sve je više razvoda, sve je više preljuba - ovaj narod je sve dalje i dalje od Boga. Kosti su sve više i više suhe.
Mogu li ove kosti oživjeti?

Prorokuj proročku riječ - to je Gospodin rekao Ezekielu, proroku nad kojim je bila ruka Jahvina, kojeg je Bog u duhu prenio u dolinu punu suhih kostiju.
Prorokuj proročku riječ suhim kostima!
Idite i učinite sve narode mojim učenicima, učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio i krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Što kad nestane radosti? Iv2

Ivan 2
1Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." 4 Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" 5 Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" 6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8 Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika 10 i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." 11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
........................................................................................
Odnosi su uvijek aktualna tema. Muž-žena, svadba - to su uvijek aktualne teme.
Zamisli situaciju o kojoj govore prethodni retci: Nestalo je vina! Zamisli svadbu na kojoj nestane vina.

I stvarno, kad ti dođu roditelji, rođaci, prijatelji i svi se sjednu i počnu ti "popovati" i davati savjete u najboljoj namjeri - nestane vina. Volim svoju majku i braću i sestre, ali kad njih počnem slušati - brzo mi nestane i vina i vode. Tako je i ovdje u ovoj priči. Sve je krenulo super. Zaljubljeni su, ima vode, ima vina, ma miliina. I jede se i pije se i veseli se. I onda - odjednom - nema vina. Potrošilo se.


U ovoj priči se rai o bogatoj obitelji. Imali su više sluga. Imali su nadstojnika stola, koji je obično bio gradonačelnik sela, imali su kamene posude za čišćenje da se cijelo selo moglo očistiti. Ali novac i bogatstvo nisu garancija da vina neće nestati.

Marija je znala da Gospodin Isus nema neki kanister vina ispod stola koji će on sada rasporediti na par stotina ljudi. Ona nije znala kako će Gospodin riješiti problem. Ali je znala da On može riješiti problem. Zašto mi ne dolazimo Gospodinu kad imamo neki problem. Zašto tako malo molimo? Ima li to veze s našom vjerom?!

Molio sam, nije uslišano. Znam da ću opet moliti, da opet neće biti uslišano - takva razmišljanja nisu od Boga. To je od Sotone. To nije od Riječi Božje. Riječ kaže: Molite, dat ću vam. Gospodin se nije šalio kad je to rekao. Zašto mi ipak ne molimo?!
Ispada kao da je Gospodin odbio Mariju - ipak, ona je rekla slugama: Što god vam kaže - učinite!
Zašto?!
Kao da je znala da će Gospodin reagirati kad čuje za problem. Ona je poznavala Njegovo srce. On nije takav da je ravnodušan za probleme ljudi.  Marija je došla s vjerom i rekla: Nema vina. Znala je da Gospodin ima mogućnosti riješiti problem. Sve što je rekla slugama: Učinite sve što vam kaže.

Međutim, problem je bio malo dublji. Nije bio problem da oni nisu imali samo vino. Oni nisu imali niti vodu! Inače ne bi Gospodin rekao: Napunite posude vodom!

Ovdje je zanimljivo da su sluge napunili posude do vrha. Mogli su napuniti do pola i reći: evo, mi smo napunili posude. Mogli su "sfušati". Ne, oni su bili odgovorni, ozbiljni, revni i napunili su do vrha. Kako mi punimo naše posude za čišćenje? Oprosti mi Gospodine ova dva grijeha, a treći nisi ni spomenuo, nekako ti se ne da. Bole te noge i leđa da još jednom odeš do zdenca, zahvatiš vodu, nosiš je do svadbe i prospeš u posudu za čišćenje. Ta već ima dovoljno vode u posudama. I bubneš u krevet i zaspeš jer ti se ne da "poravnati račune s Gospodom"? Zanimljivo je da ovi ljudi nisu imali vina. Ali još zanimljivije je da nisu imali niti vode!

Zašto nisu imali vode za čišćenje? Je li ih bilo briga, nisu mislili da im uopće treba voda. Ta okupali su se jednom davno, davno prije i sada im ne treba voda Potcijenili su vrijednost i važnost svakodnevnog "čišćenja"?! Ili je svadba bila tako velika da su gosti sve potrošili?! Dobro, ali ako su potrošili, zašto nisu ponovno napunili?! Zašto se nitko nije brinuo oko toga?! Zanimljivo da Gospodin nije rekao: Dobro, uzmite one posude u kojima je bilo vino koje ste popili i napunite ih vodom, a onda nosite predstojniku stola. Ne, on kaže: Uzmite ove posude koje služe za čišćenje i njih napunite vodom! Idi i pozovi svog muža. Nemam muža. Pa znam da ga nemaš - rekao je Samarijanki u Iv 4. Ali ako hoćeš živu vodu od koje se ne žeđa, ako želiš vino kojeg nema - onda moramo malo porazgovarati o tvom mužu.

Cijeli život sam mislio: Nije bilo vina, potrošilo se tokom vremena, onda je Gospodin vodu koja je ostala pretvorio u vino. U smislu, dvoje ljudi su se oženili, bilo je vina, bilo je radosti života, bilo je lijepo, ali onda, nekako kroz vrijeme se to vino potrošilo. Ostala je samo voda. Bez boje, okusa i mirisa. Ali ovdje je problem bio puno veći: Nestalo je vode!
Posude za čišćenje su bile prazne. Puno toga se nakupilo i sada je to trebalo biti riješeno. Napunite posude vodom! - kaže Gospodin. I uvijek sve kreće od riječi božje koja traži poslušnost.

Razmišljam o tim slugama. Što su si oni mislili: Što je ovom stolaru, što se tu kočoperi, kakva voda, ovdje je potrebno vino! I kakve to veze uopće ima s posudama za čišćenje!? Jedan je mogao reći: Čovječe, pa to su posude od 75 do 100l, znaš ti koliko je to? I znaš ti gdje je zdenac uopće? A treba posluživati oko stolova, ima drugih stvari koje su preče. I ne da mi se raditi posao koji ne razumijem, koji mi se ne sviđa. Cijelu noć sam lovio, i zašto bih sada bacao mreže s druge strane. Umoran sam. Iscrpljen sam. I nema mi to sve uopće smisla. Zašto bih to napravio? Odgovor glasi: Jer je to Riječ Božja!

Poslušajte sve što vam kaže. Učinite sve što vam kaže. Nekad vam se to neće činiti logičnim, nekada ćete biti umorni i iscrpljeni, ali učinite, poslušajte. I vidjet ćete slavu Božju. Vidjet ćete mreže pune riba. Vidjet ćete kako ta voda postaje vino. Vino kakvo nikad nisi i nikada nećeš piti. Jer ga je On napravio. Kroz tvoju poslušnost.

Ima puno onih koji nikada neće osjetiti ovo vino. Jer ne žele slušati.
 
Ima li vina u našim odnosima? Ima li uopće vode u našim odnosima? U kakvom su stanju posude za čišćenje naših života?
O hvala Bogu, ovdje su stajale posude. Bilo ih je nekoliko, bile su velike ali prazne.
Kod nekih ne stoje odmah tu blizu. Spremljene su u podrum, izvan vidokruga. Znaš kad negdje staviš Bibliju, ne tražiš je i neznaš gdje je, jer si zaboravio. Imao si važnijeg posla. A vina je nestalo. Vode je nestalo. Posude su prazne. A mi se pitamo zašto?
 
Da li je danas dan kad trebamo doći Gospodinu i reći mu: Gospodine, u mom životu je nestalo vina. Imam goste, imam rodbinu, prijatelje a nemam vina. Nema radosti, nema boje, nema mirisa, nema okusa. Ti si pozvan u moj život, ovo je "kršćanska svadba", tu su i tvoji učenici, ja idem u crkvu, a svejedno nema više vina. Pomozi mi, učinit ću sve što kažeš. Ako kažeš da napunim 600 litara vode u moje prazne posude za čišćenje. Ako je toliko vode potrebno, odmah sada ustajem i idem do zdenca i punim vodu. Neka bih obnovio dobre zavjete koje sam ti dao. Neka bih se oprao od prašine koje se zalijepila za mene. Ne želim puniti stare mješine koje se brzo prazne i da opet povičem: Gle nema vina. Želim ono vino koje ti daješ, ono koje do sada još nisam iskusio. Koje je bolje od onoga s početka. Da, vjerujem da ti možeš dati da moj život sada bude bolji, sretniji i kvalitetniji nego prije 17 godina. Bolji nego ikad do sad.


Prijatelji, užasno je živjeti bez vina. Kad ti život postane bez boje, okusa i mirisa. Kad odnosi više ne pričinjavaju zadovoljstvo. Ako je tako, onda je vrijeme da odemo do Gospodina Isusa, jer On može i zna koje kamene posude treba napuniti s vodom. On može pretvoriti vodu u vino. Vino, koje je bolje nego ono s početka.

Otac siročadi (Ps 68,5-6)

Father to the fatherless
Defender of widows
This is God, whose dwelling is holy
God places the lonely in families
He sets the prisoners free
And gives them joy
But he makes rebellious live in a sun scorched land
Ps 68,5-6

Otac siročadi
Branitelj udovica
To je Bog, čije je prebivalište sveto
Bog stavlja samce u obitelji
On oslobađa one koji su u ropstvu
I daje im radost
Ali buntovnike – njima daje da žive u suncu sprženoj zemlji
Ps 68,5-6

Slava Bogu!
Ja sam oduševljen s ovim stihom!
Zašto volim Boga – zato što je ovakav kako je opisano u ovom stihu.

Dakle – On je otac siročadi
Siročadi su svima problem. Hrpa problema je povezana s njima. Svi se pokušavaju odmaknuti od tog problema.
Ali ne i On, naš Bog. Dok se svi izmiču, on ih ne usvaja, On im postaje Otac. Tretira ih kao svoju djecu.
O koji sretnici, zamisli kakvog oca su dobili!

Branitelj udovica
Danas to i nije tako strašno kao prije. Danas imamo mirovine, socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
Međutim, prije – to je bio veliki problem. Udovice su bile na meti, nisu imale zaštitu.
Ipak, bio je Jedan koji ih štiti! Slava Bogu! Njegovo prebivalište je sveto. Nema mjesta nikakvoj tami u tom svjetlu.
U ovom svijetu u kojem mi živimo nije lako opisati svetost. Što je to uopće?!

On samce stavlja u obitelji
O kako volim ovaj stih. Nisam samac – ali zamisli, kako se Bog brine za samce. Bog ne želi da je netko usamljen. Zato je napravio Crkvu. O neka bi Crkva bila uistinu obitelj i neka nitko u njoj ne bi bio usamljen. Zamisli, Bog se brine za tebe i ne želi da si usamljen.

On oslobađa one koji su u ropstvu
Ovo je uistinu Bog čije je prebivalište sveto. To je naš Bog!
On ima snage, njegova ruka nije prekratka (Br 11, Iz 50,2) da izbavi.
Bog ne želi da si ti u ropstvu!
On ima snage pomoći, osloboditi, njegova ruka nije kratka!
Slava Bogu!
Vidio sam alkoholičare, narkomane, ovisnike o pornografiji koji su slobodni!
I Bog tim ljudima, kojima je depresija tako bliska bila, daje radost.
Osobno svjedočim da je to istina.
Kod Boga je radost.

Ali naš Bog je pravedan – i to je super!
On buntovnicima, onima koji se bune protiv njega i njegove volje daje ono što zaslužuju.
Stavlja ih u zemlju koja je spržena, u kojoj nema rashlade i osvježenja.

Nemojmo biti buntovnici, okrenimo se Bogu koji je prepun ljubavi i milosti, koji je otac siročadi i branitelj udovica.
Tko bi bio tako glup da se buni protiv takvog Boga i da odabire put koji je u suncem sprženoj zemlji.

zah 10 i ratni konji

So my people are wandering like lost sheep;
They are attacked because they have no sheperd.
Zah 10,2b

Moj narod luta kao izgubljene ovce
Napadnuti su jer nemaju pastira
Zah 10,2b

Ove riječi se odnose na narod božji Izrael.
Ali nekada se čini da i kršćani tako izgledaju: izgubljeni, napadnuti.
Uistinu, kada gledamo crkvu vidimo koliko u njoj ima „samostalnih jahača“, koji misle da mogu sami, koji lutaju. Neki se osjećaju kao izgubljene i napuštene ovce, neki nemaju taj osjećaj. Svejedno nisu po Božjoj volji ugrađeni u Hram Božji, nisu uz stado, ne osjećaju blizinu drugih ovaca, ili što bi jedan propovjednik rekao: ne gledaju u stražnjicu druge ovce. To ponekad nije lijep pogled. Zato idu sami okolo i lak su plijen.

Napadnuti, uplašeni, raspršeni – tako su izgledali Izraelci.

I onda u toj tami Bog daje obećanje:
Fot the Lord of the Heavens Armies has arrived
To look after Judah, his flock
He will make them strong and glorious
Like a proud warhouse
Zah 10,3

Gospod nad vojskama je stigao
Potražiti Judu, svoje stado
On će ih učiniti snažnima i slavnima
Kao ponosne ratne konje.
Zah 10,3

Razmišljam o raspršenom stadu, ovcama koje lutaju, ovcama koje su napadnute.
Zar je moguće da se te ovce mogu pretvoriti u moćne i snažne ratne konje?
Negdje sam čuo da su ti konji tako istrenirani da kad je tvrđava u plamenu oni stoje mirno i čekaju da krenu naprijed u vatru.
To su ratni konji, koji se ne boje. Oni su spremni na rat. Vatra, povici, buka, graja – to njih ništa ne plaši. Oni strpljivo čekaju da zid koji gori padne, kako bi jurnuli na neprijatelje. Zamišljam si onog dobrog konja iz Gospodara prstenova koji se ne plaši onih ružnih i zlogukih orka i ostalih čudovišta.
Oni nisu kao ovce koje su napadnute, u strahu. Ne, oni su obučeni da napadaju, da se bore.
Zar je moguće da raspršeno stado može postati takvo?!

Da, moguće je. Jer će to učiniti Jahve nad vojskama.

On ima snage:
Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Iz 50,2

Gospod nad vojskama ili Onaj koji je nad svima, koji ima svu vlast, moć i autoritet ima snage da raspršeno stado koje je napadnuto pretvori u ratne konje koji se ničega ne boje.

By my power (or in the Lord) I will make my people strong, and by my authority they will go wherever they wish. I the Lord , have spoken!
U Gospodu, ili u Njegovoj snazi će njegov narod biti jak, i mojim autoritetom će ići kamo žele. Ja, Gospodin sam rekao!

Neka bi Gospodin stado ovaca koje je napadnuto, od kojih su mnogi na putu da otpadnu, pretvorio u moćne i nepokolebljive ratne konje koji se ne boje ničega.